UVELI CVET
I opet galama,
vika,
tortura,
lom,
opet je došao besan
trpiš i ćutiš
doživećeš nervni slom.
U sebi jecaš, plačeš
prolazi život
a ne znaš šta ćeš.
Zbog dece,
zbog okoline,
zbog roditelja,
patrijarhalnog vaspitanja
zbog sramote
život mu poklanjaš
i propadaš svakog dana.
Veneš ko najlepši cvet
ljubavlju te niko ne zaliva
za tebe život nije lep.
Srećna si kad si sama
kad ga nema celog dana
a onda strepiš kad čuješ mu glas
da li je dobre volje
ili je besan ko pas.
Proklinješ dan kad si ga srela
sećaš se mladosti svoje
kad voljena si bila
to je bila sreća
polako se sada gasiš
ko dogorela sveća.
Ne predaj se!!!
Vrisni i petlju stisni
Uspravi se ponosno
i prkosno
ti gazduješ svom životu
ne predaj se idiotu.
Translate
ponedjeljak, 20. svibnja 2013.
Ružica Todorović
DOSTOJANSTVO 2019.god
Gaziš
- ustajem
Ponižavaš
- ne dam se
Vrijeđaš
- ne čujem
Pokoravaš
- borim se
Izgladnjuješ
- hranim se
Čupaš
- no dušu ne
možeš
Prkosno
- glavu
podižem
Postojim
- ništa mi
ne možeš
APEL NA
SAVJEST 2014.god
Kao dijete
prošlošću
vlastitom
obilježeno
zauvijek
podižem Apel
dušom vrišteći
riječi
buntovničke
stihom
ispisujem
tražeći ono
zrno istine
i dobrote u
svakom čovjeku
pobunu
prošlošću
svojom
izgovaram
moleći dušom
za sve
zlostavljan
za uplašene,
pretučene
i sve
ponižene
svjedocima
što glave okreću
obraćam se
u ime
zlostavljanih, zaštitu tražim
u Apelu na
savjest i duše
progovorite
- samo progovorite
APEL 2013.god
Sjedeći
u
polumračnoj sobi
slušam
povišen ton
muškoga
glasa...
dopire iz
susjednoga stana...
Drhtaj mi,
tijelom
prolazi,
naviru bolna
sjećanja...
ona,
najbolnija
-u dubine
moje potisnuta.
Uplakana
majka
- soba,
dimom
cigarete što
odiše...
miris
alkohola
i oca lik
nad nama...
Nesvjesno
prstima
dodirujem
ožiljke...
odavno zarasle
- u memoriju
sjećanja ucrtane
a
rane...rane još postoje!
Prenuh se
iz misli
svojih,
Bogu
zahvaljujući
jer, prošlo
je ono vrijeme
sramote i
trpljenja...
Ustadoh
hrabro
dižući apel
za svu djecu
i sve majke
svijeta
- učinih,
ono što učiniti treba...
dadoh glas
svoj i djelom, pobunih se!
J.S.Jane
ŽICA
Znam gde je granica, našao sam je
Ograda i bodljikava žica zaustavlja
Preteći je postavljena da sputava
Pogledom sam tražio prolaz preko
Video sam rite,iskidane delove odeće
Ispod žica stara obuća,lutka i fotografija
Beton je bio ofarban ljudskom krvlju
Prilazim bliže,rukama hvatam žicu
Još jedna kap krvi,još jedan potpis
Ostavljam trag,trag gde sam prešao
Ostavljam sve s druge strane žice
Ne okrećem se, sunce mi greje lice
Znam gde je granica, našao sam je
Ograda i bodljikava žica zaustavlja
Preteći je postavljena da sputava
Pogledom sam tražio prolaz preko
Video sam rite,iskidane delove odeće
Ispod žica stara obuća,lutka i fotografija
Beton je bio ofarban ljudskom krvlju
Prilazim bliže,rukama hvatam žicu
Još jedna kap krvi,još jedan potpis
Ostavljam trag,trag gde sam prešao
Ostavljam sve s druge strane žice
Ne okrećem se, sunce mi greje lice
Pretplati se na:
Postovi (Atom)