Ivana Una Nenadović

ŽELIŠ LI MI SREĆU???

Želiš li mi sreću?

Gledaj me u oci

i konačno se izjasni

da posle toliko godina

zaista potvrdiš ko si!

Vidiš kofere u ruci -

neću se pozdravljati

ni s tobom

niti sa bilo kime

i neće mi na pamet pasti

nostalgije za srušenim domom...

Želiš li mi sreću?

Nekada davno sklapasmo prste

dok se ne zarobismo okovima

obećanja, uslova i zakletve.

Pričasmo bajke,

maštasmo o najboljem sutra

sto ikad postojalo je...

Ko nas iz stvarnosti trze

dok mi na licu ureza

otiske prstiju tvojih?

Želiš li mi sreću?

Još uvek lebdim

neprobuđena iz kome,

ali ne plašim se

sto različiti smo pred svetom,

al' ne na nebu

kome vrištim

i molbe i kletve,

pobune protiv svega,

neme kao opomene

pred davno učinjene greške...

Ne bole fleke po telu -

nisi ti ubio mene,

ubio si onoga princa

kojeg sanjah davno,

čoveka u sebi

a da ni trepnuo nisi!!!

Nije dovoljno "izvini",

niti plačna zavijanja

da nećeš više,

da vodićemo decu za ruke

i da poklonićeš mi

dvorac na obali mora...

Meni je dosta svega -

i gorkog i slatkog,

i besa i pomilovanja!

Želiš li mi sreću?

I u beznađu je bolje

nego ovde,

gde crvi se uvlače pod kožu,

na telu beleže otisci

u cilju prestiža,

vidljivi i pod šminkom,
a bajke imaju tragičan kraj...

Magdalena Teufel

NASILJE

Dokle užas i nasilje

Svaki dan ga više ima

Tuča svađa roditelja

Život dječji uništila

Piće, kocka, bludničenje

Pakao je užas pravi

Kad tim putem čovjek krene

Porodicu zaboravi.

Nad dječicom uvijek bdije

Majka draga brižna žena

Kada otac pijan dođe

Majku vrijeđat tući pođe

Iz kreveta djeca skaču

Plaču vrište brane mamu

On ih tuče šuta nogom

Pa izlupa sve po stanu.

Ko u takvom braku raste

Strah traumu vječno ima

Bilo u snu ili javi

Ta se slika vraća njima

Kad prijaviš nasilnika

U kući je još i gore

Zatvorit ga kaznit neće

Ne boji se on nikoga

Bez straha i savjesti

On provodi zvjerstvo svoje.

Nasilje je užas strašni

I ostavlja vječne rane

Dijete takvog nasilnika

Žalosno je al' nasilnik sam postane

Nasilje je užas teški

Za malene dječje duše

Dok su živi u snu javi

Te traume sve njih guše

Zato treba zaustavit

Svake vrste nasilnika

Zaštititi svaku žrtvu

Biće bolja i zdravija

U državi tada slika.

Tamara Čapelj

MULIER IN VITAM        2018.god

Šuti,

nije tvoj paketić manji od bratovog,

pa i ako jeste, neka je –

muško je.

Šuti,

ni slučajno na traži uvid u bodovanje,

najbolji student generacije –

kći načelnika općine.

Šuti,

ne brukaj se žalbama da te šef pipka,

dok kuja repom ne mahne –

pas ne zalaje.

Šuti,

ne spominji mi da te muž šamara,

znam ga jer sam ga rodila –

sramota je od svijeta.

Šuti,

ne tužakaj se po savjetovalištima

što ga nema i ne daje plaću –

tvoja briga su djeca.

Šuti,

o tebi govore da si ljuta i obijesna

fine žene finih manira –

okani se nagrada.

Šuti

pred doktorima da ti od batina puče slezena,

što se šminkaš kad je ljubomoran –

ne voli kad te drugi gleda.

Šuti,

šuti,

do crnice šuti –

možda će te ona saslušati.

ZID ŠUTNJE           2017.god

modrica za jutarnju kavu

modrica za ispeglanu košulju

modrica za raskrvavljene djevojačke snove o ljubavi

modrica za ostavljenu zimnicu

modrica za obrisanu prašinu

modrica za teške cekere donesene iz prodavaonice

modrica za riječ

modrica za tišinu

modrica za probdjevenu noć uz bolesničku postelju

na životnom ruletu osvojeni

modrica, mrzovolja

psovka, ljutnja

okretanje glave

ubijen pogled

četiri zida

i šutnja

Frano Vlatković

BEZ IZBAVLJENJA

Ženo

pobijeđena strahoto zemlje

vlastita silo raspadanja

kroz muku mračne krvi

u novu prazninu bačena!

Ženo

neutješiva zabludo

tajna potrebo vjere!