Translate

srijeda, 9. studenoga 2016.

Ljiljana Hidić Pasariček





U PRAHU SMRVLJENA SU MOJA NADANJA

Livadu mirisnog cvijeća pretvorio si u
tamnicu za kidanje duše,
mučenje i kažnjavanje
žene koja te voljela,
dom s tobom gradila...

Razgovora više nema,
nasta muk koji boli,
i pogledi prijekora više ne daju
mjesta vedrini.
U promrzlim čežnjama
bezbroj je pitanja...
ni odgovora više nema.

U prah su smrvljena moja nadanja,
novim si stranicama tuge
pisao moj dnevnik,
gorčinu lijevao na moju hostiju,
kalež mi punio bolom.
Nježni zagrljaji sada su ledene ruke,
tvoje su riječi ubojite, grube,
sumnja me tvoja ponižava...

Zastani pred ogledalom zlotvore!
Pitaš li se ikada koje ti je pravo lice?
Ono koje poznajem ja, ili svi oni?
Ne, ti obraza nemaš,
mijenjaš ga prema potrebi,
sa oštricama iz riječi i očiju,
što jedini darovi za me postaju.

Osmjehe mladosti i skupe parfeme
zamijeniše tek jedna ili dvije
vozne karte javnim prijevozom...
pretvorena u robinju...
sa čitavih osam kuna u oba smjera...

U svijetu moćnika svoj si status izgradio.
Jak si koliko i oni,
al' ja se ne predajem...
žena u meni do neba se buni,
preklinje, viče, vrišti i moli...
Sve je uzalud...
Dok prijatelji vladaju
za predatore kazna ne postoji,
takvi se nagrađuju.

Silinom moći svojih prijatelja
čupaš ono što je sveto,
ono moje, tvoje... naše jedino...
Znaš... ono koje nisi želio.

Ono što bijaše na vagi života i smrti,
ono za koje smo zavijet dali
da nikada zaboravit nećemo
zahvalu Njemu izrečenu
za milost izlitu na nju.

Ona je tu.
Ona živi, diše, voli, pleše raduje se životu,
ona je čista, neprijetvorna ljubav,
mojim tijelom, ispod srca nošena,
ona... nekada malena...
moja, tvoja, naša...

Sada, mrveći mene,
ubijaš i to naše sveto.
Čovječe,
(smijem li te zazvati tako?)
gdje ti je duša,
gdje ti je kraj?



NAHRANI ME LJUBAVLJU

Ako sam gladna nahrani me ljubavlju
Vrelinom poljubaca njihova žara
zažari me bez dodira šaka
Mirisom opijenosti tragove ostavljaj
Ne modricama
Što ovisnost stvara
Sudionikom  tvojim postajem
Pomiluj me nježnim riječima
Ne uvredama pogana jezika
Ogrni me ljubavlju
ne tugom izazvanim riječima
što mač postaju i brazde ostavljaju
Spusti taj glas i tiho šapući
Zagrli me grub ne budi.....

Nema komentara: