Translate

ponedjeljak, 29. studenoga 2021.

Sabahudin Smailagić


 STOP NASILJU NAD ŽENAMA                     2021.god


Zene, majke, sestre
Poredim sa stijenama
Jace su od svega , ali
Stop nasilju nad zenama

Snazne su kao lavice
Al slicne i sirenama
Ukras su ovoga svijeta
Stop nasilju nad zenama

Budite muskarcine
U bokserskim arenama
A zene njezno volite
Stop nasilju nad zenama

Teodora Matić Medić


ŽENA IZ KAKTUSOVOG CVETA                                 2021.god

Napaćene žene često razvijaju zapanjujuće percepcije koje poseduju široke dubine i širine. Mada ne bih želela da nekada ni sama pogledam u dušu svoje tajne podsvesti, činjenica je ako smo preživeli totalnu represiju (oduzimanje slobode, sprečavanje slobodne volje) podsvesne ljudske dari zamenjuju ono što smo izgubili i koje nas štite.

U tom pogledu žena koja je živela mukotrpnim životom i razmišljala o tome ima neprocenjivo bogatstvo psihe. Ona je do saznanja došla kroz bol, ako se čvrsto oslanjala na svest, imaće dubok i bogat duševni život i bezgraničnu veru u sebe, bez obzira na povremene sumnje u svoju snagu.

Postoji vreme u našem životu, u srednjim godinama, kada žena treba da napravi odluku - možda, najvažniju psihičku odluku o svom budućem životu, da li da živi životom mržnje i razočaranja ili ne. Ženama se to dešava u pedesetim ili početkom šesdesetih godina. One su na prekretnici „Kada im je sve preko glave“, „Kada više ne mogu dalje“, „Kada je prošlost slomila leđa kamile“ i život im postaje nepodnošljiv i gorak.

Zbog braka što se raspao, ili slomljenog srca zbog obećanja, i večno praznih obećanja. Telo koje je dugo živelo puno je olupina. To se ne može poreći. Ali ako se vrati svojoj instinktivnoj prirodi, umesto da utone u mržnju, oseća se oživljena i preporođena.

Kroz bol i patnju čovek „umire“ i ponovo se „rađa“ (čitaj te Junga! Egipatski mit govori o Isiz što sastavlja raskomadane delove svoga brata Ozirisa. Celu noć od mraka do svanuća ona sastavlja delove, jer ako do jutra ne završi, Sunce se neće roditi.)

Hristos je vaskrsno Lazarusa, a Demetra (Boginja) doziva kćerku Perzefau iz Haga. (ne znajući da li je Raj ili pakao). Napaćena žena doziva beživotne i razčlanjene aspekte života. (Ne muškarce, ne ljubavnike, i muževe). Ona, kao ptica Feniks, što se iz svog pepela rađa, i postaje snažnija, odlučnija hrabrija i obogaćena iskustvom prethodnih patnji. Jednom sam o tom čak i pesmu pisala. O vili koja živi na dnu jezara. (Odnosi se na napaćenu ženu), jednog dana izmučena, bleda i premorena, sa algama, prekrivenim od morskih trava, ogrtač joj se otvori, zlatna svetlost preplavi sve, i dok srcem kuca na vratima, (Simbolična kuća proslavlja dušu njenu, kontakt sa samom sobom).

Ne treba zaboraviti: U tome nam pomaže dolazak pravog trenutka, trenutak kad smo spremni, otvorene duše i srca, za preobražaj. Tako je govorio Zaratustra: Postoji vreme za sve - vreme kad se smeje i vreme kad se plače, vreme za sejanje i vreme za žetvu, vreme kad se voli i vreme kad se mrzi. Najjače su osobe koje su kao Jungov, hiro (heroj) prošle kroz mnoge teškoće, „Dundeaus“ - opasne pećine u kojima ih nepoznate nemani (aždaje) vrebaju, sa kojima se oni bore i pobeđuju ih.

Onaj ko se u životu nije sukobljavao sa nemanima života i tragedijama ne može reći da je hrabar.

Taj proces „Intiatin“ omogućava ti da se preporodiš, da upoznaš sebe:

Uostalom žene su biološki i psihički jače od muškaraca. Mi često život započinjemo u pustinji: Život u pustinji je mesto gde je život veoma kondenzovan. Koren biljki se grčevito drže za poslednju kap vode i cvet što održava vlagu i na taj način cveta samo rano u zoru ili kasno po podne. Život u pustinji je kratkotrajan i surov, ali u isto vreme i veličanstven. Ono što se u velikoj meri dešava, dešava se ispod zemlje, skriveno od pogleda.

Ovo je slično životu žene. Mnoge od nas su živele životom pustinje: Beznačajne na površini, ali intenzivne i ogromne ispod površine. To su vrsta delenja ili psihičke distribucije! Takvom vrstom života žive sve žene koje su preživele psihičke traume u životu, i tragedije čiji izvori su raznovrsni, a zbog kojih nisu mogle da ostvare svoj puni pontecijal.

Naprotiv, ima žena koje se neće zadovoljiti životom pustinje do kraja, njih neće zablesnuti povremena lepota blistavog cveća, kaktusa već će nastaviti da hodaju u pravoj liniji, po užarenom pesku, daleko prema horizontu, preko dolina i planina, kroz kanjone, i klisure, penjući se po oštrini i kamenitim liticama do pećina, puzeći po njihovim zidovima gore prema prozorima snova.

Tea Vidaić


 Lirska minijatura o ljubavi                                           2021.god
(Budi joj blag…)

Zašto vičeš na mene?
Zašto me vrijeđaš?
Zašto me tučeš i ponižavaš?
Zašto me više ne voliš?
Gdje je nestala ta esencija ljubavi?
Kao Bileamova magarica progovori Ž E N A.

Vičem na tebe, zaboravio sam, ženo, razgovarati.
Vrijeđam te, zaboravio sam tajnu lijepih riječi.
Tučem te i ponižavam, zaboravio sam, stazom života, biti čovjekom.
Ne volim te, zaboravio sam, zapravo, kako voljeti.
Esencija ljubavi nestala je u patnji moje sebičnosti, moje slabosti.
Kao Bileam magarici progovori M U Ž.

Tišina…
Suze…
Pokajanje…
Odluka…
Intima…

Vrata kuće savjesti
Kriju natpis lirske minijature
Novog čovjeka ljubavi:
„Budi joj blag!
Budi sve njeno!
Budi svjetiljka, ti, njene ljubavi!“

Slavka Božović

STOP nasilju nad ženama                       2021.god

Oh, kako me duša zaboli
kad vidim ženu kao ranjenu pticu
zar mora biti osuđena na vječnu suzu
ako se zbog ljubavi vezala za propalicu.

