TEŠKA RUKA
Gledam u
nebo i brojim zvezde…
Nadam se da
će proći modrice
nastale ove
kasne noći,
ali i one
prošle.
Gledam u
nebo i brojim zvezde,
ali mojih
zvezda više nema, ne sija nijedna.
Sve ih je on
ugasio .
Svaku je
zvezdu upropastio.
Tugu je on u
meni zapalio.
Umesto
milovanjem,
Svakim je
udarcem moje suze brisao,
Svojim
nogama moje telo i dušu gazio.
Šta sam mu
to uradila pa me je tako kaznio?
Gledam u
nebo i pitam se gde su moji,
pitam se
kako je majka što gleda svoju ćerku,
nekada
velikog junaka,
a sada
polomljenu i zaboravljenu
kao posle
teškog rata…
Gledam u
nebo i modrice pokrivam rukama,
trebalo bi
mi stotinu ruku da ih pokrijem sve,
one su
znakovi moje tuge, moje sramote .
Ehhh, teška
je moja muka!
A ljudi je
vide i ćute tek tako,
baš ih je
briga što jedna muška ruka
ubija bez
ikakve sramote ovog andjela bez krila .
Eh, a sećam
se kako sam samo vesela bila…
Gledam u
nebo i slušam tišinu,
Doskoro je
ovde bila buka,
Čuo se
vrisak žene…Mene…
Bila me je
teška muška ruka.
A ja sam
molila da to ne radi,
Rekla da ću
promeniti sve,
Ali ruka je
bila jače, a reči moje slomljene.