UVELI CVET
I opet galama,
vika,
tortura,
lom,
opet je došao besan
trpiš i ćutiš
doživećeš nervni slom.
U sebi jecaš, plačeš
prolazi život
a ne znaš šta ćeš.
Zbog dece,
zbog okoline,
zbog roditelja,
patrijarhalnog vaspitanja
zbog sramote
život mu poklanjaš
i propadaš svakog dana.
Veneš ko najlepši cvet
ljubavlju te niko ne zaliva
za tebe život nije lep.
Srećna si kad si sama
kad ga nema celog dana
a onda strepiš kad čuješ mu glas
da li je dobre volje
ili je besan ko pas.
Proklinješ dan kad si ga srela
sećaš se mladosti svoje
kad voljena si bila
to je bila sreća
polako se sada gasiš
ko dogorela sveća.
Ne predaj se!!!
Vrisni i petlju stisni
Uspravi se ponosno
i prkosno
ti gazduješ svom životu
ne predaj se idiotu.
Translate
ponedjeljak, 20. svibnja 2013.
Ružica Todorović
DOSTOJANSTVO 2019.god
Gaziš
- ustajem
Ponižavaš
- ne dam se
Vrijeđaš
- ne čujem
Pokoravaš
- borim se
Izgladnjuješ
- hranim se
Čupaš
- no dušu ne
možeš
Prkosno
- glavu
podižem
Postojim
- ništa mi
ne možeš
APEL NA
SAVJEST 2014.god
Kao dijete
prošlošću
vlastitom
obilježeno
zauvijek
podižem Apel
dušom vrišteći
riječi
buntovničke
stihom
ispisujem
tražeći ono
zrno istine
i dobrote u
svakom čovjeku
pobunu
prošlošću
svojom
izgovaram
moleći dušom
za sve
zlostavljan
za uplašene,
pretučene
i sve
ponižene
svjedocima
što glave okreću
obraćam se
u ime
zlostavljanih, zaštitu tražim
u Apelu na
savjest i duše
progovorite
- samo progovorite
APEL 2013.god
Sjedeći
u
polumračnoj sobi
slušam
povišen ton
muškoga
glasa...
dopire iz
susjednoga stana...
Drhtaj mi,
tijelom
prolazi,
naviru bolna
sjećanja...
ona,
najbolnija
-u dubine
moje potisnuta.
Uplakana
majka
- soba,
dimom
cigarete što
odiše...
miris
alkohola
i oca lik
nad nama...
Nesvjesno
prstima
dodirujem
ožiljke...
odavno zarasle
- u memoriju
sjećanja ucrtane
a
rane...rane još postoje!
Prenuh se
iz misli
svojih,
Bogu
zahvaljujući
jer, prošlo
je ono vrijeme
sramote i
trpljenja...
Ustadoh
hrabro
dižući apel
za svu djecu
i sve majke
svijeta
- učinih,
ono što učiniti treba...
dadoh glas
svoj i djelom, pobunih se!
J.S.Jane
ŽICA
Znam gde je granica, našao sam je
Ograda i bodljikava žica zaustavlja
Preteći je postavljena da sputava
Pogledom sam tražio prolaz preko
Video sam rite,iskidane delove odeće
Ispod žica stara obuća,lutka i fotografija
Beton je bio ofarban ljudskom krvlju
Prilazim bliže,rukama hvatam žicu
Još jedna kap krvi,još jedan potpis
Ostavljam trag,trag gde sam prešao
Ostavljam sve s druge strane žice
Ne okrećem se, sunce mi greje lice
Znam gde je granica, našao sam je
Ograda i bodljikava žica zaustavlja
Preteći je postavljena da sputava
Pogledom sam tražio prolaz preko
Video sam rite,iskidane delove odeće
Ispod žica stara obuća,lutka i fotografija
Beton je bio ofarban ljudskom krvlju
Prilazim bliže,rukama hvatam žicu
Još jedna kap krvi,još jedan potpis
Ostavljam trag,trag gde sam prešao
Ostavljam sve s druge strane žice
Ne okrećem se, sunce mi greje lice
petak, 8. veljače 2013.
Sabina Magličić
Kad ti
Kad ti podrežu krila
ti hodaj
kad ti uzmu glas
ti piši
kad ti uzmu vid
ti se osmijehni
kad ti uzmu sluh
ti zagrli
kad te lome
ti se diži
kad te ostave
ti se neboj samoce
kad te odbace
ti nemoj moliti
kad ti srce čupaju
ti ubrzaj otkucaj
jer samo
svojom snagom
život ćeš
živjeti.
Kad ti podrežu krila
ti hodaj
kad ti uzmu glas
ti piši
kad ti uzmu vid
ti se osmijehni
kad ti uzmu sluh
ti zagrli
kad te lome
ti se diži
kad te ostave
ti se neboj samoce
kad te odbace
ti nemoj moliti
kad ti srce čupaju
ti ubrzaj otkucaj
jer samo
svojom snagom
život ćeš
živjeti.
Feniks
HEROJI NAŠEG DOBA
(mojoj heroini)
Njena čežnja za olakšanjem je kao ptica
pred otvorenim vratima krletke,
što navikla na domaćina
odbija poletjeti...
Pa, zavlači kljun pod krilo
i pušta želji da ju muči
da drhti i treperi
omarom pred očima.
I s jednakom strašću
žudnja za smrću
i žudnja za životom
mislima se plete -
izbavljenje moli.
Ona je heroj...žena
bez kose, grudi
zatočena u kući boli
izmučena tijela i duha
sve što misli, za čim žudi
što ju drži na životu
što ju tjera da se bori...
To je nada i vjera
u one koje voli.
(mojoj heroini)
Njena čežnja za olakšanjem je kao ptica
pred otvorenim vratima krletke,
što navikla na domaćina
odbija poletjeti...
Pa, zavlači kljun pod krilo
i pušta želji da ju muči
da drhti i treperi
omarom pred očima.
I s jednakom strašću
žudnja za smrću
i žudnja za životom
mislima se plete -
izbavljenje moli.
Ona je heroj...žena
bez kose, grudi
zatočena u kući boli
izmučena tijela i duha
sve što misli, za čim žudi
što ju drži na životu
što ju tjera da se bori...
To je nada i vjera
u one koje voli.
srijeda, 6. veljače 2013.
Jasminka Ademović
STOP NASILJU
NAD ŽENAMA
Jednoga dana
kad dobijem krila,
ici cu da
pomognem nemocnim majkama,
koje
danonocno placu.
Njihove suze
slijevaju se kao kisa niz oluke od tuge.
Ispod ociju
crni podocnjaci od nespavanja,od udaraca.
Isprebijane
majke ,djevojke i djeca psihicki ispastaju.
Stop nasilju
nad Zenama,stop nasilju nad djecom.
Jednoga dana
kad dobijem krila.Boricu se protiv tih spodoba,
moja
mila.Boricu se da nebudes za sve kriva.Dosta je boksera,
koji
ostavljaju trag na tvome njeznom tijelu.
Stop
silovanju zena u ratovima.
Stop silovanju
djevojcica po mracnim ulicama.
Stop
izivljavanju jacih nad slabijim.
Stop
ubijanju njeznijeg pola, bez kojeg bi nestala planeta.
Jer da
majke, ne radjaju ,nebi bilo svijeta.
JEDNOGA DANA
KAD OJACAJU MOJA KRILA,
OBECAVAM, DA
CU SE BORITI PROTIV NASILJA MILA.KAO AVETINJE
Napada na sve cetri coska.
Dotice zene u tamnoj spilji.
Trga im kosu u nocnoj zbilji.
Baca u vrtlog tek,zapocet san.
Ne svice nikako,ni jedan dan.
Gorcina kore ,suhoga hljeba,i
casica vode dusu da zakanes.
Gora,gorca je od cemera,i od
i jednog, vecega jada.
Otimanje izmedju zena,
tuca ,grebanje i galama.
Taj bas me tuce...u hulu vuce
Kad kora suha hljeba,
u spilju dojde iznenada
Izgrebane ruke utonule oci,
avetinja i glad,razdiru grudi.
Sumorno jutro,puno magle,
jos jedna danas ,
pade mi na grudi.
Puce joj srce! Strah, sled joj i lice.
Nesta u magli nevine rijeke.
A voda suti,ko da ih krije,......
Sto barem brze ne zazubori ?
I u njoj teret ko stijena lezi.
ZASTO BAR ONA NE PROGOVORI
utorak, 5. veljače 2013.
Salih Kulović
BIJEG U TRUDNOĆU 2019.god
Počelo je s nepunih petnaest
progutale su je noći velegrada.