Siguran sam da ga je mnogo voljela
i dala mu sve što je od života imala
služila mu, rodila mu djecu
a on je zlostavlja, kao poslednju bijednicu.

Osjećam njenu suzi i tugu neizrečenu,
kao da skalpel reže mi dio srca
dok je gledam potlačenu i namučenu
moje riječi lete nebeskim glasnicima.

I molim se Tvorcu i apostolima
iz pakla da je izbave, njihovim moćima
kako bi joj vaskrslo tijelo izmoreno
i osnažila ranjena krila da leti slobodno.

Modrice nasilja i mene bole
Pitam se, postoji li pravde na ovom svijetu?
Da udalji nasilnika od poroda i žene
jer on nije prijatelj ni njoj ni djetetu.

Zlostavljanje ostavlja katastrofalne posledice
uništava društvo i opstanak čovječanstva
reci STOP nasilju nad ženama
jer bez žene nema ni ljubavi ni potomstva.

 

Slavica Blagojević


SEĆANJE NA PRVI JUN                     2021.god

Cirkus iza junskog zida!
Razgrebana do krvi divljom lozom...
Rurski poeta,
Umalo da tu ne postanem prosjakinja...
Ali uzdati se u čoveka,
To je kao ne verovati u Tvorca
Pa se i pored toga nadati čudu...
I mada moju poeziju nikada nije razumeo,
Pred mojim slikama na svili očajavao je
(statua greha preda mnom je koja je potpuno odrvenela)
Iako sam potpuno napuštena
U prošlosti, sadašnjosti i budućnosti
Jabukini cvetovi bez drveća.
Toliko ljubavi... ali tu čak
Ni krštene dece nema.
Svako za sebe,
Vreme je ostalo
Koliko jos za tren.

Svetozar Gužvić


VILA                                     2021.god


Na oblacima spavala...
Dvogledom, tamo daleko sebi skrovište gradila,
svuda sa sobom svog Petra Pana vodila
i od svih u svoju kuću mašte bježala
ali - nije utekla!


U grudima svakim otkucajem snove čuvala,
dlanovima svemir u plućima od drugih branila,
samoj sebi na zakon ćutanja se zaklela,
prstima kao kistovima osmijeh na licu oslikala...
sada leži i rukama zauvijek svoj svijet skriva.


Više sa Suncem neće šaputati.
Ono joj više neće tajne otkrivati.
Oči kojima je nekad sanjala zemlju iza dvogleda
sad su samo dva hladna kamena!
Ispod njih je bajka sahranjena.
Na njima je mašta umrla.


Nije izdržala!
Kud god da je otišla podsmijehe je čula.
Ljudi su takvi - zauvijek će na njoj samo tragove silovanja gledati;
taj žig nikada neće nestati.


Zar je to jedini način?
Ima li drugog izbora?
Ili se čast samoubistvom čuva?


Postala je vila!
Sa svicima nesnađenima put osvjetljava.
"Šta si ti postao?"pitala je krvnika.
"Tek larva onog što si mogao."
"Ne brini, tvoj grijeh je nenađen ostao
sa mnom si ga pokopao!"


U bezdan je sebe odvela.
Tamo malo šta diše.
Ta tmina sve je udavila.
Sve, osim njenih snova...
Rodiće se ponovo!
Sve izmaštano pretvoriti u stvarno!
U nebo se preselila...
Kod svog anđela u krilu se savila.


I zaspala.

Lidija Šubert


STOP NASILJU NAD ŽENAMA               2021.god

Kroz vjekove, od davnina
žena je nježno, krhko biće od
najranijeg djetinjstva izloženo pogledu društva kroz povećalo.
Još iz roditeljskog doma najčešće ju prate neka ograničenja i odredbe šta smije a šta ne smije činiti i jasne smjernice šta se od nje očekuje.
Mora učiti da osvjetla obraz roditeljima, mora se uključiti u održavanje domaćinstva da olakša majci, mora biti dobra sestra braći i mlađim sestrama, uvijek spremna da preuzme dio tereta i bude pomoć u obitelji.
Mora biti marljiva, čedna, samozatajna, uredna, po mogućnosti tiha, pa kad dođe vrijeme za udaju i odlazak iz roditeljskog doma da bude svijetao primjer dobro odgojene mlade žene.
Nerijetko mnoge mlade djevojke nisu imale pravo vlastitog odabira životnog suputnika nego su usmjerene u brak za koji su roditelji i rodbina smatrali da je za nju odgovarajući.
Tamo se od nje očekivalo da bude skromna, vrijedna, štedljiva, pokorna supruga koja će održavati kuću, kuhati, prati, ugađati suprugu i nerijetko njegovim srodnicima s kojima su živjeli.
A kad dođe vrijeme, roditi djecu, podizati ih, odgajati i školovati i naravno, zaposliti se izvan kuće i svojim radom doprinositi održavanju kućanstva.
Pa ako je pored svih tih obaveza našla vrijeme da se posveti sebi i nekim svojim aktivnostima i interesima bilo je savršeno.
Nije malo slučajeva kada su žene zbog manjeg stupnja obrazovanja ili zbog slabijeg imovinskog stanja ili nezaposlenosti bile izložene poruzi, ismijavanju, omalovažavanju i ponižavanju.
Ako su se usprotivile tome, nerijetko su bile i fizički zlostavljane.
Današnje društvo pod parolom zaštite žena od nasilja provodi razne kampanje, no međutim i danas mnoge žene trpe psihičko i fizičko zlostavljanje i nasilje koje čak dovodi i do ubistva od strane partnera.
Još i danas svjesno idemo linijom nezamjeranja i zatvaramo oči pred zlostavljanjem i time zlostavljačima pružamo podstrek i podršku.
Svi zajedno trebamo reči STOP nasilju.
STOP nasilju još iz roditeljskog doma, STOP nasilju u djevojaštvu, STOP nasilju u braku.                STOP ograničenjima i nametnutim obavezama.       STOP.

Ja sam žena, nisam stroj.

srijeda, 24. studenoga 2021.

Lana Sučec


MAMA                                                    2021.god
Zaposlila si se na vikend
Prodavati cvijeće na tržnici Dolac
Za dobivenu dnevnicu
Uspjela si
Kupiti mi rozu jaknu
I podsjetnik za prijelaze vremena
Kada ju obući
U godinama bez tebe

Jasna Kapelec


 DVOBOJ                             2021.god

Izazvale su sudbinu na dvoboj očima
punih trnja i potonulih misli .
Izazvale su njih- jače i agresivnije ,
pepelom posute mozgove koji
svojim trulim nogama, bešćutno i surovo ,
gaze njihovu vjernost, iskrenost, nježnost .
Izazvale su vrtloge oluja , nemire oceana , bešćutnu stvarnost .
Izazvale su ljubav , očajnu i slatku ,
polizale suzama osušenu krv ispod oka i otišle.

