Translate

subota, 30. studenoga 2019.

Osnovna škola "Blagaj"

2019. godina

PORUKA MAJCI

Spavaš li mirno,očajna i sama,
Ili misliš majko šta će biti s nama.
Tamni kolutovi ispod očiju,
jesu li znak besanih noći,
Ili snažnog udarca
dobijenog od „pravog“ muškarca.
Tihi vapaj i krik u pomoć
Iz sobe tvoje začu se u ponoć.
Uplakana i neutješna žena
doživjela je opet da bude ponižena.
Ujutro skrivaš od nas lice
da sakriješ djelo okrutnog propalice.
Jer kako da nazovem tog čovjeka,
ocem ga ne mogu zvati,
jer ljubav nam nikad nije znao dati.
Zato majko, odvaži se i skupi hrabrost
ne misli o izazovima života samohrane majke
udahnimo napokon život zajedno,
udaljimo se od te „snažne“šake.

Adna Čomor IX a
Osnovna škola“Blagaj“
SPAS

Vedar je dan, suncem obasjan...
U sobi čemer, tuga i jad.
Žena, majka lice krije,
ali tugu sakriti ne umije.

U kutu sobe tih i uplakan dječak,
čuperak plavi krije mu lice,
a suze padaju nemilice.

Pogleda majku,
za ruku je hvata
i tiho progovara:
„Idemo!
Život je lijep,
majčice mila.
Za divne stvari ti si stvorena.
Zaslužila nisi patnju i bol,
u ruke uzmi život svoj.“

Ustaje majka sa strahom,
okreće uplakano, modro lice.
Sva bol i tuga u trenu nestaju.
Zaboravlja muku,
uzima sina za ruku.

Glas se javlja:
„Ženo! Stijeno!
Digni glas!
Pronađi spas!
Život ti je vrijedan... Znaš!
Pobuni se!
Probudi se!
Za sebe izbori se!
Iz tame izroni,
u more sreće uplovi.
Rođena si život da daš,
bori se za svoju čast!
Ženo, majko, kraljice,
jača si od njegove pesnice.
Bolje si zaslužila od modrice.
Jadan je onaj ko na te' ruku digne.
Bježi,
jer takav te vrijedan nije.“

Sin se ozari,
majku zagrli:
„Bravo majko, zvijezdo vodiljo moja!
Uz tebe će uvijek biti sin tvoj,
snaga tvoja!“

Lamija HakaloviĆ
Osnovna škola „Blagaj“, Blagaj

NASILJE NAD ŽENAMA

Fizički napor i rad nije ženi stran.
Malo je stvari, koje žena ne može da uradi.
Spretna, jaka i blaga završi mnogo toga sama.

Znoj pada sa čela, a ona nasmijana cijela.
Žurno pazi svoju djecu i kaze da su najbolji na svijetu.
Nikad ona tužna nije, ni kad joj krv sa leđa lije.

Tugu čuva u dubini duše, da djeci suzne oči ne mora da briše.
Za djecu je odgovorna ona, čak i kada ostane bez svega svoga.
Niko ne pita kako moze sama mnogo toga da sredi čak i gladna.

Udarac jedan, pa drugi sve to u njoj tugu budi.
Modrica ispod oka rasipa dušu u komade, sta ako opet uništi svako njeno osjećanje ?
Nema broja za jačinu tuge njene kad sve niz brdo krene.

Oči joj kvase suze samo dok je sama, kada sama sa sobom razgovara.
Ko je kriv za suze u očima njenim i modrice po rukama bijelim ?
Zar njeno nevino lice, male ruke i toplo srce?

Nije žena kriva ni za tugu, ni za bol.
Mnogo je zla koje ruši njen dom.
Ruka koja povrijedi njeno lice je ruka ubice.
Nema opravdanja za zloćin takav, to zna svaka majka.

Nisu za zenu ni batine ni tuga kad joj je srce šareno kao duga.
Od najljepših boja stvoreno je njeno srce da uljepša svijeta zrnce.
Ko hoće da pokvari ljepotu takvu, morat će da plati kaznu svaku.

Žena je i tvoja majka, pa zašto onda da budeš takav ?
Ne kradi djeci osmijeh sa lica, postat ćeš ubica.
Spriječi nasilje nad ženama i budi hrabar, ne dozvoli da porodica strada.
Poštovati ženu je veoma lako, pa zašto takav ne bi bio svako ?
Ne diži ruku na ženu, budi joj oslonac u svemu !       
                                 
Emana Salman IXb
OSNOVNA ŠKOLA "BLAGAJ"


LJUBAV JE DOBRO

Lijepo je misliti o životu
Kada zaboraviš prošlost
Odzvanjanjem koraka mira
Sve što ti pričaju je laž
Šapćem da živim
Moj krik je budućnost
Koju mi pokloni sloboda
Duhovnom pjesmom morala
Neću da slušam radio
Tonem u cvijet mirisni
Slikama u prirodi
Dana i noći
Ostavljam ime i prezime
Zbog naših pobjeda
Poznavajući samoću
Majčinog puta
Što vam napisati
Srećom potomstva
I bez puta idite
Majke smo ponosne.

Zlatko Čerkez, prof.
Direktor Osnovne škole „Blagaj“


Vladimir Halovanić




ZLOSTAVLJAČ                         2019.god

Ne dajte boli da se širi,
neka ljubav iz vas zrači ...
Što će nam oni ružni maniri,
što ih imaju zlostavljači?

Tužni su to i jadni ljudi,
svoju bolest nasiljem liječe.
Ono za čim zlostavljač žudi,
normalne ljude boli i peče.

Kukavički zlostavljač živi
i svakoga dana trune iznutra.
Ako ga štitimo, sami smo krivi,
jer i nas može napasti sutra.


LJUBAV                                     2019.god

Draga mama,
upoznala sam zlostavljača,
baš mi je lijepo živjeti s njim.
On je tužan zbog moga plača
i stalno želi da ozdravim.

On mi se uvijek ispričava
i ja mu opraštam, jer je moj,
a to što sam često plava,
zahvaljujem ljubavi njegovoj.

Rado bi ga dovela kući,
jer on voli da ga časte.
Rekao je da me neće tući,
dok mi ne zacijele rane i kraste.

utorak, 26. studenoga 2019.

Slobodan Đurović



KRHOTINE U OZRAČJU za N. B.

Na krhotinama gline
u glazuri trag biblijske košute
u snegu ko baklja svetlosti,
u mraku - od zakletve
večno da me juri do poricanja ljubve,
u begu jedan je korak, u raskoraku
A kad netragom je ubegla brkah je,
s ležeć policajcem što sebe živućim smatra
a potom prašina se slegla i leteh,
s novim zamajcem nagosti,
kao pepelu vatra  
k'o čela u napuštenu košpu bez saća,
peluda i mleča,
krvav, i bez natruha mesa
da srce mi zatrovano
moštu približi božjem,
dok krečan k'o Lazar ustajem iz lesa 

Fabijan Lovrić


U VRTU

Sada te molim, oprosti mi grijehe;
borbenu ruku u trajnost zaveži,
samome sebi, kada bih mogao,
zbog onih grijeha, i sada su svježi.

A mogao bih zapaliti svijeću,
a tko će meni u posljednjem času,
još drhti sukob nasilničke ruke
i tvoje molbe u napuklom glasu.

A što se može, sudba nam je takva,
odvojen život bez topline doma,
donio mi nepromišljen potez
samo patnju do konačnog sloma.

Oduvijek žena konce kuće vuče
i ima muškarca da se marno brine,
a on nasilno, najfiniju ružu,
u vrtu svome nepažnjom otkine.

Zlatomir Vujko


ŽENA

Žene su potpuna bića
i nisu nikakav dodatak,
žene su radost i srića
imaju važan zadatak.

Žene su od Boga dar
koji se štuje i voli,
žene su života čar,
cukar sa zrnom soli.

Žene nisu robinje
i nisu podređene,
žene su boginje
za život predodređene.

Muškarac bez žene je ništa
sve ostalo je fraza,
kuća je bez ognjišta
žena je u pustinji oaza.

Nitko mu ne daje pravo
da ženu gazi i tlači,
shvati luda glavo
nisi ti od nje jači.

Sirova snaga nije
nikakav macho odraz
u njoj se razlog krije
za tvoj životni poraz.

Nitko nek ne diže ruku
drugom nek ne sudi,
stihom vam šaljem poruku
VOLITE SE LJUDI!

Jasmina Imamović


ŽENA

Ti, pognute glave, sama i bezćutna
izgubljena čak u smislu vremena,
nadimaš prsa, sliježeš ramena,
osuđena za zločin koji ime nema,
a jedini svjedok tišina ti nijema.

Uperen ti pogled u beznađe sivo,
sve što bješe pravo otišlo u krivo,
gdje je ponos, a gdje dostojanstva nivo,
pa kakva to ljubav tako silno boli
i zašto baš krvlju tvoje lice boji?

Krhka si i nježna poput hrizanteme,
suze same teku, usne su ti nijeme,
tijelo ne boli, ko kula se ruši,
u grudima stisće, počinje da guši,
jer, žestoko bole ožiljci na duši.

Nema više riječi, samo straha muk,
ne, to nije čovjek, već samotnjak vuk,
od razuma svoga mržnjom otrgnut,
pogled mu je krvav, silan je i ljut
do srca je pravi izgubio put.

nedjelja, 24. studenoga 2019.

Boris Simeoni


VAŽU LI SE RIJEČI TEŠKE

Važu li se riječi teške
Visoki ton uz poglede mrke
Stojiš sa suzom
A on ti ljubav uze
Vjerovanja zalud ti bila
Kad imala si krila
Pjevala pjesme pune ljepote
Dosta je i jedna čaša bila
Vulkan zla kroz riječi poteče
Prestrašena tako nisi ni znala
Da tornado tek slijedi
Razrušene nade ostave ti život
Tko će to da liječi



Mirjana Habek



KAKO MOGU

Kako mogu one iste ruke
Koje su te grlile isprosile
Milovale ti kosu tijelo
Nemilosrdno sad te tuči
Kako mogu one iste usne
Koje su te prvi puta ljubile
Takve laži psovke bjesno izreći
Kako može ljubljeni čovjek
U zvjer se pretvoriti
Tuči šamarati daviti možda ubiti
A ti ćeš ostati i dalje ga ljubiti
Kako možeš ostati ponižena jadna
Klet će se da te voli čak je i plakao
A sutra će se ponoviti isti pakao
Davat  će ti obečanja cjelove cvijeće
Vjeruj ništa se promjeniti neće
Ne šuti idi što prije k sigurnoj kući
Bori se sudi iako će te i paragrafima tući.


Maja Epp


STOP NASILJU

Zaustavimo krik
Na usnama žene ,
Zaustavimo suze
Duše uplakane .
Pružimo ruke
Da se sa dna digne
I sama svjesna sebe
Iz sveg glasa vikne:
Tu stojim jaka i
Nisam sama...
Sa svim srcima povezana.
Tu stojim sa dna podignuta,
Sa strepnjom u očima drugih, gledana...
Tu sam i nisam sama...
Želim vam reći...
Sve ove boli u duši i srcu,
Gdje vlada nemir sve veći, 
Sve ove patnje moga tijela
Osuđuju nemilosrdna dijela!
I...znam kada zatvorim oči
Ne dolazi smiraj u tami noći
I...znam da vrijeme liječi sve
Vrijeme liječi boli
Vrijeme prolaznosti
U očekivanju starosti.
I...ništa više ne daje sjaj
Očima punih bola,tuge
I...ništa više ne može
Izbrisati ožiljke u beskrajnost duge...
Samo mali osmjeh
I pružena
Prijateljska ruka,
Ruka topline
 i svijetu pouka...

Planet Poezija




TEŠKO ZA RAZUMJETI

Oooo, Gaia,
velika majko
boginjo europska
ti koja sve u bolu rodi,
ne skreći pogled
ne sliježi ramenima
ne okreći glavu od boli
ne postoji objašnjenje za ljubav,
kako tek za nasilje.

Vajaju te i slikaju,
majko velika,
od kad si postala ikona
sve je teror,
izdigni se na krilima ljubavi
koja su jedini svjedok
što pravedno sude -
ona zna da kaže DA,
ona ima pravo da kaže NE.

