oči u koje sam zaljubljeno gledala
prvih mjeseci
dok su me osvajale
pretvorile su se u ocean tuge
u kojima si me svakodnevno utapao
. . . ruke koje sam toliko puta zamišljala
kako pomiču pramen kose i miluju lice
uglavnom po njemu ostavljaju podlijeve
krvi i suza
. . . tvoj gipki hod mrzak mi je odavno
odzvanjanje koraka na stubištu
uglavnom je donosilo nove psovke
razbacivanje stolica
do kauča ispred televizije
gdje bi pripit zahtijevao još jednu „žuju“
kako bi odahnuo od napornog dana
trebalo mi je 4 godine i 10 mjeseci
kako bih ti se u lice nasmijala
i kazala
- šutnja nije zlato -
i više se u šutnju
od tebe ne želim sklanjati
Nema komentara:
Objavi komentar