NE! 2020.god
Ne!Ne zelim
ti dati ruku!
Ne!Ne zelim
slusati kako vices!
Da!Dosta mi
je tuge!
Da!Ljutim
se!
Da!Povrijedena
sam!
NE!Ne zelim
vise ostajati!
Da!Odlazim!
Ne!Ne
osjecam se usamljena!
Da!Sada znam
da imam sebe i da postojim!
POKAJANJE 2020.god
U mutnom staklu
dugine boje
lome se bez
početka i kraja.
Kiša se sliva
korakom krivca
i šumom vlažnog
lista na vjetru.
Kroz prozor
gledam umorne ljude.
Parada mokrih
promašenih snova.
U meni zvone
zvona podsmijeha
poslednje
molitve nad samim sobom.
Čudno je tiho
svuda oko mene
i plamen u peći
odsjaja nema.
Vrijeme stoji a
kazaljke idu.
Koliko puta još
imaju preći?
Na vrata stupaš
korakom mekim,
spuštene glave
ko da nešto skrivaš.
Negdje daleko
prosu se osmijeh
budeći nadu
umornoj duši.
Šireći ruke
zaplovih k tebi
al prazne oči
gledaju me strano.
Shvatih.To kiša
kroz mene teče
da kazni sve
izdaje moje.
NEME SUZE 2020.god
A, kada grom i
dažd se sruče,
Skupiš se sva u
balon, pokriješ glavu.
Uši zaglunu,
.
Tad’ mozak
pišti: stisneš oči
I sve k'o da
pobeli; vreme stane
Čuješ mumlanje.
Praviš se
mrtva,
Ne brojiš dane.
Godinu, deset, četrdeset
U čvoru strave.
U nemom vrisku
Skrivene glave.
Pun slutnji,
pritajen čekaš
da protutnji.
U materici
Neba, što joj urlici Ada
Ne mogu, jasno,
ništa.
Al', ipak
ko prut se
treseš,
i k'o da drugoj,
umokrenoj,
Teku...
neme suze.
KIŠNI REDENIK 2020.god
Ko kroz mutni
redenik kišni
što metke
srebrnaste baca
ustrčala je, po
voljena tragu;
a on pođe putem
okolišnim,
za jatom
ždralova da gaca
umesto po
krvavom sagu.
Nije video kada
je pala
niti skrhana
kada se diže
za vanjska
zbivanja gluva;
tek s revera
pala mu šnala
bogomoljke:
nogom striže
dok medaljon
dragi čuva
S voljene likom
sred srebra
što razbi se, o
karakamen,
te snatri ga
djeva stooka;
nedostojan
Adamova rebra
tad kriknu
poslednje Amen
pre divlja, u
ponor, skoka...
KRV MOJE KRVI 2020.god
Bila si žena u
crvenom kaputu
i mahala si
svojoj deci,
nasmejana,
uplakanog srca
čekajući njihov
povratak
zaboravila si
na svoj život.
Ispod šešira
vijorile su se tvoje lokne
guste, crne, vrcave kao i ti
Ah, kako je bio dovoljan pogled na
tebe
i da prostor
obasja čudna svetlost
koja se prelamala u tvojim veselim
očima.
Polako i
sigurno svim silama, potrudio se neko
da ti išćupa
srce, ošiša te vesele uvojke i ugasi ti svetlo u očima.
Ti si i dalje
stajala i mahala, ovog puta svima nama
koji ti nismo pomogli, koji smo bili tvoje
Jude,
i nemamo opravdanja za to!
Nema te više.
Nema mnogo toga.
Odnela si sa sobom i ono malo što je valjalo
na temelju, izgrađenom mržnjom.
Molim se da si
na boljem mestu,
molim se da si
zaboravila
molim se da
nikome tamo nisi rekla.
Molim te
oprosti meni,
mojoj krvi,
krvi moje!
ŽENO 2020.god
Ženo, pogledaj se u ogledalo!
Ti vrijediš!
Ti zaista vrijediš!
Otkud ti pravo da preispituješ
samu sebe
da li si dovoljno dobra žena,
majka, snaha, kćerka...?
Da li si se zapitala,
jesu li drugi dovoljno dobri prema
tebi?
Nikada, ali nikada ne zaboravi
da si i ti ljudsko biće
koje ima pravo na vlastite želje,
na izgradnju same sebe!
Da li si svjesna da ukoliko baciš
sebe u zaborav,
izgubit ćeš snagu, volju i ljubav
prema samoj sebi!?
A onda kad izgubiš svoje unutrašnje
JA,
postat ćeš nesretna,
nezadovoljna sobom, svojim
životom!
Nećeš imati osmjeha za sebe a
kamoli za druge!
Šta misliš kako će se ta tvoja
žrtva,
odraziti na tvoje voljene!?
Kada si nesretna ti, to osjete i
muž i djeca!
Rađa se atmosfera u kojoj nije
ugodno živjeti!
Zato,
pogledaj se u ogledalo,
stavi omiljeni ruž, maskaru
i zablistaj vanjskom ljepotom!
Podigni svijest samoj sebi da još
vrijediš,
da imaš stari sjaj u očima
i želju da čestitaš samoj sebi
na svim dosadašnjim uspjesima!
Sjeti se šta te ispunjavalo
kada si imala vremena za sebe
i nastavi to raditi!
Pročitaj knjigu, odgledaj poučnu
emisiju,
edukuj se, druži se!!!
Jer život je jedan i nema reprizu!
Vjerujući u sebe,
budi još čvršći stub koji čuva i
štiti
sreću svog doma!
Sretna žena=sretan muž=sretna
porodica!!!
**** 2020.god
Poleti sa mnom,
anđele moj i večeras.
Krenimo da se vinemo tamo gore,
gdje nema suza, boli i smrti.
Poleti sa mnom, anđele moj tihi,
i dopusti da ti kažem sve ono o
čemu sanjam.
Kreni sa mnom tamo daleko,
gdje me zasigurno čeka neko.
Povedi me u zemlju galebova,
povedi me tamo gdje vlada sreća,
mir i ljubav.
Pokaži mi gdje snivaju svi oni
koji su tamo davno otišli
i molim te, dopusti mi da im barem
u prolazu mahnem.
Umorne su ruke pjesnika koji sniva
o tako velikim stvarima.
Dopusti mi da se odmaram na tvojim
krilima
i da spustim umorne ruke u ruke
onih
koji su nekada bar na tren držali
moje
kada mi je to bilo potrebno.
Poleti sa mnom anđele moj mili
i pokaži mi kako izgleda taj
savršen dom
gdje su svi zauvijek nasmijani.
Samo te molim, anđele moj hrabri,
ne dopusti da ostanem.
Koža moja će htjeti da se rascjepi
i da povede dušu u zagrljaj
dragih,
ali ti joj ne dopusti.
Ipak me spusti nazad.
Ovdje dole me čeka još mnogo toga
o čemu ću im željeti pričati.
Uspavaj me, anđele moj,
poljubi i one gore za laku noć,
reci im da su i noćas u nečijim
mislima.
*** 2020.god
Kradem te od drugih.
Borim se za tebe kao za parče
kruha.
Otimam te iz ruku koje te ne zaslužuju.
Skidam ti zvijezde sa neba
samo da budeš zadovoljan.
Ponižavam se.
Pretvaram u prosjaka.
Činim sve da te zadržim.
Odbacila sam ponos,
dostojanstvo.
Briga me za njih.
Srce mi je postalo skrovište
ljubavi.
Zatvorilo je vrata da niko ne
ulazi.
Ljubim ti stopala kada mi dođeš.
Udovoljavam tvojim hirovima.
Ispunjavam ti želje.
Klanjam ti se kao kralju,
ali kralj ne vidi sluge svoje.
Daje im milostinju iz sažaljena.
Ne cijeni ljude ispod svog nivoa.
Ne poštuje žrtvu iako je gleda u
oči.
SUH ZRAK
Pod čizmom punoj kilometrima
je suva trava, spržena dahom
sunca avgusta, memento mom
nemiru na tišinu jednog kolodvora.
Kameni svod obavijen bojama
sumraka
prima moj uzdah, ali ćuti.
Taj portal bi me odveo u druge
dimenzije,
kad bi samo umio pričati.
Drva, kuće mojim sestrama selicama
trunu u ovom zaboravu, odbačena
od majke prirode. Grane pucaju,
ali
ne jecaju, dok mene probada ta
frigidnost.
U daljinama zalaska sunca prostire
more svoj valcer od šumova,
zavodeći
rubove čamaca da pristignu što
prije
u njegovu tamnu dvoranu tišine.
Suhim zrakom zaustavljam suze
koje nadolaze iz prošlosti.
Dal' mi pada teže čežnja za tobom
ili
kajanje što smo se uopšte sreli?
VRISAK
STOP NASILJU NAD ŽENAMA! 2020.god
Prosila sam od prosjaka
Koji je imao
Moć
Vladavinu
Nadamnom
Za ljubav
Za milost
No
Beše i gluv i nem i slep za mene
Za vrisak i jauk moj
Osudjena bez sudije
Zapečaćenja kod notara
Obojena u prljave boje
Vukla sam svoje obraze
Po Zemlji
Stideći se da pogledam u nebo
U Sunce
I
Nista više nije ličilo na mene
Ruke koje su me nekad grlile
Usne koje su me nekad ljubile
U hramu naše svetinje
Pretvorila se u tupu bol
U kojoj vrisak bespomocnosti
caruje
No
Ipak
U dolini suza
Pronašla sam spas!
Ali nikada više ljubavi za nas!
STOP NASILJU NAD ŽENAMA!
