UDRUGA UMJETNIKA "SPARK" Velika Gori
Pjesničkom riječju "STOP NASILJU NAD ŽENAMA"
Velika Gorica, 2025.
Poetski radovi – 2025.
(Priredila: Zdenka Mlinar)
Barica Marović
RUKE
Da ti miluju obraz,
Prenose ti nježnost.
S tobom se rukuju, prenose toplinu.
Uz smiješak ti se podignute predaju.
Raširene, u zagrljaj hrle.
Prstenuju te zavjetom za vjernost.
Sklopljene se za milost mole.
Rukom možeš primiti i dati,
Ruku možeš pružiti i povući.
Ruke se mogu u nemoći kršiti.
Prstom se djetetu priprijetiti.
Šakom o stol, u glavu udariti,
Otvorenim dlanom s licem se sudariti.
I ono što dobro najčešće nije,
Ruka ruku mije.
Pogledaj svoje ruke,
Svoj dlan, i prste, i šaku.
I pročitaj stihove prve,
O milovanju, nježnosti,
Toplini, vjernosti, ljubavi....
I tu stani!
Đurđa Parać
NENAPISANA PJESMA
I opet Kajin ubija Abela
I opet brat ubija brata
I opet krvari rana
Pod Kristovim srcem
Ljudskom mržnjom zatrovana
Kako onda da pišem pjesme
I budem mirno spokojna?
Od onih sam
Što dušu napaja
S ljubavi česme
Želim voljeti
I biti voljena
Kako onda da pjesme pišem
Dok hulja zatire Krista trag?
Od onih sam
Što gorko pati
Dok suzu brišem
Ranjenom djetetu
Što odlazi u mrak
DOK NEBO PLAČE
Vičem, vrištim, urličem
Nebesa se tresu
I u silnom bijesu
Proklinjem onog
Što hulju rodi
Zlikovče!
Zašto mi ubi utrobe sjeme?!
I zaplaka nebo
Nad silinom tuge
Što pritisla je grud
Zašto čovjek čovjeku je vuk?
Zagrmi bolni jauk
I dušu rastrga grobni muk
Ostalo je samo nebo da plače
Gordana Gerhardinger Šipek
UDARAC…
Udarac
jedan… dva… tri…
...to je samo faza… pomislila sam
…proći će….
…znam da si ne može pomoći…,
a i ja sam kriva.
Udarac…
jedan… dva…
…on ne može vladati sobom…
teško je i njemu samom…
…moja bol će proći…,
a on će opet biti pun kajanja i nesretan
što mi zadaje bol.
Udarac…
jedan…
…gledao me je u oči…
u njima nestao je strah
…ostao je samo pogled…
hladan… ukočen… bezizražajan
…dok nestajem …
TAMA…
U njemu tama … beskrajna
Njena tuga i bol su njemu nepoznanica..
Njegovo oružje mraka su riječi
Koje bole više od udarca…
Da.. i riječi ubijaju
…njenu dušu… njenu ljubav…
A ona…
šuti i sluša…
Ona odlazi…
Odlazi iz svijeta beznađa…
Njemu ostade njegova tama,
iako on dobro zna da srca slama…
…tama i dalje duboko u njemu se skriva…
Marica Odrčić
NIJE MOGAO TRPJETI
Svaki dan
Vika bez kraja,
Uvrede koje bole.
Mislio je popravit će se,
Bit će bolje.
Ali nije.
Jednoga dana uzme torbu,
Stavi par stvari u nju,
Sa suzama u oku
bez pozdrava
Izađe iz stana.
Ode s bolom u srcu.
Nije se vratio,
Našao je novi život.
Spasio se.
BETEŽEN
Kad dojde bolest,
Nemreš nikam.
Trieba ti liepa reč
Negdo da ti ruku stisne
Da te zagrli,
Da ti se nasmeje.
Sretna sem
Kad vjutro vidim dôn.
