Evica Kraljić

TI SI HRABRA ŽENA                       2020.god
 
Žena si
Predivne duše
Srca mekana
Poput svile
Imaš svoju djecu
Svoje ljubavi
Ne dozvoli da ti
Odabranik srca
Uništava život
Da te kažnjava
Zbog nekih sitnica
Da ti brani
Stvari koje voliš
Jer i njemu si ljubav
Poklonila
A kada lađe njegove
Ljubav
Zaborave tvoje srce
I otplove drugim rijekama
Ne tuguj za njim
Jer ne voli tvoj miris
Jer mu ruka prečesto
Završi na tvom licu
Ti si žena
Imaš svoju djecu
Svoje ljubavi
I ne daj da netko
Grubo razara tvoj život
Nije zaslužio
Tvoj bol
Ni tvoje suze
Ti si hrabra žena

ŽENA NA BALKONU           2018.god

Žena je

stajala na balkonu

trećega kata u jednome gradu

Mahala je

staračkom rukom

/nabori se nisu vidjeli sa ulice/

I njezin smijeh

lebdio je ispod

lastavičjeg gnijezda

Žena je

bacala sa balkona tuge života

Klanjala se nepoznatim ljudima

/svi su joj bili dragi/

Ugaslim pogledom silazila je

na ramena užurbanih putnika

koji se nisu mogli sljubiti

s njenim zalazećim zvijezdama

Tragove smjeha i suza

zagrabio je vjetar i odnio

Nitko ga zaustavio nije

Ljudi su užurbano

koračali ulicom

dok se njezino staračko srce

lagano gasilo

/izdisaji se nisu vidjeli sa ulice/

POZNAVALA SAM MARIJU         2014. god

Poznavala sam Mariju, prekrasnu ženu,
živjela je u kući mog djetinjstva.
Marija je nosila košare osmijeha na licu,
svu djecu iz ulice darivala je njima.
Marija je i starijim susjedima
bila nježan cvijet i sretna zvijezda.
Jer, Marija je zračila  jednostavno -
dobrotom, svoje plemenite duše,
koju ni najbolji slikar ne bi naslikati znao…
To razigrano vrijeme s Marijom,
nitko nije shvatio koliko je zapravo nesretna bila!!!
Prva modrica ispod oka!!!
Teška muška ruka izvezla je svoju skrivenu grubost
i ubila osmijeh na licu Marije...
Poznavala sam Mariju i plakala zbog nje,
a Marija to nikad saznala nije.
U sobi iznad moje
često su plesale teške ruke ljubomore
i svaku noć rezbarile Marijino srce…
Sve do te noći kad je skupila hrabrost i otišla…
Blagoslivljala sam zvijezde
ispod kojih je Marija bolna i ranjena, koračala.
Neka joj svijetle novi put slobode, neka je hrabre
molitve u novim danima mladosti njene…
Ne, ne mogu zaboraviti one košare osmijeha
koje nam je Marija svakodnevno dijelila,
Ni noć kada je otišla…
Nikad je više vidjeli nismo!



BEZ POVRATKA    2012.god

ne kradi noć
prepunu uspomena
obriši sve tragove
zločestih misli
u meni drhti
strah
ne daj svom dahu
da slomi me
ostani zaboravljen
u vrisku nepovrata
zagrljen kišama
ne vraćaj mi sebe