Translate

nedjelja, 16. prosinca 2012.

Milan Đorđić


APEL

Da li ste me čuli onda kad sam plačući,
molio oca da majku ne tuče?
Da li ste me vidjali noću,
kako se zbog svadje iskradam iz kuće?

Da li vam je nekad na pamet palo,
šta se to dešava u mojoj glavi,
kad žurno ulicom koračam,
kad jedva pustim glas da vam se javim?

Da li vam je nekad na pamet palo,
zašto u sred leta nosim duge rukave?
Ne, nije meni bilo hladno,
samo sam sakrivao ruke krvave i plave...

Plave od kaiša, jer sam štitio lice,
kad otac besan na mene krene,
a krvave jer sam tražio spas,
žiletom sekuci sebi vene.

Tako sam rastao krijući u sebi,
sve što me boli, sve što me muči,
a ja sam pokušavao svima to reći,
jer sam znao da će jednom sve u meni pući!

I sad sam tu na istom tom mestu,
gde sam se nekad kao klinac igrao,
ubio jednog nevinog dečaka,
jer za pivo i cigarete nisam imao...

Dok je veselim korakom gazio,
jer jedva čeka da stigne kući,
ja sam stezao pesnice da se suzdržim...
Al' ipak je jednom moralo pući.

Šta bi sa onog povucenog dečaka,
pitate se svi, jer sve vas to čudi.
A niko od vas priznati neće,
da ste bili gluvi za vapaj tudji.

I svi će o meni pričati najlepše,
"Bio je tih, miran, povučen...",
a niko ni tad shvatiti neće,
da sam hteo vašu pažnju da privučem!

Otac će pred kamerom stajati snužden,
reći će da me nikad tukao nije...
Rukama koje su mi lomile kosti,
brisaće lažne suze koje lije.

Majka će samo sedeti nemo,
jer jedina ona moj bol shvatiće,
a kad bude mogla da plati prevoz,
u zatvor meni znam da svratiće.

Posle 10 godina kad budem na slobodi,
pokušaću da počnem život novi,
al' šta će mi život kad su već davno,
srušeni moji životni snovi.

Neće mi tad vredeti mrtva tišina,
jer posle svega tišine se stidim...
Zato u nadi da ću nekome pomoći,
pokušaću svakoga da čujem i vidim!

Ovo nije pesma ovo je apel,
jer svet je svakog dana sve ludji i ludji,
ovo je apel za sve ljude,
da ne okreću glavu od problema tudjih!

Jer puno je ovakvih kao što sam ja,
koji mole za ljubav i priču,
a svi vi gledate tudja posla,
al' tudje muke nikog se ne tiču.

Zato je ovo apel za sve.
"Pomozite ljudi!", vičem glasno,
"Pružite ruku tom povučenom detetu,
pružite mu ljubav dok još nije kasno! "


Nema komentara: