Selma Kopić

 KAD SE UDAŠ ZA ČOVJEKA IZ SELA M. ZADNJA POŠTA O.            2023.god

Supruga,
majka,
redovni inventar,
ne zaslužuje
ni nagradu,
ni dar.
Kad umire:
nek' umre, a ne jekne.
Kad zausti:
nek' proguta i ne rekne.
S grahom i
vrelom, potpečenom pitom
nek' smjerno kod kuće
čeka
svog čovjeka.
Nek' ne pita gdje je bio:
je l' radio ili s društvom pio,
jer bog mu je dao,
a ljudi ne brane
da tako provodi dane.
On nikom,
čak ni babi svom,
račune polagao nije,
pa ni njoj neće.
On će na sud,
je da ima boga,
pravednoga!

A ona?
Široko joj polje
ako ima bolje,
il' nek' šuti i
pravdu božiju čeka
od sad pa dovijeka.