Nakon deset godina umorila se,
raspala se kao kula od karata.
Bijeg?
Nije bio moguć.
Nije se mogla isčupati iz čvrstog stiska nemilrosrdnog
makroa.
Gadila se sama sebi.
Zatočena s ostalim djevojkama u sablaesnoj kući na
periferiji prodavala je slomljeno, "uprljano" tijelo.
Gažena kao opušak, pokušavala si je oduzeti život.
Nije uspijevala.
Bio joj je redovita mušterija.
Taj put, molila ga je da ju uzme bez kondoma.
Željela je da ju oplodi svojim sjemenom.
Čudom neviđenim uspjela je prikriti trudnoću
poprilično dugo.
Tajnu je odao za sitnu lovu onaj isti gad koji je
svršio bez zaštite.
Makro je ubijao Boga u njoj.
Bijesan što ga je " izigrala", mlatio ju je
svakodnevno po trbuhu ne bi li na silu pobacila.
Uspio je u nakani.
Rastrojena,
premlaćena,
neutješna...skratila si je muke u virovima nabujale
rijeke.
SVODNIK
VLASTITE KRVI 2018.god
Umro je
prošli tjedan.
Moj bivši
školski kolega.
Moj bivši
susjed.
Slavio sam
nekoliko dana tu vijest, ne trezneći se.
Mrzio sam
tog stvora iz dubine duše,
od rane
mladosti.
Bio je opak
tip.
Polovinom
petog razreda osnovne, nestao je iz grada.
Bio je iz
divne porodice.
Roditelji,
On
i dvije
mlađe sestre.
Ljepotice.
Neizmjerno
sam ih volio i često se igrao s njima u djetinjstvu.
Osam godina
kasnije, vratio se u grad.
Mrka
pogleda,
zalizane
kose,
u tamno
plavom borsalino odijelu,
prepun love.
Još opakiji!
Malodobne
sestre silno su strahovale od njegove naravi.
Odveo ih je
u Zagreb i tamo ih lijepo odjenuo u najelitnijim dućanima.
Sve je bilo
u službi njegovog paklenog plana.
Svake
večeri, lijepo odjevene, vodio ih je na štajgu.
Tražio bi
međ' mnogobrojnim putnicima pohotne mušterije kojima bi prodavao tijela svojih
sestara.
Šutke sam ih
gledao kako propadaju iz dana u dan.
Njihova
neizmjerna bol bila je nepodnošljiva, kao i moja mržnja prema ogavnu zlotvoru.
Duša mi se
parala po šavovima, ali nisam ništa poduzimao.
Bojao sam ga
se.
U trećoj
godine života prepunog prljavštine, obje su zatrudnjele.
Kružile su
priče da su to učinile namjerno.
Opaki je
izludio.
Silio ih je
da abortiraju.
Nisu pristale
nit' po cjenu života.
Bile su
katolkinje predane vjeri.
Zaštitu su
potražile kod župnika.
Časne su ih
pod okriljem noći i u tajnosti odvele u nepoznatom pravcu.
Više nikada
nisam ih vidio.
Brižni braco
ubrzo se propio.
Ostao je bez
novca.
Čast nije
mogao izgubiti, ta nikad ju nije niti imao.
Hranio se po
pučkim kuhinjama.
Spavao je po
napuštenim podrumima.
Ne rjetko i
po klupama po gradskim parkovima.
Smrdio je.
Zarastao.
Zamazan.
Šupljih
cipela.
U ofucanom
borsalino odjelu ulojenog revera.
Čujem da je
u njemu i pokopan.
MORALISTI BEZ MORALA 2015.god
Vi ste istinski šljam ovoga svijeta,
a ne kurve koje bacate na koljena!
Valjate ih po blatu srama.
Pljujete na njihov izopačeni moral,
pritom trgajući utrobu iz njih...
a ne kurve koje bacate na koljena!
Valjate ih po blatu srama.
Pljujete na njihov izopačeni moral,
pritom trgajući utrobu iz njih...
Daaaaaa, upravo
Viiiiiiii!
Viiiiiiii!
Vi koji ih šibate najpoganijim riječima mržnje.
Upravo vi se bojite ploda što u nekoj od njih zri.
Strahujete od spoznaje čije bi moglo biti kopile,
što začeto je u tim trulim utrobama.
U prljavim rabotama i vašim iživljavanjima.
Vašim neobuzdanim jahanjem tih jeftinih kurvi,
koje ste trošili za puki sitniš
koji ste im bacali u lica, nakon što bi
istresli iz sebe svoje pogano sjeme zla.
Pritom ne vodeći računa o dičnom moralu,
koji besramno propagirate čim navučete svoje
krinke svakodnevnice
naručenih kod najboljih majstora iz tvornica laži.
Ne peče vas savjest koju niti nemate,
dok jedete sa pretrpanih stolova
zlatnim žlicama iz najskupljih porculana iluzija.
Opijate se vinom iz gospodskih podruma
bježeći od istine koja vam prijeti sustizanjem.
Tako usvinjeni ni na periferiji uma nisu vam
te sirote kurve i drolje s kojom ste prije
samo nekog vremena općili u svom ludilu
i možda zapelcali još jedan abortus
ili bezimeno dijete zle sudbine,
što kopilanom se zove.
Ne pitate se što biti će sa kurvom
koja vam se podaje za nekoliko novčića kad bježite
od vaših uštirkanih i frigidnih gospa iz visokog društva.
Ali kako i kome bi prodavali svoj lažni i bljutavi moral,
da ne postoje te tužne žene, još tužnijih sudbina.
Upravo vi se bojite ploda što u nekoj od njih zri.
Strahujete od spoznaje čije bi moglo biti kopile,
što začeto je u tim trulim utrobama.
U prljavim rabotama i vašim iživljavanjima.
Vašim neobuzdanim jahanjem tih jeftinih kurvi,
koje ste trošili za puki sitniš
koji ste im bacali u lica, nakon što bi
istresli iz sebe svoje pogano sjeme zla.
Pritom ne vodeći računa o dičnom moralu,
koji besramno propagirate čim navučete svoje
krinke svakodnevnice
naručenih kod najboljih majstora iz tvornica laži.
Ne peče vas savjest koju niti nemate,
dok jedete sa pretrpanih stolova
zlatnim žlicama iz najskupljih porculana iluzija.
Opijate se vinom iz gospodskih podruma
bježeći od istine koja vam prijeti sustizanjem.
Tako usvinjeni ni na periferiji uma nisu vam
te sirote kurve i drolje s kojom ste prije
samo nekog vremena općili u svom ludilu
i možda zapelcali još jedan abortus
ili bezimeno dijete zle sudbine,
što kopilanom se zove.
Ne pitate se što biti će sa kurvom
koja vam se podaje za nekoliko novčića kad bježite
od vaših uštirkanih i frigidnih gospa iz visokog društva.
Ali kako i kome bi prodavali svoj lažni i bljutavi moral,
da ne postoje te tužne žene, još tužnijih sudbina.
Godinama, vapio sam
Molio
Tiho i ponizno
Uzdao se u
Boga
Svemogućeg
Strpljivo se nadajući
Uslišit' će me
Izbavit će me od
Zla
Zaliječiti moje
Rane
Preduboke
Vječna tišina
Samo se čula
Bol bila
Sve veća i veća
Zanjihao sam se
U vjeri svojoj
Poljuljala se
Vjera
Bezuvjetna
Odlučih
Urliknuo sam
Vrisnuo do
Neslućenih
Božijih
Visina
Ufajući se
Da ću naći
Put do
Srca
Njegovoga
Da podari mi
Duši
Spokoja i mira.
Vlasta Sumarev
MOLITVA
PROJEKCIJA PROŠLOSTI
U ODBLJESKU TRENUTKA:
- ŽIVOT UTROBE
NAJAVLJUJE RAĐANJE
PTIĆ BEZ KRILA
U NAPUŠTENOM GNIJEZDU
NEJAKOST
KRHKU LOMI
UČAHURENO ČEDO
SVILENU NIT ŽIVOTA
GRČEVITO ISPUŠTA
VRIŠTAVIM OSJEĆAJEM
PROPADANJA U NIŠTA(vilo)
U ČAHURI
JECAJI PARAJU
ZIDOVE ŠUTNJE
NE DOTIČU LJUDSKOST
LEDENO PROSTRANSTVO
NA SAMOTNOM PUTOVANJU
PRESTRAŠENOG DJETETA
USTAKLJENE SUZE KOTRLJA
NI DIJETE NI ŽENA
U BUNILU NEPRAŠTANJA
KLEČI I JECA
MOLITVOM PREKLINJE
I TRAŽI MILOST
OD SVEMIRA I NEBA
ZA SVE ONE NESRETNIKE
ŠTO DAROVE UTROBE
SVOJE
NA RASKRIŽJU POHOTE
RAZAPEŠE -
utorak, 29. siječnja 2013.