Pod vodom
uvijek suhe kože
naizgled providne
miluju tjemena čovječanstva -
a ona tiho šapuće:
Hoću da budem voljena,
mažena, poštovana,
hoću da sam slobodna.

Čovjek na klupi grije se
prvim proljetnim suncem,
s pijedestala čovječnosti
uklonjena
u roba pretvorena žena
ne sluti koliko je jaka -
jača od slabića koji je guši.

I opet avantura u stihu
mama i tata, maca i cuka
ili to rima sebi vuče
pa tone sve dublje u se.
Ženo, snaga je u tebi,
nađi je!

Objavljena pjesma je nastala na programu Pjesničkom riječju STOP NASILJU NAD ŽENAMA 2019. god, Sarajevo,  iz zapisa prisutnih planetaraca koji su napisali nekoliko redova.

Ovo je zajednički krik Fatime, Damira, Belme, Stjepana, Snežane, Zlatka, Vere, Merisa, Nejle, Daniela, Vesne i Tamare.

Viktorija Makedonska


PIJANAC                      2019. god

Kad noć odlazi, a jutro se budi
sa mukom se kući dovučeš
ljuljaš se kao lađa
praviš svađu još sa praga.
Novčanik tvoj je prazan
u mozgu ti vatra gori
ti umesto da se stidiš
iz tvojih usta Vrag govori.
Psuješ decu nedolično
mene biješ, tučeš
razbijaš pokućninu
za kosu me kao krpa vučeš.
Komšije sve čuju, vide
ali se svako negde sklanja,
svi bi da pobegnu
od pijanih galama.
Ovako već ne može
sva ljubav mi nestaje,
šta sam sudbini zgrešila
kad mi pijanca dodelila.
Stoput kažem neću više
da nasilje i muke trpim,
odlazimo ja i deca
alkohol je tvoja sreća.


subota, 23. studenoga 2019.

Refika Dedić

ČOVJEK SA DVA LICA

Ostavi je
Okalja obećanja

Život u sekundi pređe put
U srcu plamen ljubavi
Razori iluzije djetinjstva

Snaga u poljupcu
Skinu veo s prošlosti
Srce krvari pod teretom bola
Razočarenja

Ostade sama
Vihor misli zarobi je

Duša opustošena
Razorena

Snage nema za suočenje
Odbačena
Prezrena
Sprijatelji se sa sudbinom

Paučina zaborava
Prekri prošlost preko noći

Obrisa sreću sa njenog lica
Promijeni tok života

Zar ćeš u njenoj nesreći
Graditi sreću

Srce nagriza crv savjesti

Valja položiti račune
Za uvredu istine

Plod ljubavi tražit će dug
I plaću za raskomadano srce

Obrisa sreću sa njenog lica

Milorad Kostić

BEZ POVRATNE KARTE          2022.god

Preplašena djeca i suza u oku tvome
Govorili su ti da brak je najveća sreća
Kada se vrati pijan, drogiran
Počeće novi krug pakla
Želiš raj, želiš nebo,
Smiraj duše i tihi vjetar da ti vida rane
Podigla bi ruku na samu sebe
Put za nebo nema povratne karte
To je jednosmjerna duga ulica za vječnost
Na njoj su svi vozači besmrtnici
A anđeli policija su svijesti


POVIJEST NAS UČI

Povijest nas uči...
Nasilje ne poznaje staleže, epohe, nacije
Ljubav se ne ispisuje krvavim mastilom
Najtužnija melodija je vrisak djeteta u ponoć...

Povijest nas uči...
Nasilnici nose maske uglednika
Društvo se boji ukazati na zločin
Zakoni se ne primjenjuju
Grubost uništava najljepšu
gravuru obiteljskih odnosa

Povijest nas uči...
Recimo glasno: Ne!
Ostavimo zlostavljanje prošlosti
Korov ne treba da uguši biljku ljubavi.
Povijest nas uči...



EVIN POTOMAK                     2019.god

Krik!
Ženski krik!
Ženski krik u noći u samoći!
Moja ti ruka kaže da staneš
I dobro se zamisliš nad svojim rukama
Lako je trgnuti cvijet u kosi
Pustiti da oči suze u rosi
Evin potomče davni
Stani!
Pred tobom je majka, sestra, žena
Pred tobom je ljubav pokolenja
Nisu suze i bol jedina muzika
Bitan je osmijeh sa lica
U ova suluda vremena!