Nisem zdrava
Ni mlôda,
Al životu se veselim.
Kad me negdo uvredi,
Ja mu odma oprostim.
Da se ne zamôram s tim.
Ima dobre ludi
I to me veseli.
Na životu me to drži.
ZLO / NOSILJE
I sôma ta rieč me plôši.
To je ono čega nebi
Triebalo biti.
Lefko je slabešega
Od sebe tuči,
Dušu mu mučiti.
Se je to jednôko zlo.
Pok nigdo ne rekel
Da je to liepo za čuti,
To trieba osuditi.
Liepo bi bilo
Da toga na svetu ni.
Da se volimu
I poštivamu si.
Pôk to je sad ko pandemija,
Po cielom svetu se dogôđa.
Kak da je negdo posejal
Bolest zla med sé lude.
Daj Bože da to prestane
I da zavlôda mir
Med semi.
Marina Golemac
TIŠINA
Teška tišina
Mukla gorčina.
Upitni pogledi
Bez riječi.
Tko će prvi
Nešto reći.
Šutimo do
Sutrašnjeg dana
Kad nam ova
Bračna razmirica
Bude potpuno strana.
Nadica Kološa
BJEŽI ŽENO
Bježi ženo ti čvrsta stijeno
na put ljubavi si krenula
ni sanjati nisi mogla
da ideš u roblje okovano
Dok njegove usne su ljubile
i mazne riječi ti šaputale
ljubav je bila lažljiva
u vučjoj koži pritajena
Te ruke što su te milovale
teške su rane ti nanijele
a usne što su te ljubile
zmijskim te otrovom pojile
Zato ne tuguj zbog ljubavi
makar se nikad ne preboli
idi i glavu ne okreći
bježi i nadaj se sreći.
Nevenka Lang
NA RASPOLAGANJU
Drage pjesnikinje i pjesnici, kome s obraćate apelom protiv nasilja (nad ženama)? Obraćate li se Univerzalnoj inteligenciji, Bogu, labavim institucijama ili ljudima? Ljudima se uglavnom ne može vjerovati, previše je među njima nasilnih.
Da vjerujem da će jedna riječ ili samo jedno slovo iz naših pisama i pjesama dotaknuti nekog nasilnika, napisala bih stotinu pisama i izdala bezbroj pjesničkih zbirki. Ali ne vjerujem.
Dok raspuštene patologije unutar bilo koje zajednice i bilo kojeg sustava, budu radili za svoje privatne interese ili interese svojih prijatelja, poznanika i ljubavnica, na dobitku neće biti građani. Mi smo ratom traumatizirana zemlja. Bolujemo. Rat nam je promijenio živote, ostali smo kao okresane grane bez najmilijih.
Nasilja je puno, njemu smo poučili i ove najmlađe među nama. Podmetanja, zastrašivanja i ucjenjivanja nesavjesnih svakodnevna su pojava. Pa što bismo onda htjeli? Nitko nije siguran, povjerenja nemamo. U bilo koga, u bilo što. Je li kasno za apeliranja kad su i svjetska kola mira gurnuta niz padinu? Odgovorni su dužni stvarati društvo po mjeri čovjeka, a ne po mjeri straha.
Ako na žalopojke i prijave žrtvi nitko ne reagira, a nemoralni ljudi im kroje sudbine, žrtve „ne moraju vidjeti žicu da bi znale“ da su u logoru, često puta na raspolaganju zaštićenim zlostavljačima.