 

 

Dragica Kordas



   2021.god

Jučer je Njen                                           
     Vrisak
prepolovio Svemir
   
Danas umjesto
     Šminke
skida Strah

Sutra je
     Stvar Izbora

utorak, 23. studenoga 2021.

Dušan Stojković

PODIGNI JE SA PODA!                     2021.god

Ne,
nisi ti Bog.
Ni Njegovo nije sve što hoda.
Ne,
nije Ona rob.
Nije ni roba,
da se kupi i da se proda.

Ljubav ne boli,
to te samo lažu.
Loše gene si primio u sebe.
Iz bašte si otkinuo cvet,
u tvojim rukama
da brže vene.

A nije da nije
sve moglo biti drugačije,
da nisi rođen tu gde jesi.
U tvojoj ruci,
kad je stegneš,
skupljeni su svi gresi.

Ne,
nisi ti Bog.
Ni Njegovo nije sve što hoda.
Ne,
nije Ona rob.
Nije ni roba,
da se kupi i da se proda.

Podigni je sa poda!

Renata Karadžić


2021.god

Evo već drugi sat
Ležim nepomična
Opet je rat
Srce kao stari sat
Preskače, pa staje
Opet je maj
U očima mi čudan sjaj
Nije ni moje srce stijena
Ponovo sam nijema

Krajičkom oka
Otvaram prozor
Da mirisnem jorgovan cvali
Napajam dušu mirisom svježim
I dalje, nepomična ležim.

Željka Uhitil


 KRALJICA                                   2021.god

U špalir se postrojite,
vježbajte naklone,
pripremite poklone,
jer stiže kraljica.

Na glavi krunu nema
ni dragulje oko vrata,
samo joj je srce
od čistoga zlata.

Koljena povijte i
pognite glave,
da vas ne ošine
snaga njezine slave.

Jer kraljica je žena i
žena je majka,
beskrajno nježna
i beskrajno jaka.

Nema sile jače od
njezina nauma
da svijet uljepša
svojim koracima.

I kada potone
i postane slaba,
diže se iz pepela
poput feniksa.

U njoj je snaga
stotine zmajeva,
svijetom gordo kroči
žena i majka.

Nediba Blažević

 


PTICA SLOMLJENIH KRILA                2021.god

Ne budi tužna ptico malena
što ti slomiše krila,
samo si voljeti htjela,
u zanosu sreće gnijezdo svila.

Nestade pjesme iz tvog gnijezda,
strah i tuga zamijeniše let,
nad bolim tvojim zaplaka zvijezda,
obori pogled livadski cvijet.

Dva sićušna oka izgubiše sjaj,
lepršavo perje u kamen se pretvori,
umorna duša sluti kraj,
istinu ostavlja sestri, zori.

Ne gubi nadu ptico i sreća ima krila,
možda iznad gnijezda nadleti,
donese ljubav o kojoj si snila,
tvojih želja mozda se sjeti.

Sreća je vojnik sudbine,
možda, slomljenim krilima snagu vrati,
ljubavnom pjesmom otjera tišine,
slomljeno gnijezdo pozlati.

Andreja Krejči

ZMAJSKA KRV              2021.god

Ubio je zmaja u ženi.
Zastala je krv u svakoj njenoj veni.

Žena šuti. Ženu boli.
Zmajsku krv utišao je muškarac koju
ju navodno voli…

Žena trpi. Žena pati.
Dala je sve što može dati.
Dala je zmajsku krv koju je utišala
ljudska zloba
misleći da je žena samo potrošna roba.

Žena plače. Žena čeka.
Ima li za zmajsku krv još uvijek lijeka?
Može li ponovno strelovito teći?
Smije li žena išta reći?

Žena jeca. Žena se boji.
Odjednom, netko se smije. 
Netko joj pjegice na nosu broji.
Dijete.

Žena ne miruje. Žena se bori.
Zmajska joj krv kroz tijelo ori.
Ne bori se ona za sebe,
već za male ruke
kojima ne trebaju silne muke.

Žena odlazi. Muškarac gleda.
Ništa mu više nije jasno.
Zašto mu se sada pokoriti ne da?

Žena odlazi i drži dijete.
Zmajska se krv ponovno slila u njezine pete.

Slava Gligorić

STOP NASILJU NAD ŽENAMA                2021.god

Kuda si krenula teška muška ruko?
Na slabašno žensko tijelo, ah' njena muko!
I kćerku u njenom stomaku si ubio!
Svojim udarcima i sve joj zube izbio!

Njeno srce i dušu tako si slomio!
Da bi svoju muškost dokazao!
Nije to snaga muškarca nego čemer i jad!
Kako da te nazovem? Ti nisi čovjek nego gad!

Prekinite dokazivati snagu nad ženama!
Stop ovo vam je svih žena svijeta opomena!
Svi pjesnici podižu kroz stihove svoj glas!
Za zaštitu svih nevinih žrtava i za žena spas!

Edita (Šarić) Bukva

PODARI OSMIJEH 2021.god

Žena - jedna nježna pepeljasta duša
željna ljupke riječi...
vrelog osmijeha što dušu razoruža.
Žena - vječita romantična ratnica
što žudi za pravdom, plemenitosti
a kad je zlokobnim mačem zlog jezika bocneš
il' nezgrapnom pesnicom takneš
ona na koljena poput ranjene ptice padne.

Zašto da žena pati....zašto?

Podari joj osmjeh ....
pokloni joj biserni cvijet,
slatkan od lati iskrene ljubavi,
pokloni joj riječi koje po duši svilen vez vezu....
tješi je kad joj loši dani krenu.
Budu tu ..tu uz nju ...
Budi joj srebrna nota ...
budi u uplakanim očima njena pjesma
i raznobojna duga,
ne dozvoli da je mori čemer i tuga.

ponedjeljak, 22. studenoga 2021.

Dubravka Mandić


 DANAS ŽELIM BITI JAKA                2021.god

Izabrala sam dan kada
želim biti jaka, kada
ću reći,, Stop nasilju
nad ženama.,,

Danas sam izabrala dan
kada želim ohrabriti sve
pretučene, ranjene, ugrožene
žene, žene sa ožiljcima.

Danas sam ja žena, majka,
baka...zato sam odlučila
hrabro reći tko je žena.

Žena je čudo, žena ne okreće
leđa životu, ona ga živi ..
Postati ženom je dar
najvrednijih dragulja, samo
jednom se rađa.

Ona ima velike snove s kojima
raspolaže , a to je majčinstvo ..

Ona ima moć iznad svih...ni
OLUJA joj ne može ništa..

Danas zastupam svaku notu
žene, jer ja sam žena..

Neka prestane nasilje nad ženama,
jer one su ruže, koje
šire miris..
Ne čupajte im srce iz njedra,
ostavite ga za ljubav ..

Stop nasilju nad slabijim ,
Stop nasilju nad ženama,
Stop nasilju nad Boginjama,
Stop nasilju nad vrijednostima

S nasiljem nad ženama plašite
i mene..zato sam danas hrabra
kada iz sveg glasa kažem ..

Stop nasilju nad ženama...

Tihana Petrac Matijević

RAĐAM ZMAJA                       2021.god

Opet mi izmičeš tlo pod nogama
Kao figurici na šahovskoj ploči
Više ne znam kako da odgovaram
Gledam te nijemo
Raširenih zjenica
Dok u tebi rađam zmaja

Potpuno te preuzeo
Transformacija je gotova
Stojim skamenjeno
Čupam snagu i odlazim

Jer radije ću riskirati da me proždreš cijelu
Nego okrenuti se
I pretvoriti u stup od soli



Dušanka Kotur Ugrica


NE DIŽI RUKU                      2021.god

Ne diži ruku na ženu
Nemoj nikada pokušati
Ona je kao stijena jaka
Bog nasilnike kažnjava

Nisi ti muškarac snažan
Kada na nju udariš nejaku
Ne moraš se tako obilježavati
To je grijeh sa kojim moraš živjeti

Nemoj je riječima povrijediti
Može ti se loše vratiti
Ne znaš kako njena suzu boli
Do vijeka može te prokleti

Njoj je Bog ljepotom stvorio
Božanstvenom ženom je učinio
Da rađa novi život iz ljubavi
Zato je moraš dobrotom usrećiti

 

Almira- Zukobašić Mraković

MOJA MAJKA NIJE ZNALA               2021.god

Majka me je pitala:
Kćeri, zašto si blijeda,
nekako mi strana i daleka?
Ćutala sam, nije znala,
da je moj život, već odavno
prekriven crnim plaštom,
crnjim od najtamnije noći,
prazan kao bezdan koji zjapi
onako beživotan, strašan.
Nije znala da gledam, a ne vidim,
da su se i moje oči stopile
s tim mrakom, mrakom u meni,
bez trunke svjetlosti.
Nije znala da mi je duša
pustinja u kojoj oaza nema,
nepregledna pustinja
u kojoj je pjesak
jedini dašak života
ako je to ustvari život,
nije znala da sam
predviđena za stradanja.
Sve nesreće ovog svijeta
sručile su se na moje skoro
beživotno tijelo.
Ništa, ništa moja majka
nije znala...
Dišem, a mrtva sam,
živim, a prazna sam
poput nekog zaboravljenog kipa
koje vrijeme nagriza i lomi.
Oči bez sjaja, lice bez boje,
tijelo bez duše, hodajući mrtvac sam ja.
Ne, to moja majka nije znala.

Višnja Junaković


TI                          2021.god

danas si skuhala svađu 
pobrala batine 
ispila čašu uvreda i poniženja

sutra ćeš ogrnuti kaput prezira 
nabaciti šljivu ispod oka 
zaroniti ispod granica dostojanstva 
i takva krenuti osvajati svijet

Borna Kekić Milas

JEDAN SAT U NOĆI                      2021.god

Jedan je sat u noći
Zaključavaju se vrata
Tada sam nešto čuo
Žena viče iz sveg glasa
Traži spas samo spas
A vrata su zatvorena
Vidi se samo sjena
Kroz zatvoreni prozor
Bol i tuga njena
Jedan zli čovjek
Na ženu iznosi bol
Penje se na stol
Iznosi na nju samo bol, 
samo bol

Ali ona je sama Sama sama
U boli i tuzi U boli i tuzi
Ali ona je sama sama....

Jasna Odorčić


 JEDNA TUŽNA PRIČA                              2021.god


Jednom davno su bili ONA i ON. Mladi, zaljubljeni, sretni. Provodili su dane i mjesece zajedno. Skrivali se od tuđih pogleda. Maštali o zajedničkoj budućnosti. Jednoga dana su zaključili da je došlo vrijeme svima pokazati ljubav i sreću koju su osjećali. Odlučili su živjeti zajedno. Imali su svoje poslove, zajedničke prijatelje i jednu malu točkicu koja je počela rasti. Nitko nije bio sretniji od njih. Nakon nekog vremena, ON je predložio da ONA ostane kod kuće – treba čuvati malenu točkicu, a ON ih može uzdržavati. ONA se usprotivila, rekla da nije potrebno, ima još vremena. ON je rekao: - “Dobro, ali ako se nešto dogodi, ti si kriva!“ i zašutio. Šutjeli su tako neko vrijeme, smijeh se sve rjeđe čuo iz njihovog doma, a onda je mala točkica narasla i odlučila doći na ovaj svijet. Opet su bili sretni. Opet je smijeh odzvanjao njihovim domom. I prolazili su dani, mjeseci…Jednog dana, dok su se odmarali, ONA je rekla kako se želi vratiti na posao. A ON…. Nabrojao je tisuću i jedan razlog zašto je to neprihvatljivo. ONA je šutjela, nije se baš slagala sa svim razlozima, ali je odlučila pričekati. Duboko u sebi je znala da se može nositi sa svim obvezama, no ipak je odustala od svoje želje iz ljubavi prema NJEMU. Govorila je samoj sebi da je prekrasno imati pored sebe čovjeka koji je toliko pažljiv i brižan da mu nije teško raditi za dvoje samo da bi ona bila sretna. I opet je prolazilo vrijeme. ON je dolazio s posla sve smrknutiji. Kad bi predložila da odu nekamo zajedno ili pozovu prijatelje na večeru, odgovarao je kako je umoran, kako je lako njoj koja sjedi doma i ništa ne radi. Kamo bi ona uopće išla kad se zapustila? Pogleda li se ona ponekad u ogledalo? Ne smeta njemu koji kilogram viška,voli on to ali što će reći ljudi? ONA je bila povrijeđena, ali …bilo je malo istine u svemu što je rekao. I opet je odustala. Počela je razmišljati kako da popravi stvar. I zaključila je da ljubav može sve popraviti. Danima se trudila, ugađala, zaboravljala na svoje neraspoloženje, bila nježna, uvijek prisutna, puna razumijevanja za sve problem, a ON je imao sve više primjedbi.

Kakav je ovo ručak? Kriva si! Kako se točkica to ponaša? Kriva si! Kako je pospremljen stan? Kriva si!  Kako nisi stigla? Kriva si! Svaki prijedlog s kojim je pokušala doći pred njega, nailazio je na podsmijeh, uvrede, osude … 

KRIVA SI!

I ONA se polako zatvarala u sebe. Skrivala je suze od točkice, vukla se po kući kao sjena bez nade, uvjeravala sebe da je kriva, da nije dovoljno dobra, pametna.

A njezina nutrina je vrištala. Nije imala više snage. Nestali su i oni mali znaci pažnje kojima ju je ON držao u nadi da još ima ljubavi. Točkica je počela sve više pokazivati njegove osobine. I ona ju je krivila za sve, zahtijevala sve više i više i nikada nije bilo dovoljno dobro jer ako može ON zašto bi to bilo zabranjeno nekom drugom.

Počela je vjerovati da je doista kriva. Ponekad je u mislima odlazila u vrijeme kad je bila mlada, vesela, ambiciozna. Sjećala se koliko je voljela poziv koji je odabrala, vesele zabave s društvom koje ju je cijenilo, uspjehe koji su dolazili njezinom zaslugom. Ali sada… ONA je bila prazna. Glas iz umirućeg razuma bivao je sve tiši, pogled iz nekada blistavih, bistrih očiju sve mutniji. ONA više nije imala nikoga kome bi se požalila, kome bi rekla svoju bol. A i kako? Svi oko njih su bili uvjereni da su oni još uvijek onaj sretan, zaljubljeni par s početka priče. ONA je tonula sve dublje, suze su odavno presahnule, jedna točka na zidu je bila cijeli njezin svijet. Polako se gasila….



Svaka sličnost sa stvarnim licima i događajima je namjerna.

Oliver Janković




NJEN POLOVNI ŽIVOT                              2021.god

Modrice i posekotine na koži
zazdrave,
a na duši ne.

Od teške muške ruke
ostaju modrice na duši.
Talože se muke,
godine,
taloži se život.

Retke trenutke
njene sreće
kao sveću vetar
ugasi njegov ljutiti povik.

Prolaze decenije.
dođe i novi vek
samo njoj ostaje
sve kraće parče
tog polovnog života

Miroslav Zdravković

U TVOJOJ KOSI                  2021.god

Usred zime grobne
Laste gnezda viju
Plahi se zečevi
Od grabljivica kriju

Povetarac željno
Sa nje skida rosu
Rađa novu nadu
Samotnom kosmosu

Prosjak nikada
Ne bi morao da prosi
U tvojoj kosi
U tvojoj kosi


Dragana Kožokić

JEDAN DAN                         2021.god

364 dana u godini
Ja igram za tebe
Savijam se, primećujem
Kojim korakom vodiš.

Jedan dan
Je trebalo da bude posvećen meni,
Da igraš uz mene,
Za mene
Da primećuješ, da se saviješ
I da vidiš
Da sam pored tebe.
Hvala ti!
Nastavi da igraš i za drugoga.
I za drug ...
Dobro je to,
Ali počni da primećujes i mene,
Biće mi drago.

Hadži Aca Kožokić


SUTRA ME ZARAZI OSMEHOM          2021.god

Otrovala si mi dan
Svojim nestrpljenjem.

Umesto da primiš dar
I uživas u njemu,
Ti ga zatrova
Svojim plačem,
Negativnim mislima
I nezahvalnošću.

Umesto da uživaš u svome
Sretnom danu,
Zarazila si i nas
Svojim negativnim emocijama.

Molim te,
sutra nas zarazi osmehom.

I imaj strpljenja
Jer strpljenje je vrlina mudrih.
Opažala si pogrešno,
Pa si i oсеćala pogrešno.


DIGNI GLAVU ŽENO

Pogledaj u sebe,
Pogledaj oko sebe,
Pogledaj ispred sebe,
Pogledaj pokraj sebe,
Pogledaj iza sebe.
A sad digni glavu
I pogledaj u nebo.

Šta vidiš tamo?

nedjelja, 21. studenoga 2021.

Ilijana Galijot

 


SVETA ŽENA                       2021.god

Hajde podigni okapnice od očiju
Da ugledaš
Zvuk svjetla
koji ti priča
Kako si divna i posebna
Jedinstvena Iako misliš da sve je slomljeno u tebi
Da nemaš snage više za novo i bolje
Sjeti se da te netko savršeno stvarao
I oblikovao
I da si prosjaj Božanske ljepote
Izvor nadahnuća
Motiv za hrabrost
One žene, koja je znala doći do nogu
Gdje su je muške ruke bacile
Izudarana i kamenovana
Ponižena i uzvišena
Među svim svetim postavljena
Žena, to si ti
Baš ta Ponižena i uzvišena
Bez koje svijet ne bi bio poseban
Hajde ustani, nije ti mjesto na podu
Zar ne znaš da si niska od biserja
koja stoji na vratu kako bi joj se divili?
Moraš znati da netko vjeruje u tebe
Da te netko neizmjerno ljubi
Da te netko voli
Nisi sama
Tvoje ruke su izvor života koji nosiš u sebi
Ženo ranjena i povrijeđena
Povijena i pomazana najfinijim uljem
Podigni glavu, i vidjet ćeš mene
A ja ću vidjeti tebe
Hrabra ženo

subota, 20. studenoga 2021.

Marinko Marin Zekić


EVA                           2021.god

Znam budiš se
i s tvojih usana mojih negdanjih
kaplju trepavice nečije
u jedan jecaj niječan od tebe ka tebi
znam
gladit ćeš u žednom naručju
kamene grivine lava prosjaka
dok moje vjeđe gutaju oporu medovinu
i ukoliko u ljubavi neriječit bijah
proklet i nerazumljiv muk
ja
i ako željezne kose mrsiš mi kroza san
poput rujanskih krijesnica
što zgasnut će za obnoć
u mojem magnovenju žuđena počinka nema
do onog kamenog
sanjam tebe dišem nedosanjana
tebi darovat san ću zauzvrat
jer
ljubav se ne uzvraća no plaća
znam

Sabah Al Zubeidi


TEBI ŽENO                       2021.god

U ovom crnom vremenu
U kome su ljudi zveri
A u mračnoj noć punih oblaka
Vidim te samo
Sediš u sobi tuge
Suzama puniš čašu sudbine
Moliš Boga da izleči
Tvoje slomljene srce
Da ti podari strpljenja
A Bog je pravdan.
O, najplemenitija ženo ...
I najlepše stvorenje na planeti.
Ne plači,
Ne očajavaj,
Dosta ti je slabosti
Pobuni se ...
Pocepaj mrtvačke pokrovaće nepravde i tiranije
I otresi prašinu stida i srama.
O hramu tuge
Nek te Bog zaštiti od nasilnika
Koji haraju u mraku
Ko slepi miševi,
Krde zveri,
otrovni gmizavci.

Milorad Kuljić

LJUBLJENICA                           2021.god

Muško čeljade se vitezom tvori
da junašno brani praga kućnoga.
Ženskim se temelj kućni sidri
u časnu majku roda ponosnoga.

Za Bogom je duši hraniteljka
što biće iz truni preporodi.
Ocu i majci časna roditeljka.
Bašta koja čovečanstvo plodi.

Kad viteza nekog demon opsedne
pa junašan postane prema ženi.
Na materinstvo ruku podigne.
Mlati i pramajku i sve joj seni.

Rane demonske Vida izvida
pazeći dušu što s lipom je splete.
Zločinitelja će stići pravda
kad ga bogovi crnila dohvate.

Hrast i lipa su muž i žena
čije su grane Suncem spletene.
Ljubljenica da bude pažena.
Rastko da čuva porode njene.

Gordana Sarić

RIZNICA LJUBAVI                 2021.god

Tražim svijet gdje se ljubav slavi
Gdje lijepa riječ raste na poljima mira
Da skloni čak i sopstvenu sjenu
Od kobi nasilja, sukoba i nemira.

U mom srcu od sna i svjetlosti
Riznica ljubavi za sve ljude ima
I ne mogu shvatiti razlog mržnje
Prema drugim vjerama i narodima.

Jedan Bog, kako god ga neko zvao
Stvorio je srce da ljubi i voli
I da se sa drugim srcem spaja
Nije važno kom Božanstvu se moli.

Moja čežnja za jedinstvom duša
Htjela bi poletjet iz srca i grudi
Htjela bi da razumom i mudrošću uma
Svijet razjedinjen ljubavlju probudi.

Moje čežnje krikom duše za mir mole,
Za život gdje blag osmijeh ljude spaja
I grlim sve neznane koji se vole
Željne prijateljskih toplih zagrljaja.

Katarina Gajić


ONA                                  2021.god

Ona. Smela i jaka,
sa večnim osmehom na licu,
uvek hrabra i neumorna,
sanja o beskraju i daljinama.

Svaki udarac podnosi hrabro,
kao Feniks iz pepela se diže,
neumorna radilica, smela sanjalica,
neustrašivo korača kroz život!

U glavi misli joj se roje,
svojim osmehom razgoni oblake,
njene oči blistaju u noći,
a usne vape za ljubavlju.
Ruke pruža ka nebu,
i razbukti večni plam sreće.

U njenoj kosi rasuto je sunce,
a u duši sreća i spokoj,
na usnama neizgovorena reč,
koja razara i leči njeno srce,
voli i pati, sanja i tuguje,
jer ona je žena moćna, neukrotiva i divlja,
a u isto vreme nežna, jedinstvena i očaravajuća!

petak, 19. studenoga 2021.

Vesna Jurković

BOL ŽENE                   2021.god

BOL je dio ŽENE.
Suza što glinu mekša,
vrutak tajni.
BOL joj cvate klasom gorkim,
osvrtaj za suncem
i gutljaj oproštajni.
Dan šumori
modrinom daljine i neba,
a nje nema nigdje.
Ni na nebu,
ni u moru.
ŽENA je svjetlo
pregaženo u tmini,
pregaženo BOLOM,
BOLOM.

Dejan Aleksić


 ONA VIŠE NE VERUJE U LJUBAV                2021.god

Sklupčana u dnu stepeništa proživljava bol koji joj je nanet –
Vašim prljavim, bestidnim i često krvavim rukama.
Večitom tugom raspeta je, u bednim mukama,
A iz njenih tužnih očiju, grimizni sad lije kijamet!

Polunaga, u divljački pocepanoj i kaljavoj odori,
Bačena u okove vaših misli okrutnih; beskrajno bednih.
Bludnjom, nasiljem, mržnjom gnusnom prenatrpanih,
A njeno srce drhti plamenom divljim, sva gori, gori!

Ona više ne veruje u to što vi zovete ljubav,
Njen svet, odavno, sivilom je obojen sav!
Hladna je, isuviše hladna u svetu ponornom,
Gde prognaste je Vi, bolešću i željom nekrofiličnom!

Ona više ne veruje u to što vi zovete ljubav,
Haotični strah kuša samo, i bol – svet je gubav!
Moderni varvari, prostaci, manijaci, zveri obične –
Vi, Vi ste je prognali u srce idile melanholične!

Hodate bez duše i razuma, moral ste i sve vrednosti
izgubili,
Sve ono što o ženi, iskonsko i plemenito, vi ste ubili!
Sklupčana u dnu stepeništa proživljava bol koji joj je
nanet,
A iz njenih tužnih očiju, grimizni sad lije kijamet!

U tamnici njene duše agonične senke plešu satima,
Izmučenu dojku, laticama blago skriva crna ruža.
Modre joj usne drhte, cvokoće zubima,
Jezivu smrt hladnoća joj mučno pruža.

Nenad Kostić


 SKLONIŠTA                    2021.god

Želim da te sakrijem
u naručje svojih pesama.
Od krvnika i nasilnika
koga si oduvek volela,
štiteći svojim srcem moje.

Nikada dovoljno ljubavi
neće biti za ubice nevinih.
Razgraditelja temelja doma,
sekača krila ženskih anđela,
ni bogove bez groba krivice.

Nema oprosta za nasilnu
mržnju obučenu u ljubav.
Dobra žena uvek trpi i ćuti,
dobro dete nikada nije dete
a teška ruka je uvek u pravu.

Kakva je to zapravo ljubav,
krvnički hladna i mrtva.
Voleti uvek slamanjem srca,
plač dvoje dok jedan spava
i strepnja o završetku kraja.

Ubijao si nas oboje onako
kako ćeš ubijati sebe.
I neće biti nikoga da uperiš
prstom osim na samog
sebe što nisi bio čovek.

Možemo otići gde vrata
otvaraju mnoga neba.
Gde nema straha od krvi,
soli na ožiljcima utisnutim
zubima onog koga su stvorili.

Želim da te sakrijem
u naručje svojih pesama.
Od nepravde i mučenja
kojima si došla voleći
onog ko te ne zaslužuje.

četvrtak, 18. studenoga 2021.

Dušanka Kotur Ugrica


 NE DIŽI RUKU                        2021.god

Ne diži ruku na ženu
Nemoj nikada pokušati
Ona je kao stijena jaka
Bog nasilnike kažnjava

Nisi ti muškarac snažan
Kada na nju udariš nejaku
Ne moraš se tako obilježavati
To je grijeh sa kojim moraš živjeti

Nemoj je riječima povrijediti
Može ti se loše vratiti
Ne znaš kako njena suzu boli
Do vijeka može te prokleti

Njoj je Bog ljepotom stvorio
Božanstvenom ženom je učinio
Da rađa novi život iz ljubavi
Zato je moraš dobrotom usrećiti

Ivana Vranjić

TI i JA - TI                              2021.god

Iz tvojih sam leđa iznikla,
tamo gdje je srce, s druge strane
u svanuće zajecala – odmah sam počela
grintati na svijet.
Tvoja su leđa bez mene postala labudovi, jedra, jablani.
U jablanima sam svila gnijezdo i ponekad u njemu spavala, 
napravila drvenu ljuljačku na granama
ljuljala se do oblaka, skrivala od ljudske mržnje.
Nosila si me i nakon rođenja još neko vrijeme.
Ljudi ne znaju pustiti svoje slonove 
i drže im se za rep dok putuju.
Postala sam ti dva krila i sve što ti nisi.
Umjesto tebe sam plela sjajnu kožu i rebra
pa sam dozivala pliskavice i kraljeve dubine
samo da ne budem ti. 
Ti si sjedila na žalu i držala školjku bisernicu.
I nešto hrane ako ogladnim od toga da nisam ti.
Nosila si žuti pareo i zlatne sandale. Bila si lijepa.
Mislim da sam se za tebe malo oslobodila, a za sebe malo više.
Jedino sam ti tako mogla reći hvala.
Naučila sam oprostiti.
Mogu rastegnuti ruke sve do zvona u hramovima 
daleko na istoku i biti vjetar.
No, tko to mjeri.
Nedavno sam bila nada jednoj nesretnoj ženi. 
Toliko sam bila velika.
No, tko to mjeri.
Sad i ja imam oči na leđima.
Gle, iz mojih leđa već pjevaju ptice
kao pupoljci meki sred proljeća.
Vidim kako se svijet mijenja i kako šuti.
Još malo pa ću se i ja razdijeliti.

Selma Hujdurović


 LENINA ISPOVJEST                 2021.god

Ovo nije pjesma.
Ovdje nema mjesta za rime.
Ovo je tek pusti zapis jednog bilježničara
na izlazu iz Lenine bolničke sobe.

Imala sam nekad isti ovakav šal. -
Vežući ruke u čvor, izgovori Lena,
zureći u komad hladne tkanine
na mom kaputu.
Kupio mi on! - veli.
Onomad, kad smo se uzeli.

Lijepe uspomene? -
prozborih, tek da šutnju prekinem.

Imala sam 25 godina. - nastavi ona.

Molim te, da sjednem.
Tako mi lakše.
Zatvori vrata, da me neko ne čuje.
Ne boj se, neću ti ništa!

Odvešću je, da vi ipak pođete?
- izusti čuvar koji je stajao na vratima psihijatrijske klinike.

Ne. Ostavite me s njom. - odgovorih.

U njenim očima
zaspao mrak.
Bori se za riječ.
Bori se za zrak.
Na modrim usnama
ledi se dah.
U pustom pogledu
urezan strah.
Na vratu tragovi šala
kupljenog na jednom
davnom putovanju
gdje Lena
jednom je bila
njegova zanosna vila.

- Nisam ja luda! Nisam! - srušila se na pod. -
Nee!

Lena je već nekoliko puta do sada pokušala izvršiti suicid. 
- objašnjavao je bolničar, nakon što su je vezali za krevet, 
ubrizgavajući joj sedativ u vene.

Lena?

Eh ta melanholična i šizofrenična Lena ...
Otišla je na bolji i pravedniji svijet.

Da li će ikada doći vrijeme
da se zamjene uloge -
žrtve iza rešetaka
i nasilnika na slobodi?
Pitam se i danas, kada prođem
pokraj jedne psihijatrijske klinike.

I onaj najmanji glas bi, možda, spasio neku Lenu.

Svetlana Biorac Matić


ŽENA                      2021.god 

Ako sam kriva
što sam ti ljubav darivala,
što nisam tuđe pogledala,
kuću što sam kućila,
decu ti rađala,
prvo tebi pa sebi hleb rezala
i nikom na tebe, nikom nisam dala...
Onda, psuj, psihu mi truj,
tuci, tuci po usnama
što su ti ime šaputale,
po telu što se pokorno podavalo.
Udari junačino!
Jak si kad na ženu nasrćeš,
al šta bi da neko tako tvojoj majci,
da neko tako tvoju sestru,
ćerku da ti neko naruži?
Ubio bi!!!
Onda kreni od sebe...
Žena sam na voljene ti ne dam!

Zdravka Babić


ANĐEO SMRTI                             2021.god

U surovom kamenjaru kraj Bilećkog jezera
čudesna i snena lebdi silueta anđela.
Kao vila iz bajki s tijelom od stakla,
srcem od suze, othranjena mrežama rituala
ćuti u sjenama od koprive
okupana mjesečinom, zvjezdanim plaštom ogrnuta.
Dimenzijom svojih plavih snova budi leptiriće pamćenja.
Usnama ispija poeziju srca kao okus crvenoga vina.
„Tvrd joj kamen meka postelja“.
Dok talasa se Bilećko jezero kao pokretna arabeska,
srušiše se planinski vrhovi Viduše i Sitnice,
ode još jedna žena na spisak boginja.
Pokidana niska bisera prosu se u Bilećko jezero.

Gdje je bila pjesma, sad je pepeo.
I nestvaran tren.
Na poetičnim vratima raja
dok on je posmatrao umiranje zvijezda,
nad Bilećom su padale metalne kiše,
nebo je plakalo kad je odlazila.
U kamenu ostade otisak rituala,
ostadoše kameni odjeci za njegove uši,
kameni lavirint za njegove oči
i njegov krvavi jecaj da tuguje.

Bujica će probuditi Trebišnjicu
zažuboriće životna rijeka,
ogrijaće sunce grad od kamena,
zablistaće Bileća kao biser što sija u tami.

Deni Muratović



11:00, Tuzla                                                        2021.god 
Jedanaest sati u mom gradu
vrijeme je kad se izlazi u zemljama boljim
dok se kod nas brže-bolje bježi kući
jer gmazovi iz sjene plaze svakoj koja se boji

nije tražila i nikada neće
da je odbacite kući
da zviždite za njom
da joj radite ko zna šta

izlaz je razbibriga, noć za druženje
a kod nas još jedna briga, čemu čuđenje?
crna stakla automobila strateški parkiranih
predatora muških mrakom zamaskiranih

“intervenišemo samo u slučaju teških povreda
ubistava, a dotad nek vam je sa srećom”

a demoni noći vješti su u skrivanju tragova
hrane se boli, duševnom - mnogo većom

nije tražila da je diraju
nije tražila njihove udarce
ni prljave poglede ni auta sirene
htjele su samo izaći iz kuće
vidjeti društvo koje još nije otišlo
vratiti se, dočekati novi dan
iako se ovde odavno
ništa lijepo nikako da dočeka

zato namjestite alarme na 22:45
pa i ranije ako možete
lešinari u crnom već kreću u let
u sjenama su, gdje god da pođete

Rajka Martinović


NEUKROĆENA GOROPAD   2021.god


Kud si krenuo , koja ti je namjera,
u gnijezdo ljubavi udaraš žig
zar oholost tvoje nadmoći i ega,
Ispita čaša , juriša i na njezin mig .


Majka je rodi da bude srećna,
dade ti ruku za ljubav, a ne sluga
ti junačino sramna muškoga roda,
ti iz objesti ,udari na bračnoga druga


Izrodi ti bisere i zlato sreće,
gledaju kako im otac majku bije
sramoto ljudska i pijani stvore,
majka je zakletva , a ne da se krije.


Pokaži svemoć u odgoju djece,
na lice osmjeh ,a ne mrgodu lica,
snagu pokaži u zagrljaju i sreći ,
a ne u lelek i plač i njena nesanica.

Jelena Babić Radenović

ŽENA NIJE BLEDA SENA               2021.god

Žena nije dronjak,
kraj kontejnera otpad!
Gola sena u krvi,
bleda i modra na zemlji!


Na smrt pretučena,
slomljena joj rebra!
Otkinuto uvo,
u doba zloslutno i gluvo!


Žrtva koja upomoć zove,
dok je do iznemoglosti boli!
Od batina, i motke za život se bori!

utorak, 16. studenoga 2021.

Draginja Milović

STOP NASILJU NAD ŽENAMA                2021.god

Nesretniče,
koja ti krv curi venama
da se odnosiš tako
prema ženama?
Zaboravio si
da je i tvoja majka žena
i da te svaka briga njena
bolela.
Zaboravio si
da te je ona najviše volela,
kao i tvoja deca
majku svoju,
a sad je gledaju kako menja boju
kao da je duga...
Eh... to je velika tuga.
Nisi zaslužio da te voli.
Svaki tvoj poljubac više boli
nego tvoj udarac
ili vika.
Jer...
U glavi se pojavi slika
da je to sve samo laž
i potreba.
I svakog minuta tvoj bes vreba
da je ponizi i uništi.
Nečoveče,
prestani , leči se
ili živi sam.
Bolno je čuti kako majka vrišti.
Njoj je od dece veći blam,
što trepi u Boga moli
da ostane normalna i živa
dok svoje osećaje
zbog njih sakriva,
da bi imali oca.
Ne treba im takav,
što kažu,
„s' ko'ca i konopca“.

Usprotivi se ženo, i prijavi.
Nasilnik mora u
zatvor da zaglavi!

Vernesa Manov


NI RIJEČ, SAMO DRHTAJ                  2021. god

Neka ide vrijeme!
Pustite ga,
k vragu samom,
u beskraj,
bestraga!
U vlastiti bezdan neka se sruči,
samo neka ide i trenutke nosi u kojima
živ je i najbliži bio joj samo njen,
za druge bezglasan,
a njenom dušom ugniježden vapaj
vasiona!
Jurišalo je sve
i sasijecalo joj tijelo i nutrine
topotom snažnim
najjačih konjanika
pretočenih u silinu šaka narogušenih
nad pramenjima njenim.
Pustite i sva ta lica,
u jednom biću što su smjenjivanja,
zavisno od toga koju silinu zlobe je
to jutro,
taj dan,
to veče „zasluž
Jutro, dan, veče,
takvo nije zaslužila!
Ni jedna od nas, ni prijašnjih,
ni budućih što prefiks žena će pronositi još stoljećima!
A to joj se dešavalo dok je tišina i vriska
Jednako poput vakuuma bezazlaznog,
bezvremenski gušila.
Neubijena,
neugušena,
nedodirljiva,
nered nezgrapnog neurotika
nerado više dotiče i najdaljim mislima.
Blizu je samo prividni spokoj,
namještena sintagma koja treba značiti
nečinjenje nasilja...
... a ona ga još osjeća,
Sveprisutnog u svojim i tuđim
Neprekinutim do kraja nikada,
Patnjama,
U riječi nepretočenih,
U drhtaj optočenih!

Zdravko Kokanović

 

EGOIZAM SVIJETA 2021.god

Sav egoizam svijeta skotrljajte
u bezdno strminom vremena,
neka ga proguta biće plamena.

Ima ljudi kojim je rad,
na druge projecirati svog života jad,
ograničavajuća uvjerenja, izgovore,
svoje probleme,
frustracije i svoga straha odgovore.

Neka proguta biće plamena,
skotrljan u bezdno,
strminom vremena,
sav egoizam zlih namjena.

Buba Vranić

ŽENA                     2021.god

Ja nisam nastala od tvoga rebra,
niti je Bog mene,
tebi,
kao cvet na dar dao,
Ja sam tog Boga rodila,
a Ti ga,
u strahovima svojim
do Nebesa podigao.
Nepresušni izvor tvoga sam
i nastajnja i postojanja,
na mojoj si dojci nekaj bio,
sa moga dlana vode pio,
dok nisi ojačao
i do koplja narastao.
Sada to koplje
u moje grudi zarivaš,
snagom svojom nadamnom prkosiš
hteo bi moćan
nad Svetom da posdtaneš.
Zastani malo, okreni se,
u sebe zaroni,
samo si rob svoje nemoći.

PLAVO OKO

Sećaš li se imena i
plavog oka mog,
koje si tako nežno ljubio
i po kome mi novo ime nadenuo.
Sećaš li se greha svog
kada si drugim putem krenuo,
mene na raskrsnici ostavio
uplakanu, zbunjenu i,
ljubavi punu,
sa kojom nisam znala
šta ću.
A možda bi greh i bio veći
da si sa mnom život podelio
a da si znao da mi dušu
ne bi ispunio.

ponedjeljak, 15. studenoga 2021.

Zlatomir Vujko


VOLITE SE LJUDI                             2021.god

Žene su potpuna bića
i nisu nikakav dodatak,
žene su radost i srića
imaju važan zadatak.

Žene su od Boga dar
koji se štuje i voli,
žene su života čar,
cukar sa zrnom soli.

Žene nisu robinje
i nisu određene,
žene su Boginje
za život predodređene.

Muškarac bez žene je ništa
sve ostalo je fraza,
kuća je bez ognjišta,
žena je u pustinji oaza.

Nitko mu ne daje pravo
da ženu gazi i tlači,
shvati luda glavo
nisi ti od nje jači.

Sirova snaga
nije nikakav mucho odraz,
u njoj se razlog krije
za tvoj životni poraz.

Nitko nek ne diže ruku
drugome nek ne sudi,
stihom vam šaljem poruku:
Volite se ljudi.