BIJEG U TRUDNOĆU 2019.god
Počelo je s nepunih petnaest
progutale su je noći velegrada.
Nakon deset godina umorila se,
raspala se kao kula od karata.
Bijeg?
Nije bio moguć.
Nije se mogla isčupati iz čvrstog stiska nemilrosrdnog
makroa.
Gadila se sama sebi.
Zatočena s ostalim djevojkama u sablaesnoj kući na
periferiji prodavala je slomljeno, "uprljano" tijelo.
Gažena kao opušak, pokušavala si je oduzeti život.
Nije uspijevala.
Bio joj je redovita mušterija.
Taj put, molila ga je da ju uzme bez kondoma.
Željela je da ju oplodi svojim sjemenom.
Čudom neviđenim uspjela je prikriti trudnoću
poprilično dugo.
Tajnu je odao za sitnu lovu onaj isti gad koji je
svršio bez zaštite.
Makro je ubijao Boga u njoj.
Bijesan što ga je " izigrala", mlatio ju je
svakodnevno po trbuhu ne bi li na silu pobacila.
Uspio je u nakani.
Rastrojena,
premlaćena,
neutješna...skratila si je muke u virovima nabujale
rijeke.
SVODNIK
VLASTITE KRVI 2018.god
Umro je
prošli tjedan.
Moj bivši
školski kolega.
Moj bivši
susjed.
Slavio sam
nekoliko dana tu vijest, ne trezneći se.
Mrzio sam
tog stvora iz dubine duše,
od rane
mladosti.
Bio je opak
tip.
Polovinom
petog razreda osnovne, nestao je iz grada.
Bio je iz
divne porodice.
Roditelji,
On
i dvije
mlađe sestre.
Ljepotice.
Neizmjerno
sam ih volio i često se igrao s njima u djetinjstvu.
Osam godina
kasnije, vratio se u grad.
Mrka
pogleda,
zalizane
kose,
u tamno
plavom borsalino odijelu,
prepun love.
Još opakiji!
Malodobne
sestre silno su strahovale od njegove naravi.
Odveo ih je
u Zagreb i tamo ih lijepo odjenuo u najelitnijim dućanima.
Sve je bilo
u službi njegovog paklenog plana.
Svake
večeri, lijepo odjevene, vodio ih je na štajgu.
Tražio bi
međ' mnogobrojnim putnicima pohotne mušterije kojima bi prodavao tijela svojih
sestara.
Šutke sam ih
gledao kako propadaju iz dana u dan.
Njihova
neizmjerna bol bila je nepodnošljiva, kao i moja mržnja prema ogavnu zlotvoru.
Duša mi se
parala po šavovima, ali nisam ništa poduzimao.
Bojao sam ga
se.
U trećoj
godine života prepunog prljavštine, obje su zatrudnjele.
Kružile su
priče da su to učinile namjerno.
Opaki je
izludio.
Silio ih je
da abortiraju.
Nisu pristale
nit' po cjenu života.
Bile su
katolkinje predane vjeri.
Zaštitu su
potražile kod župnika.
Časne su ih
pod okriljem noći i u tajnosti odvele u nepoznatom pravcu.
Više nikada
nisam ih vidio.
Brižni braco
ubrzo se propio.
Ostao je bez
novca.
Čast nije
mogao izgubiti, ta nikad ju nije niti imao.
Hranio se po
pučkim kuhinjama.
Spavao je po
napuštenim podrumima.
Ne rjetko i
po klupama po gradskim parkovima.
Smrdio je.
Zarastao.
Zamazan.
Šupljih
cipela.
U ofucanom
borsalino odjelu ulojenog revera.
Čujem da je
u njemu i pokopan.
MORALISTI BEZ MORALA 2015.god
Vi ste istinski šljam ovoga svijeta,
a ne kurve koje bacate na koljena!
Valjate ih po blatu srama.
Pljujete na njihov izopačeni moral,
pritom trgajući utrobu iz njih...
Daaaaaa, upravo
Viiiiiiii!
Vi koji ih šibate najpoganijim riječima mržnje.
Upravo vi se bojite ploda što u nekoj od njih zri.
Strahujete od spoznaje čije bi moglo biti kopile,
što začeto je u tim trulim utrobama.
U prljavim rabotama i vašim iživljavanjima.
Vašim neobuzdanim jahanjem tih jeftinih kurvi,
koje ste trošili za puki sitniš
koji ste im bacali u lica, nakon što bi
istresli iz sebe svoje pogano sjeme zla.
Pritom ne vodeći računa o dičnom moralu,
koji besramno propagirate čim navučete svoje
krinke svakodnevnice
naručenih kod najboljih majstora iz tvornica laži.
Ne peče vas savjest koju niti nemate,
dok jedete sa pretrpanih stolova
zlatnim žlicama iz najskupljih porculana iluzija.
Opijate se vinom iz gospodskih podruma
bježeći od istine koja vam prijeti sustizanjem.
Tako usvinjeni ni na periferiji uma nisu vam
te sirote kurve i drolje s kojom ste prije
samo nekog vremena općili u svom ludilu
i možda zapelcali još jedan abortus
ili bezimeno dijete zle sudbine,
što kopilanom se zove.
Ne pitate se što biti će sa kurvom
koja vam se podaje za nekoliko novčića kad bježite
od vaših uštirkanih i frigidnih gospa iz visokog društva.
Ali kako i kome bi prodavali svoj lažni i bljutavi moral,
da ne postoje te tužne žene, još tužnijih sudbina.
PUT PREMA BOGU 2013.god
Godinama, vapio sam
Molio
Tiho i ponizno
Uzdao se u
Boga
Svemogućeg
Strpljivo se nadajući
Uslišit' će me
Izbavit će me od
Zla
Zaliječiti moje
Rane
Preduboke
Vječna tišina
Samo se čula
Bol bila
Sve veća i veća
Zanjihao sam se
U vjeri svojoj
Poljuljala se
Vjera
Bezuvjetna
Odlučih
Urliknuo sam
Vrisnuo do
Neslućenih
Božijih
Visina
Ufajući se
Da ću naći
Put do
Srca
Njegovoga
Da podari mi
Duši
Spokoja i mira.
