petak, 22. studenoga 2019.

Miki Montenegro


UZ KARTANJE UBOJSTVO

On ju nikada nije tukao
Niti je na nju dizao ruku
Uvijek povišenog glasa čule su se samo njegove
Beskrajne rečenice iz kuće ,
A kad smo poslije posla u dvorištu kartali
Čuo se isključivo njegov monolog .

Nisu imali djece ,
Čak se ni radio ni TV čuo nije ,
Nikakva muzika
Uopće .
Nismo ih prisluškivali već samo uživali
Da njegova lijepa crnokosa žena
Vješa rublje istežući pri tom svoje divne duge noge .
S lavorom u ruci odšetala bi nazad ,
U kuću ,
A mi bismo samo virili preko karata .

Jednog toplog jutra našli su je obješenu, hladnu .
Visila je s grane lipe
Njihovog dvorišta ,
A u ulici su rekli da njezin muž nije ubojica
I da nije imala aferu, ljubavnika, simpatiju
I da nije bila bolesna .

Policija je ispitivala muža .
I ostavila ga u kući, utučenog .
A svi su susjedi posvjedočili
'Ma, to je fin čovjek čovjek, pravi gospodin!'

Taj dan nismo kartali .
Samo smo pili pivo i šutjeli
I svo četvero mislili smo samo na nju
Obavijenu dugom crnom kosom
Jedan je rekao :"Savršeno ubojstvo!"
Drugi je odgovorio :
"VERBALNO."

Nema komentara:

Objavi komentar