„I savjesti su kao čiste
Živi se kao u miru
Ptice su kao slobodne
I sunce je kao jasno
O srce kao pjevaj!“
(Enes Kišević)
NASILJA KAO NEMA
I SVI SMO KAO SRETNI
Uzalud zazivaš ženo
Budi tiho, moli i šuti
Tvoj ustrašen promukli glas
Nitko ne želi čuti
Svi ti okrenu leđa
Dok čisto lice miješ
U samoći dano ti je
Da beskrajne suze liješ
I druge ti zavidne žene
Opaku mrežu ispletu
Sa svetinjama igraju se
Unište ljubav svetu
Žrtve se i ne broje
Dok krvlju se ne zapiše
Onda ih prekriju velom
I nema ih, nema ih više
URON U SVIJEST ŽIVOTA
Ne živi se dovoljno dugo
Da bi se uronilo dublje
U svijest života
Jedni drugima nanosimo bol
Ratujemo
Razbolijevamo se od trauma
Umiremo da ništa ne shvatimo
Ne znamo
Nećemo ili ne možemo
Graditi društva bez nasilja
Padamo na ispitima humanosti i dobrote
Rijetko se zagledamo u vlastito srce
Pohlepe zlobe i nasilja
Uzroci su svake ljudske nesreće
Štefica Bartolić Šantić
SKRIVENI POGLED
Uzdignute glave hrabro korača
Lepršava haljina modrice i ožiljke skriva
Dostojanstveno i ženstveno hoda
Ulicama grada koji mnoge rane ne otkriva.
Hoda Ona hrabro kroz život
Pogled ispod obrva
Pogled iza tamnih naočala
Ima li u tim očima sjaja?
Ili se sjaje od silnih suza koje je isplakala?
Mnoge nesane, neprospavane noći
Bol u duši,
A ima li netko koga još duša zanima?
Dok prijateljice ispijaju kavu
Njih samo Špica zanima
Koje se boje nose ove jeseni?
U očima njenim boje se mijenjaju
Svjetovi prolaze, nestaju
Prijatelja pravih malo je
Samo oni pravi vide
Odraz duše u očima njenim!
Zdenka Mlinar
RECIMO DOSTA, DOSTA
RECIMO, ne šutimo, riječima se borimo...
Eno, i danas je nejaku ruku jaka slomila,
Cjelove i nježnosti dok joj je pružala.
Imajući tek čisto srce na dlanu,
Molitvu na usnama i strah u očima.
Ojađena i ponižavana, danima i noćima.
DOSTA je, recimo nerazumu glasno!
Od zle naravi i oblaci su presušili,
Sunce plače i kad sjaj prosipa,
Trava, drveće i cvijeće u pomoć zovu,
Anđeoske harfe Zemlju tješe u njenom bolu.
DOSTA je suza i krvi na njenome licu,
Od miloga joj i nemiloga, o, Bože!
Svjedok si svemu, sve vidiš i sve znaš,
Tvoje dosta, Bože, nek' bude naš glas.
Ako nade još ima, u ovaj gluhi čas.
JER TI SI...
U tvoje ime, Božice i Majko svega,
U ime one koja nam svima treba,
Evo i mene, jer te i u mojem srcu ima,
Jer si, čistim dušama, spas i istina.
Evo me, izvoru života i roditeljice svijeta,
Zbog velikosti tvoje koja je sveta;
Zbog svega što pišu i govore o tebi,
Zbog želje srca, da jačam te u sebi...
O, Ljubavi, budi mi učiteljica,
Do vječne dobrote voditeljica;
Kod tebe bih rado službovala,
Za tebe gorjela, s tobom drugovala...
Ljubavi, samo kod sotone nemaš mjesta
Jer u tvojem sjaju njoj se gubi cesta;
Tvoja bjelina joj smeta i vadi oči,
U prazne čaše, čemer joj toči...
Znam, ime ti mnogi ukaljaše
Pa se u neprebolima pokajaše.
Temelje gradiše, crkava i ubožnica,
Al' ni to im, zlu čađu, ne opra s lica.
Tvoje su plodove trgali i trali,
Sa stabala nevinih, sebi sreću brali;
Ne znajuć' da velikost tvoja nema trajanja
I da prepoznaje molitvu lažnih kajanja.
Jer ti si Majka svega dobroga,
Jer ti si Ljubav, drugo ime Boga.
Nema komentara:
Objavi komentar