Translate

utorak, 22. studenoga 2016.

Ruživa Lacić-Gavranović

KAD LJUBAV POSTANE BOL

U ime ljubavi spalila je osmijeh , dodir proljetnog sunca izbjegavala. Spržila svu mekoću duše, plamen u srcu ugasila. Osmjehnula se grijehu, bol njegova dodira prihvatila, tišinu kao haljinu obukla, i u sivu, pomalo ispranu svakodnevnicu zakoračila.

Zamućena stakla na starim prozorima odavali su znakove ništavila, dna na kojem se našla.
Kišne kapi ispirale su dodire, odnosile prljavštinu u slivnik nekog još dubljeg dna.
Stresala se, kao da će trzajem tijela otići svi dodiri koji su tu noć tijelom joj prošli, šetajući njenim golim bedrima, grudima.
Udahnula je zrak koji se kao gusta masa obavijao oko nje, gušio ju je plamen u staroj peći.

Pogled na tijelo, maleno, sklupčano u improviziranom krevetu jače je zaboli.
U tom trenu, kao da umirala je.

Kleknula je na prljavi pod, ne mareći na bol koja joj je koljena rezala, samo je gledala to maleno lice, stisnuto pod starom dekom od grube vune, suze su se opet ugušile, same u sebi potonule. Ne govoreći ništa stisnula se uz to malo tijelo, zagrlila jedino što je vrijedilo, jedino što je imala.

Jutro je došlo brže nego je željela. Ustala je, tiho na prstima došla do peći u kojoj je joj bilo malo žara, ubacila nekoliko grančica i vatra se počela buditi, blago se nasmiješila, pucketanje u peći ju je smirivalo. Uzdahnula je i odmahnula glavom, NE...sada sam ovdje, sama, nema nazad. Nemam nikoga.

Mislima je razgovarala sa sobom, stavljajući na stari štednjak mali lončić , u njemu nešto mlijeka...bit će mu dosta, pomislila je, još malo kruha i marmelade, za jutro dovoljno.
Poslije ćemo otići do trgovine po nešto za ručak, moramo malo i na zrak, zar ne ljubavi? Šapnula j e dječaku koji je spavao pod grubom dekom.

Pogled joj zastane na njegovu licu, smiješak koji joj je podario bio je dovoljan za cijeli dan radosti.
Gradila je život ispočetka. Bez Ivana, bez njegovih i svojih roditelja ,bez posla, novca, kuće, ali i bez stalnih svađa, šamara, bez prijekornih pogleda, ljubomore koja je nadilazila zdrav razum.
Gradila je početak nekog starog zaboravljenog života.

Za sebe i svog sina.

Nema komentara: