Translate

petak, 10. studenoga 2023.

Aleksandar Đorđević


NE TUCITE NAS MALI SMO                 2023.god

Prvo ti kažu donele te rode
Zatim te u vrtić vode
Da se za školu spremaš
A ti si jutrom pospan i dremaš.

Onda te za ruku vuku
A ne retko i istuku.

Na ovakav način ruše dečja prava
Batinama se dete ne kažnjava
Lepa reč otvara i gvozdena vrata
Nek upamte to i mama i tata.

 

 

 


 

četvrtak, 9. studenoga 2023.

Slavica Agić

 


IZGUBLJENA DEVOJKA              2025,god

Evo je ide, hoda,
kao da nešto traži,
priđi joj tiho, obično,
lepu reč, nežno joj kaži.

Uzmi je lagano za ruku,
uskladi koraka hod,
izvedi je iz šipražja sivog,
pokaži plavetnila svod.

Strpljivo, polako hodaj,
neka te u korak prati,
pogledaj je toplo u oči,
može ti osmeh dati.

Osmehni se i ti široko,
nek vidi da postoji oko,
što ne seče k'o bodljikavi prut,
budi dobar, smiluj se na nju,
pokaži joj beličast put.



ŽENA                            2023.god

Samo da budeš čovek,
lako ćeš razumeti ženu,
razdragan osmeh, brigu,
nedokučivu mističnost njenu.

I njenu tugu dugu
pa nagli blistavi sjaj,
nežni čežnjivi pogled,
izgubljen daleko u beskraj.

Ne treba mudrost i nauk,
kad misliš da je to života bauk,
njene ćudljive zamke,
nevinije od dečje uspavanke.

Ta zagonetna vila, o kojoj
toliki pevaše, a odgonetnuti ne uspeše
baš te, nedostižne, zamršene,
baš takve, osmesi, utehe njene,
jedine mogaše tebe da uteše.

I ti je stvori takvu, nesvakidašnje neobičnu,
ni sa kim istu, ni sa kim sličnu,
samo takva je mogla da te opčini, zavede,
samo takva je mogla u lepotu
života tvoga da te povede.

 

 


srijeda, 8. studenoga 2023.

Emir S. Duraković


 O JUN(A)CIMA                              2023.god

A zar junače
da ubiješ mače?
Zar tvoje ruke za milovanje ne znaju?

A ko rodi takvog junaka
kukali mu i otac i majka.

A i oni što ga odgojiše,
da malo mače mogu da diraju,
tuga u kuću nek' im uđe
da s đavolom sviraju.

A ti junače kršni,
lako ti je glumiti junaka,
al" većma je junak što na dlanovima nosi
malo mače od sumraka do sumraka

utorak, 7. studenoga 2023.

Nikola Momčilović


SLOBODA                        2025.god

Ležala je na podu svoje sobe, u pocepanoj haljini, sa modricama po telu. Drhtala je, a skorela krv na njoj je izgledala kao deo šminke. Vikao je iz dečje sobe:
„Gde je?!“
Njena kćer, petogodišnja Anja, sakrivena ispod kreveta u spavaćoj sobi, nepomično je posmatrala svoju prebijenu majku, ko zna po koji put. Drhtavom rukom, majka je mimikom pokazala ćerki da je sve u redu i da bude tiha. Najednom je uleteo u sobu kao zver, s kaišem u ruci. Zgrabio ju je za kosu i lupivši joj šamar, upitao je:
„Gde je prokleto dete?!“
Nabusito ju je bacio na pod i nastavio s bičevanjem postavljajući joj pitanje o Anji. Njegova žena je plakala i krkljala moleći ga da prestane, što je u njemu dodatno izazivalo strast za maltretiranjem. Anja je nemo posmatrala neurotičnog oca kako prebija majku. Bespomoćni plač majke joj se uvlačio pod kožu, dok joj je srce snažno tuklo. Od tolikog straha, nečujno je izašla iz sobe i otrčala u kuhinju. Uzela je oklagiju i polako se vratila u sobu. Međutim, otac je stajao nasred sobe i gledao ka njoj. Majka je roptala i plakala od bolova. Naredio je Anj:
„Anja, spusti to na krevet!“
Ona je mirno stajala, držeći čvrsto oklagiju. Sav besan otac joj je rekao:
„Anja, nemoj da ponavljam! Naljutiću se! Dobićeš batine kao ova kravetina!“
Stajala je mirno i dalje. Za to vreme majka je ustala. Uplakana i drhteći uzela je lampu sa noćnog stočića. On je primetio dok je ustajala, posmatrao ju je i upitao:
„Šta ćeš sa tom lampom, raspala kurvetino?“
Zatim je povikao cinično:
„Pogledaj se na šta ličiš! Spusti tu lampu dok ti nisam polomio ruke!“
Ona, ukaljana krvlju i masnicama po čitavom telu, kao i ćerka, čvrsto je držala lampu i duboko disala. Drhtala je čekajući bilo kakav zvuk ili pokret da krene u borbu. Za to vreme, Anja je bila fokusirana na jednu stvar - koleno svog oca.
„Vidi, ti znaš da ja tebe volim i da sve ovo radim za tvoje dobro! Budi razumna i spusti tu lampu, inače ću...“
Njegov govor prerastao je u krik od udarca u koleno. Pao je vičući. Njegova ćerka je od straha zadala još jedan udarac oklagijom u potiljak. Majka je skočila u pomoć, udarivši ga lampom. Zatim je pritrčala Anji i sklonila je od opasne zveri. Uzela je oklagiju i nekoliko puta udarila svog muža. On ju je preklinjao:
„Prestani molim te... izvini pogrešio sam...“
Sada je on molio za oproštaj drhteći od bolova. Bacila je oklagiju, prišla mu i zgrabila za kosu govoreći:
„Veću kukavicu od tebe nisam videla! Klečiš pred drugima, brišu pod tobom... videla sam snimak... kako te jebe tvoja šefica! Dosta mi je tvog kukavičluka i alkoholizma. Ne želim više da trpim tvoja poniženja! Odlazim! A ti, pizdo, crkni! Izgovoru za muški rod!“
Tresnula mu je glavu o pod, ustala i šutnula ga u međunožje. Bio je uspaničan i vikao plačući:
„Stani, molim te, ne idi! Nemoj, ostani, promeniću se... molim te...“
Majka je uzela Anju za ruku i izašle su. Ukaljane krvlju i modricama, hodale su ulicom. Povetarac im je davao do znanja da su se oslobodile predatora.
Sve su prijavile policiji i zauvek otišle.


SADA JE SLOBODNA             2024.god

Trpela je,
godinama,
njegove laži,
poljupce
koje je trošio
sa drugom,
ljubavne
šamare i
njegove šake
oko vrata.
Dugo je
skrivala
njegovu tamu
pred drugima,
i masnicu
ispod oka,
i tremor
pred njegovim
likom.
Smogla je
snage i
suprostavila
se toj seni.
Miris baruta
širio se
prostorijom.
Sada je
slobodna.


KAKO SE POKAZUJE SNAGA?        2023.god

Kako se pokazuje snaga?
Da li pesnicom i šakom,
il’ kaišem i vikom?
Da li degradiranjem i pretnjom,
il’lažima i prevarom?

Snaga se ne pokazuje
pesnicom i šakom,
niti kaišem i vikom.
Ni degradiranjem i pretnjom,
ni lažima i prevarom.

Snaga se pokazuje
Zagrljajem i osmehom,
poljupcem, pričom i šetnjom.
Snaga se pokazuje
razumevanjem i pažnjom.

Snaga ne treba da
uteruje strah ili suze na oči.
Snaga treba da
pruži osećaj sigurnosti.

ponedjeljak, 6. studenoga 2023.

Ana Stjelja


JER SI ŽENA                          2023.god

Vređali su te jer si žena
Pljunuli su na tvoju čast jer si žena
Zamahnuli su ručerdom na tvoje nežno lice
Šutnuli su te u stomak krvnički
Povredili su izvor tvog materinstva
Ubili su devojčicu u tebi
Ubili su neostvarenu majku
Uništili su ti snove
A ti, ni glas nisi pustila.

Krv je lila
Koža je modrela
Bol je bila neizdrživa
Duša se sa mrakom borila
A ti, sve si praštala,
Jer ti si ŽENA.

Sada nad tvojom humkom
Jedan beli ljiljan spava
Dok na hladnom mermeru tvoga groba
Peva slavuj potresen smrću.

Mirjana Abramović Popović



RANJENA                  2025.god

Kao drvo izdvojeno od šume
usamljeno na golom proplanku,
gde ga sunce peče i vetrovi lome
a oluje čupaju svaku granu tanku.

Tako i ja često potpuno sama,
rane svoje ližem daleko od sviju,
na nišanu svega što me slama,
nemoćna puštam da mi krv piju.

A onda kao kuji kojoj su nogu prebili,
sklupčanoj u nekom bodljikavom grmu,
šćućurenoj, bolovi mi dušu prekrili
suze na licu bisernim sjajem tkaju srmu.

I vrata neba za mene zaključana,
srca koja su me grejala davno zgasla
i taman mislim zarasla je svaka rana,
kad kandža zveri ponovo razdera ovčicu
dok je na livadi bezbrižno pasla.




OPOMENA                      2023.god

Probudi se nečoveče iz košmara.
Ta žena je majka dece tvoje.
Ona je čarobnica što čuda stvara.
Obuzdaj bestidniče ruke svoje.

Da li je to muška hrabrost i snaga?
Da na svoje sunce, sunce ti krvavo.
Nisi ti Bog njen, već sluga vraga.
Kukavče jedan, đavo te odneo .

Udari u kamen u drvo u zid
u nekog ko je sličan tebi.
Šta ti to pomrači očinji vid
da ubiješ Božiju ljubav u sebi?

Obriši suze što se u njenim očima skriše
I klekni pred njom kao pokorni sluga.
Obećaj da nećeš nikada više
na svoju ženu, na svoga najboljeg druga.



 

nedjelja, 5. studenoga 2023.

Valentina Zlatanović-Marković


RANJENE ŽILE                     2023.god

Što više saznajemo jedno o drugom, sve se manje znamo.
Sve se veće daljine među nama prostiru
i sve veći i tamniji kosmički prostori
postaju zidovi koji nas dele.
Zašto smo se izgubili u daljinama
sa ispruženim rukama
detinjim licima
gladni ljubavi
i zašto smo zaboravili na reči koje smo razmenili
pri prvom poljupcu
verujući da prave ljubavi nikada ne umiru
i da je naša ljubav upravo to?

Da li ljubav umire ili samo menja oblik pretvarajući se u sunčane dragulje
i zvezdanu prašinu?
Da li smo onda ti i ja sada rasuti po kosmičkim stazama
zaglavljeni u vasionskim prozorima
vremenskim zonama
stisnuti između dve svetlosne godine
koje promiču pored naših zemljaskih trivijalnosti
pa sada ne znamo
kako da se rasporedimo u osećanjima koja se opiru budućnosti
i žele natrag u sigurnost?
Zašto ti i ja sada nismo – mi?

Pitam kao što pita onaj ko je razjedan sumnjom
i nesiguran u sve što oseća, vidi i misli.
Koliko nas je još ostalo od onog iznenadnog oktobarskog jutra
kada su se na naše glave sručile pakosti,
ili muke, nekih drugih ljudi?
Te magle u kojima su naše glave
onespokojavaju moje kretanje
i svaki je korak vrtlog koji me vuče u ad.
Nisam spremna za široke puteve na kojima mi je smisao nedohvatan.
Nisam spremna da pratim zvezdani trag mojih mladalačkih želja
koje su presahnule kada mi je pomereno tlo
Iako moj koren nije iščupan
moje su žile ranjene i potrebno im je vreme da zacele.
Možda je tvoj korak odlučniji
i uspevaš da glavu držiš visoko iznad oblaka
pa me zato ne vidiš i ne čuješ.
A možda samo ti znaš odgovor

petak, 3. studenoga 2023.

Aleksandra S. Milošević

ŽENA                        2023.god

Kada ljubomora čovekom zavlada,
zašto nastaje mržnja tada?

Poštovanje treba da postoji,
strahovito je da se žena muža boji!

Ljutnja i bes, ničemu ne vode.
Svima je potrebno malo slobode.

Adam je Evu stvorio od rebra,
da je štiti, pazi i gleda!

Modrice, flasteri, udarac u glavu,
to nije nešto čime bi dobio slavu!

Kakvo je to zadovoljstvo tebi,
da ubiješ zauvek muškarca u sebi?

Batina nije iz raja izašla,
da bi se na ženskom licu našla!

Postoji toliko lepih stvari.
Poljupci, zagrljaji, ne šamari!

Ljubav nije da boli!
Ljubav je da se voli!

Jelena, Nizama, i ostale žrtve,
leže u grobu, sada su mrtve!

Zar je moralo do toga doći
da nedužno stradaju u trenutku nemoći?!

Njihove bebe sada su same,
teško je živeti bez svoje mame!

Nisu potrebni podlivi oko vrata,
kada možeš biti normalan tata!

Stop!

Blokada!

Ne dozvolimo više da nasilje vlada!

Šaljem poruku ženama u svetu:

NISMO STVORENE NI ZA KAKVU ŠTETU

Nela Ranđelović, Merošina

REČ                           2025.god

Samo jedna reč presudila je meni,
ropcu samoće.
A glodala sam ko pacov načeto drvo
dok su pljuštale krvave kiše
nad mojim neprepoznatljivim licem.
Učinio me je Inkognito personom
On, vlastelin mog bola.
Postah hendikep narušenog mira.
U očima sam nosila svemir.
Ugasio je zvezde u njima.
On, prototip demona,
Angiomiolipom na mom mozgu,
pantljičara u stomaku,
smrt života.
Svet pretvori u nesvet za mini pauzu na poslu.
Zamisli, ni na poslu nisam imala mir.
Samo jednim prigušenim pištoljem uspeo je.
Prepoznala sam mu smrt u očima,
ali smrt nije prepoznala mene.
Živa sam, iako sam davno umrla,
tvojim mrakom osvetlila sam nebo,
upalila zvezde, tebi u inat, uspela sam.
Ne bojim te se.
Ja - žena,
mučenica pod oreolom časti
oprala sam nečasni nož koji si podigao na mene.
Ubio si njime sebe u meni.
Hvala ti...
Praštam.


MODRA NIJANSA BOLA                     2023.god

Čamim u mračnoj odori pokajanja.
U sobi bez svetla, hladnoj i pustoj
i nižem bisere čednosti, naivne.
Družim se sa apokalipsom sveta,
a on se nadvija ko šejtan smrti.

Traži mi dušu na sečivo hladno,
ište je tupim odjekom glasa.
Otima mi izigranu sreću!
Kazni me modrom nijansom bola,
da skrije lepotu moju, jer mrzi!

A volela sam ga...
Tako jako!
Čemu udarci, pitah ga jednom?
Zar te ne bole oči što vole?
Gutaš li psovke kojim me crniš?
Šejtane pakla mog...
I svaku vrisku iz grla,
kako je trpiš?!

Plačem ko dete, čuješ li, skote?
Sklapam oči od krvave mrene...
Mrzim...
Čoveka nekada zvanog mog.
Drhtim u sveći koju palim,
za spas.
Da odem bih, daleko...
čujem...


Šejtan na vratima stoji,
ja prezirem mu duboki glas.
Bariton truo, grozan i jadan.
U grlo mu se saspi cvilba moja,
dok kunem.
Jer nema postojanja, nas.

Prodao si posedovanje žene
i od senke mene, prah.
Prštalo je na sve strane,
ko razbijeno staklo kristalne,
teške čaše i prosu se,
ko tamno vino, krv.
Ispio si me na iskap.

utorak, 12. rujna 2023.

Henadi Seho



ŽENE-MAJKE                              2023.god

Sad kad si jak mnogo,
dok ti krv teče kroz vene,
zapitaj se:
- Gdje sam prvo boravio?
Odgovor će biti :
- U utrobi jedne žene.

Sada dok podižeš ton!
Dok galamiš i govoriš glasno,
ne čuješ savjete dobre,
vrtiš se oko vlastite sjene,
zapitaj se:
- Šta sam prvo čuo?
Odgovor je jednostavan:
- Srce jedne žene.

Sada kad možeš birati,
hrane u izobilje ime,
sve ti treba biti na vrijeme,
zapitaj se:
- Šta sam prvo kušao?
Odgovor dobit ćeš:
- Mlijeko jedne žene.

Sad dok mijenjaš automobile
i misliš da sve možeš,
da nemaš za vratom breme,
zapitaj se:
- Gdje sam prvo sjeo?
Odgovor je poznat:
- U krilu jedne žene.

Prve obroke, prve korake,
tvoje riječi, nestašluke,

pa onda škola, momkovanje,
sve što si naučio kroz vrijeme
bili su savjeti tebi
i ruke jedne žene.

Ali ti si postao ohol,
postao samo sebi bitan-
Podižeš ton!
Glasno vičeš!
Ne mariš za godine i vrijeme.
Ali...
Upamti samo jedno:
- Ni od koga nećeš dobiti ljubav
kao što si dobio od žene.

petak, 9. prosinca 2022.

Jadranka Trogrlić

TI SI ŽENA                            2022.god

Ti si žena,
ti si rođena da
budeš majka i
ratnica, zato ne
dozvoli da
budeš patnica.
Pobijedi strah i
ne dozvoli da on,
svoj bijes
iskali na tebi.
Dosta je bilo
udaraca i
skrivanja modrica.
Žena nije rođena
da bi bila gažena,
žena je ljubav,
ponos i
majka kraljica.
Koračaj hrabro,
vjeruj u život,
imaš sebe i
svoju djecu.
Zato bježi i
ne osvrći se,
bježi veoma
daleko od njega.
Sreća je svugdje
kad si slobodna i
gdje te čeka
puno bolji neko!
Ako su mogle
mnoge možeš i ti.
Otvori oči i
napravi prvi korak,
reci glasno da
te svi čuju,
vrisni iz sveg glasa,

DOSTA je bilo.!
STOP NASILJU NAD ŽENAMA!!!


ponedjeljak, 5. prosinca 2022.

Tatjana Basar

SUNČANE NAOČALE                        2022.god

Sjedimo u tišini
Prohladno jesensko jutro,
Konobar pristojno pita što ćemo naručiti,

Dobro je što imam naočale.

Samo me gledaš smeđim očima
Kažeš da ti je žao,
Da nećeš više i da je

Dobro što imam naočale.

Ne znam da li me više boli
Srce,
Glava,
Oko,

Dobro što imam naočale.

Kako netko s tako toplim očima
Može biti i Jekyll
i Hyde,
Zar ne vidiš da sam slaba...

Dobro je što imam naočale.

Konobar donosi kavu...
Pomislim, da li je ikad udario ženu?
Treba mi utjeha, treba mi zagrljaj,
Ali znam to ne smije biti tvoj.

Dobro je što imam naočale.

utorak, 29. studenoga 2022.

Ivana Vlaisavljević


 MRAČNI SONET     2022.god

Zar si se opet okliznula na stube?
Promrmljala kroz razbijene zube,
Stisnula osvetnički dlanove grube
I nepravedno optuživala druge…

Oni su samo o tebi govorili,
Rakiju, vino, neistine prolili.
Posprdnim ga riječima gonili
Dok Te bolničari nisu odnijeli…

Napokon obećala si samoj sebi
Zadnji je put što tako te prebi
Nitko takav život trpio ne bi.

Bolje je kroz život jezditi sama,
Nego u očima drugih biti dama,
Više nećeš dopustiti da te skriva tama.

Hadija Nuradinović


,,STOP NASILJU”                 2022.god

Od nasilja goreg jada nema
Jadi teški a tuga golema,
Ko je taj, kako može
Od takvih sačuvaj nas Bože.

Takvi duše nemaju
Drugom spletke spremaju,
Zašto žene tuku
I za kose vuku.

Kroz srce im krv ne teče
Od njih nema zvijeri veće.
Kako njima slatko bude
Da ubiju mnoge ljude,

Da im žena bude rob
A dječici iskopaju grob.
Takve kazni dragi Bože
Da se mirno živjet može,

Da slobodu vide svi
I na zemlji mir zaživi.

Miladin Ugrenović

 


Najlepši dar ljudskog roda               2022.god
ti si od Boga ženo voljena.
Tebi se klanjam
i o tebi pevam,
jer ti si i more i nebo
i sva godišnja doba.
Ti si ženo
muza muškog roda,
ti si i majka i dete
i sav rod ljudskog postojanja.
O, ženo ...
Slikaru, pesniku, kiparu ...
ti si Alfa i Omega.
Zato se žena čuva i voli
i ne daj nikada
da joj suza kane.
Žena je dodir
harmonije i ljubavi,
žena je ...
juče, danas i sutra.

Željka Božić

STOP NASILJU NAD ŽENAMA                  2022.god

Peronima života
ostavljah sebe,
dio po dio.
Krvavih koljena
puzah cestama kamenim,
samotno sivim, prijetećim.
Molitvu nijemu
nosih na usnama
od udaraca ramena pognutih,
od suza slijepa,
nesretna.
Molitvu koju nitko
i baš nitko osim neba
ne vidje…
Dadoh dušu
zvijezdama dalekim,
mjesecu isplakah bol
kad tijelu pretijesno posta.
Kao vuk samotnjak
lutah nocima.
Od zašto,
ka tako mora biti!
Od ljubavi, do mržnje!
A nigdje ne bijaše nikoga, nikoga...
I ništa
ne bolješe tako jako,
ni udarci ni rane,
ni suze ni padanja.
Ništa ne zabolje tako jako do ljudi,
gluhih i nijemih
dusa izgubljenih,
što sebične podsmijehe nosiše kao štitove.

Kemal Ljevaković


ISPOD GRIJEHA                                2022.god

Daske nad čelom.
Vonj slame u nosu.
Tek prizor nenadan, kad se desi,
snatreći u zanosu.

Teški koraci crnih čizama u
škripu voščanih podnica staju.
Odzvanjaju klancima straha,
u gestapo-koračaju.

Lijepo lice s tugom u dlanima:
- Ne, ne, nemoj!
Nemoj sada!
Molim teee! Nemoooj!

Uvijanje stropa i škripa
u ritmu grijeha i
eha vapaja, odnekud
k’o jeka mi kanjonska daleka.

Ustati iz nema nikoga,
osim strah i trepet,
i dahtavoga daha ponad,
i svoga bezdaha. Kako?

Iz snatrenja nikako.



LIJEPA JE POPUT HVALOSPJEVA


Mjesečinom svijetli, sija s lica neljubljena
osmijeh - sjajnih opoj-čina i
bljesak sa usana što mi slatki cjèlov soče,
sija treptaj oka ribooka.


Kose raspletene, zlatne vlasi diljem pleća i
ramena i uvojci povrh čela. Kose nemršene.
Puce na prsima raskopčano,
pa me čara čarom iz njedara.


Povjetarcu ja zavidan što je dodiruje
miluje, i anfas i iz profila nježno obavija,
dok naš sokak cijeli tvorim u njen korak
i u stas joj - što ga svil'na odora reljefno sakriva.


Đul-behara njom se vija, pa me nosi
u perivoje rajske i u lepršave pokrete hurije
dajući joj morske Sirene obličje i jedrínā poj,
žeđ prsi, pa pršte joj zovi u zjene mi zaljubljene.


Bijelom magijom je razotkrivam.
U Evu kostimiram. Ni jedna joj ravna nije.
Vidam rane ljubavne u elegični pjev.
U snove sahranjujem iluzije. I u psalam spjev.


ponedjeljak, 28. studenoga 2022.

Zdravka Meštrović


NE ŽIVIM                            2022.god

Mislim na onu
godinu zadnju,
dok još živa
bila sam.
Barem pokušavam
misliti,
na sunce dana
svakog
na onaj životni lahor,
a osijećam
tek misli zgrčene
strahom
tražeći lijek.


U ovoj zori
koja nagoviještava
jutra dosadašnjih svitanja
čuje se samo
vapajući
plač izmješan
zvukom zvona i
mislima koje se
krvavom putanjom
spuštaju
do prsta nožnih.
Bujaju nečiste i strašne
kao rijeke
jesenjih poplava.


Um razlomljen
strahom
udra o rub bitka,
obilježavajući lice
Salamonski pečatom.


Čekam nestanak
zvukova svih,
da spokojno
trunem u praznini
bezosjećaja
jer više
ne živim.

Begajeta Omerović


RECI DA, DOSTA JE VIŠE !    2022.god

Ne planiraš....
ljubav se samo dogodi,
odnekud se u srce useli i ne pita
za cijenu davanja sebe

Ringišpil života u krugu se vrti,
živiš, tek tako, a živa nisi
želiš, želiš sretna biti
ruke sa umornog lica spustiti

Reci da, dosta je više!

Uzmi me pod ruku prijateljsku,
tamo prijeko od nas nedaleko
sunce sija k 'o majkina duša mila,
topla kao ljetna rodna kiša

Marica Odrčić

NOSILJE                            2022.god

Sako nosilje več to govori
da to ni od dobre ludi.
Kad muž svoju ženu tuče
i za losi vliče, to ni od
zdrave pameti.

To dela pred svojum decum.
Grda je to poruka za
život dece.
Nima se žena komu potužiti.

Kad nosi črnjavke veli,
opala sem, ne usudi se
nikomu reči.
Kad se policije požali
veliju, soma si kriva.

On je muškarec kaj si je
mlađu našel.
Ima penez, a ona ga voli.
Sad bi bilo dosta, nek ga
ostavi odma.
Nek se rastavi, bole je to
nek da zločestoga muža trpi.