Marina Pilić
NE LJUBAV
Iz neke tame
dosao sam na svijet
ne ljubav ogrnula me strahom
samo za neuspjeh znam
i budim se s mrakom,
da te zgazim to znam
ne ljubav me rodila
za drugo i ne znam,
dok me nebo grli
i sunce mi se smjesi
moji koraci su gresni
ne ljubav me rodila
iz straha sam
i gubim svaki dan
nevjerujuci,
u izokrenutu vjeru vjerujuci,
u tugu,jad i nasilje nad slabim
jer ljubav je prošla mimo mene.
nedjelja, 27. siječnja 2013.
Slaven B.Turić
PISMO ŽENE (stop nasilju nad ženama)
počešljat
ću kosu u zanos
obaviti ruke u uzdah
nježnošću me učini divljom
nek probije u mozgu
nek se njišu prvi šafrani
ubaci u akvarij
bit ću tvoja ribica
obaviti ruke u uzdah
nježnošću me učini divljom
nek probije u mozgu
nek se njišu prvi šafrani
ubaci u akvarij
bit ću tvoja ribica
nemoj da mi samoća bude
blagdan čežnji
blagdan čežnji
jesi me
vidio pijanu
dok s kišom vodim ljubav
dok mi isparava iz tijela
ti me gaziš ko lišće pod nogama
na koridoru gubavih i odbačenih
hrani te moj bolan pogled
drhtavo tijelo ptice
skapavam bez mrvica
i zatvaram u školjku
dok s kišom vodim ljubav
dok mi isparava iz tijela
ti me gaziš ko lišće pod nogama
na koridoru gubavih i odbačenih
hrani te moj bolan pogled
drhtavo tijelo ptice
skapavam bez mrvica
i zatvaram u školjku
ako te
ganu moja slova
raskrči put
počupaj drač iz srca
upalit ću svjetiljku
počešljati kosu u zanos
raskrči put
počupaj drač iz srca
upalit ću svjetiljku
počešljati kosu u zanos
nježnošću
me učini divljom
TI DRUGAČIJA
TI DRUGAČIJA
Ti si jedna od srna
na izvoru
ti si jedna od knjiga
ispisanih mudrosti
ti si jedna od molitvi
nadanja
Oni kojima si pripadala
Nikada te nisu imali
Nitko te nije držao na dlanu
Kao pticu
Moje zrele godine
Maze te očima
I pustaju
Kroz prozor
U svemir
zato ne vjeruj kletvi
ni kada ti daje moć
ne vjeruj lažima
ni kada su ljepše od istine
jer će te valovi
razbiti o stijene
jer će vjetrovi
razbacati
tvoju bjelinu
Ti si Jedna od godina
Samoće
Ti si Jedna od jeseni
Tuge
Ti si Jedina pobjeda
Mojih poraza
KRIK
Slikajte loši slikari
vaše neuzvraćene ljubavi
vaše laži
traže podršku
umornih i usamljenih
prevarite me srećom
ja ću vas tugom
jer
đavao
ne može naslikati anđela
praznina
popunite me prazninom
obješenih ruku
mi razići ćemo se
ja nijem
a vi
blijedi i uplašeni
subota, 26. siječnja 2013.
Ankica Grgurinović Jerković
BEZGLASAN KRIK
Zgrčeno u kutu bola
za spas moli njenih sedam godina.
U očima strah se cakli
na usnama zaustavljen krik.
Slomljena od bola
za pomoć moli ruku zbog koje je pala.
Pogled joj nakvašen i suzan
čovječe donio si je na svijet
stoga si joj dostojanstven život dužan.
Njeno maleno biće
tek je počelo gledat kako zora sviće.
Želi promatrati nebo,sunce
mjesec i zvijezde,
sigurno zaspati uz zagrljaj
plišanog mede.
Let leptira još shvatila nije
a sve je manje trenutaka
kada se bezbrižno smije.
Korake prve učinila je
uz pomoć majke i oca
sada joj je snaga infuzijska boca.
Prva izgovorena riječ
bila joj je:mama
a sada je tako bespomoćna i sama.
Stvorena od ljudi i uz pomoć Boga
sa samo sedam godina
nema ništa od života.
Oni koji se usudiše život joj dati
zaboravili na obećanje da će je vječno
svojom malom djevojčicom zvati.
Gdje nestadoše poljupci
gdje nesta toplina majčinog krila.
Od jačine udarca
zaboravila je da je kratko vrijeme
i ona sretno dijete bila.
Razbili se svi snovi
pocrnilo nebo
uzburkale sve djetinje igre
rasparale stranice života
pogubile slikovnice vedrine.
U kutu zgrčeno od bola
bespomoćno jeca
njenih sedam godina.
Nijemi prijekor
krik bez glasa.
Nedajte ljudi da raste broj djece
bez pomoći i spasa.
Zgrčeno u kutu bola
za spas moli njenih sedam godina.
U očima strah se cakli
na usnama zaustavljen krik.
Slomljena od bola
za pomoć moli ruku zbog koje je pala.
Pogled joj nakvašen i suzan
čovječe donio si je na svijet
stoga si joj dostojanstven život dužan.
Njeno maleno biće
tek je počelo gledat kako zora sviće.
Želi promatrati nebo,sunce
mjesec i zvijezde,
sigurno zaspati uz zagrljaj
plišanog mede.
Let leptira još shvatila nije
a sve je manje trenutaka
kada se bezbrižno smije.
Korake prve učinila je
uz pomoć majke i oca
sada joj je snaga infuzijska boca.
Prva izgovorena riječ
bila joj je:mama
a sada je tako bespomoćna i sama.
Stvorena od ljudi i uz pomoć Boga
sa samo sedam godina
nema ništa od života.
Oni koji se usudiše život joj dati
zaboravili na obećanje da će je vječno
svojom malom djevojčicom zvati.
Gdje nestadoše poljupci
gdje nesta toplina majčinog krila.
Od jačine udarca
zaboravila je da je kratko vrijeme
i ona sretno dijete bila.
Razbili se svi snovi
pocrnilo nebo
uzburkale sve djetinje igre
rasparale stranice života
pogubile slikovnice vedrine.
U kutu zgrčeno od bola
bespomoćno jeca
njenih sedam godina.
Nijemi prijekor
krik bez glasa.
Nedajte ljudi da raste broj djece
bez pomoći i spasa.
Meliha Učambarlić Vuković
ZA RANJENU DUŠU
Pitam se možeš li se nositi
sa svojim skrivenim tugama
dok sa čežnjom gledaš
tuđe sretne osmjehe?
Svoje strahove skrivaš
da ostanu nedodirnuti,
pokrivaš se izranjavana
da tvoju tugu nitko ne vidi.
Ponizno obaraš pogled
i nedodirljivo uramljuješ
svoje strahove
u tužnu sliku života.
Pomisliš ponekad
i miriš se sa tim
da tako je moralo biti.
Odupri se ovaj trenutak,
pokušaj i zavapi,
da i tebe sreća
koja sada kao tuđa
oko tebe pleše
zagrli noćas
tvoju ranjenu dušu.
Pitam se možeš li se nositi
sa svojim skrivenim tugama
dok sa čežnjom gledaš
tuđe sretne osmjehe?
Svoje strahove skrivaš
da ostanu nedodirnuti,
pokrivaš se izranjavana
da tvoju tugu nitko ne vidi.
Ponizno obaraš pogled
i nedodirljivo uramljuješ
svoje strahove
u tužnu sliku života.
Pomisliš ponekad
i miriš se sa tim
da tako je moralo biti.
Odupri se ovaj trenutak,
pokušaj i zavapi,
da i tebe sreća
koja sada kao tuđa
oko tebe pleše
zagrli noćas
tvoju ranjenu dušu.
petak, 25. siječnja 2013.
Đuro Pavičić
Peti čin drame
Pričati o tom što me silno boli
Pred svima vama,a zaplakati zatim
Publiko moja je li vas briga
Koliko gorko u tom trenu patim
Želite dramu osjećaja plimu
Riječi od kojih pucala bi stijena
Na litre suza crvenih od krvi
Jeste li ljudi il čopor hijena
Htio sam samo prostrijeti vam dušu
Isprosit' malo samilosti vaše
Prizvat' u vama uspavane ljude
Al' dobih samo žuči pune čaše
U petom činu drame mog života
Kumovi moji scenaristi tmine
Vi ćete pisat' zadnju njenu scenu
Otrovnom tintom od kobrine sline.
Pričati o tom što me silno boli
Pred svima vama,a zaplakati zatim
Publiko moja je li vas briga
Koliko gorko u tom trenu patim
Želite dramu osjećaja plimu
Riječi od kojih pucala bi stijena
Na litre suza crvenih od krvi
Jeste li ljudi il čopor hijena
Htio sam samo prostrijeti vam dušu
Isprosit' malo samilosti vaše
Prizvat' u vama uspavane ljude
Al' dobih samo žuči pune čaše
U petom činu drame mog života
Kumovi moji scenaristi tmine
Vi ćete pisat' zadnju njenu scenu
Otrovnom tintom od kobrine sline.
Zoran Grumić
SONET LJUBAVI 2019.god
(RAJSKI
SONET)
Ako si
muškarac nađi sebi ravnog
Pa ruke
ukrsti i snagu procijeni
Budi baš
onakav kak' te stvori Bog
Nemoj da se
siliš na nejakoj ženi
Ako si
muškarac budi fin uljudan
I u svemu
spreman da pomogneš ženi
Tako se
ponašaj iz dana u dan
A ne da te
proklinju i ona i njeni
Ako si
muškarac onda muško budi
Svoje
ponašanje pretvori u zbilju
I u drugim
isti takav stav probudi
Budimo svi
ljudi dosta – stop nasilju
K'o Eva i
Adam rukom ispod ruke
Živimo u
raju ali bez jabuke
BOLJE SUTRA 2013. god
Ponekad čini se izlaza nema
gdje god da pođem okrenut ću krivo
pomislim, bilo je i jučer problema
ipak se nekako ostalo živo.
Sve češće s ljudima mi nije lako
kad pogled presječe i riječi zabole
pomislim , ne može ostati tako
sutra će ipak da bude bolje.
Nejasno slutim sve su to omče
šarene laži za sumorna jutra
danas je netko sutra od jučer
i bit' će netko jučer od sutra.
I znam da od ovog što me sada truje
pobjeći ne mogu ma koliko htio
tuga mora da se odboluje
nikada je nikom ne bih poželio.
Ljiljana Bedeniković
GDJE NESTADE TOPLINA
Netko je sakrio i zaledio
Svu toplinu postojanja
Odnio i zatočio
Ljepotu davanja
Zaboravio u nekim
Prastarim zidinama
Humanost
Negdje, u nekim ponorima
Beznađa
Zaboravljamo da smo ljudi
Jednaki među jednakima
Pod ovim istim nebom.
Netko je sakrio i zaledio
Svu toplinu postojanja
Odnio i zatočio
Ljepotu davanja
Zaboravio u nekim
Prastarim zidinama
Humanost
Negdje, u nekim ponorima
Beznađa
Zaboravljamo da smo ljudi
Jednaki među jednakima
Pod ovim istim nebom.
četvrtak, 17. siječnja 2013.
Admir Džibrić
KO SAM
- Jesam li,
ja glas
što priča gluposti,
šum vjetra u svom svijetu,
srce,
iz kojeg ljubav iznutra
uzalud dopire
Jesam li,
ljetnji pljusak,
izazvan nečim
a uzvraćeno mu ničim.
Kiša praćena
munjama i grmljavinom.
Pljusak ,
koji sve ređe
plemeni naše duše.
Jesam li,
ukopani u vremenu,
poznati ton, intonacija
samo nekoj prošlosti
ili su naši ideali
prerasli ovaj svijet
pa niko više
i ne vjeruje ni u šta.
- Jesam li,
ja glas
što priča gluposti,
šum vjetra u svom svijetu,
srce,
iz kojeg ljubav iznutra
uzalud dopire
Jesam li,
ljetnji pljusak,
izazvan nečim
a uzvraćeno mu ničim.
Kiša praćena
munjama i grmljavinom.
Pljusak ,
koji sve ređe
plemeni naše duše.
Jesam li,
ukopani u vremenu,
poznati ton, intonacija
samo nekoj prošlosti
ili su naši ideali
prerasli ovaj svijet
pa niko više
i ne vjeruje ni u šta.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)