.

Psihološko savjetovalište "Psiholuminis", Prijedor

*****

       Bliži se vrijeme praznika a u nama se budi veća želja za povezivanjem sa članovima naše porodice, budi se želja za širenjem ljubavi i blagostanja. Neke žene nemaju mogućnost da uživaju u tim sasvim običnim i očekivanim blagodetima. Trpe nasilje kako fizičko tako i psihičko i emocionalno. Nažalost, još uvijek postoje žene koje ne prepoznaju činove nasilničkog ponašanja kod svojih partnera. „Dobro je,  ne tuče me. Brine se o našoj porodici, puno radi, donosi novac da se prehranimo“. Često se dešava da se nasilnički činovi prepoznaju samo onda kada se radi o fizičkom nasilju. Pitam se da li se vrijeđanje, psovanje, emocionalna ucjena percipiraju kao bitni oblici nasilja.

U  današnje vrijeme dosta žena nema podršku kada je nasilje u pitanju. Vrlo često ćemo svi mi čuti: „Ostavi ga, nije vrijedan. Idi, ne trpi batine, ne trpi nasilnika“. Lako je reći ali često vrlo teško uraditi. Mnoge žene nemaju gdje otići, nemaju ni finansijsku ni socijalnu podršku te nažalost primorane su da ostanu kraj nasilnika. Nasilnici vrlo često zloupotrebljavaju poziciju moći te još više tlače i ugnjetavaju.

       S druge strane, žene izloženje nasilju ostaju pored nasilnika kako bi zaštitile i očuvale porodicu One žele da djeca odrastaju pored oca. Koliko god da je teško shvatiti i razumjeti ostajanje nije rješenje, ostajanje ne čuva porodicu. Djeca u takvim odnosima stiču pogrešnu percepciju kako treba da izgledaju partnerski odnosi. Vjerovatno su na „dobrom“ putu da jednog dana postanu nasilnici, žrtve nasilnika ili da razviju širok spektar drugih problema i poremećaja.

Šta  psiholozi mogu  napraviti?!
  
     Psiholozi treba da šire svijest o tome šta sve podazumijeva nasilje prema ženama, na koji način žene mogu da se zaštite, na koji način i gdje mogu da traže psihološku pomoć i suport. Treba da šire svijest o važnosti zaštite mentalnog zdravlja i razvijanja zdravih obrazaca emocionalnih veza kako bismo na neki način vršili prevenciju i edukaciju kako do nasilja ne bi ni dolazilo.

Šta mi kao društvo možemo da učinimo?

Kao društvo ne treba da zažmirimo kada primijetimo nasilje. Imamo pravo i obavezu da pomognemo tako što ćemo prijaviti iako nas ne bi trebalo zanimati šta se u komšijskom dvorštu dešava. A to je upravo ono što nas se tiče. Zato stop nasiluj nad ženama

 Vaš Psiholuminis

Dragana Simić

SUDNICA

Kao da tmurni ovaj dan
Posivi i moj san
Da dobro uvek ispliva
Iznad svih tih sivila.

Kao da u sudnicama naše duše
Urlici besa uporno ruše
Pobedom kolju, dječiji smeh
Razaraju dobro, raspršuju greh...

Ipak odustati majka ne sme
Voljom čeličnom govori:
Neću!
Dok zrnje, on, pod noge im baca
Za nju, zbog nje, sadi sreću!

Ti majko, čija ljubav pobedu
Tkaš suzama u radosti boje,
Ti majko koja trnje rukamagolim
Kupiš i krpiš stope svoje.

Ženo! Čovečice, Božanska nimfo,
Seti se da stvaralac si života,
Da to su duge i ti u njihovoj boji,
Dok on sivilom guši ti dah,
Ti decu uči, ti njih podsjeti,
Dovoljno je
Kad sebe voliš! Kad majka te voli!

A ljubav, ženo mila -
razara ništavilo
Ali ne menja one koji
ljubav u sebi ne zasadiše.


Azemina Krehić


POSMATRAČICA ZVIJEZDA
(Posljednje pismo, iz julske noći 1921.)

Najsjajnija zvijezdo noćnog neba,
Čeznula sam za tminom samo da bih
lice tvoje sjajno ugledala.
Zvjezdano nebo je najveća zagonetka,
A ti si, Siriuse, ljubavni stih koji mi šalje Bog.

Nijedan muškarac, pa ni on... nije znao rastvoriti me!
I pronaći u meni delikatnu porculansku ljepotu koju nosim.
Ljepotu rastvorene školjke.
Njihova htijenja bi  se razvodnila a njihove ruke su se grčile.

Brzo bi mi omrznulo lice koje želi moć nada mnom,
Oči - gvozdeni kafezi, ne puštaju pogledu da leti!
Moju svijest su oblikovale plime, a moja duša je očvrsla od sunca.
Zemaljska su polja postala pretijesna i na njima je ljubav čuvstvo,
A moja duša hoće gdje posve je drugačije, gdje je njeno korito neizmjerno.

A na poleđini njenog posljednjeg pisma, isprekidanim srebrnim mastilom,
ispisani su još i sljedeći stihovi:

Noćas je Venera kao blistava princeza na svom prijestolju,
A Mjesečevo puno biće posvud srebrom zvoni,
Kasiopeja noćas nije gorda ni tašta,
Svoju kosu mi pruža kao uže spasa.
Ka nebu da krenem, da se ne utopim!

Božena Volić








SMJERNA, TIHA, DOSTOJANSTVENA               2022.god

zašto nosiš tamne naočale
a ponoć je i tama posvuda

štitim se od štetnog zračenja

modrica na licu ili
nova moda šminkanja

niz stepenice sam pala

stojiš sama
u tami skrivena
podalje od puta
i ulične rasvjete

mir u duši tražim
priznajem
dom sam izgubila

kriješ se
strepiš
šapćeš molitvu
i neka imena

Boga u pomoć
zovem da mi
djecu sačuva

kroz krošnje stabala
vjetar huk širi
žena budi i majka budi
poštovanja dostojna

noć gospodari nebom
dan ispraća tamnim velom
širom otvorenih očiju
dom, djecu i ljubav
je sanjala

u očima punim snova
uzdahom ranjene duše
ženino srce majčinom snagom
smjelošću zatreperi

iz dubina izronivši
odbačena sjećanja
nadu su mrsila
oprost tražila

osuđivala nikog nije
za mržnju nije znala
zaboravila snebivanja
nesputanost vratila
tren slabosti odbacila
tamne naočale ostavila
šminku obrisala

sjaj u očima se vratila
radost dušu obuzela
u očima punim snova
dom je svoj vidjela
i djecu zagrlila

noć se kraju bližila
tama povlačila
blistavi veo praskozorja
sunčane zrake
na obzoru grlile

osmjehnula se
život je slavila
tren sadašnji
smjerno i tiho
zagrlila


VOLIO JE                            2021.god

jednom je volio
bila je to ljubav
čudna i šašava
i milijun godina da je trajala
nedokučiva i neshvatljiva

volio je on tu ženu
divio joj se
i osuđivao

sredina nije postojala
izluđivala ga je
nije je razumio

ono što je volio
i ono što nije
sve zajedno
u njoj se krilo

buru emocija je donosila
dobrih i loših
na grijeh ga navodila
nije ga razumjela
gnjev razbuktavala
bojao se sebe i
nepromišljenih odluka

pisao joj je pjesme
pisao i brisao
mnoštvo stihova odbacio
puno ih je ostalo
nepročitano
zgužvano u džepu
njegovog žutog sakoa


RAZMISLI                                      2019.

Pogledaj svoj dom,
hladnoća srca ledi!
Mrsi sjećanja vjetar,
netom se zrcalo razbi.

Zaboravi sve,
ništa ne reci.
Bilo je to
nekad davno!

Budi hrabar,
sve se promijenilo.
Pogledaj bez straha,
ispred i iza.

Nauči razumjeti,
nikad osuđivati,
spokojno čekaj,
znaj rastanak podnijeti.

Dotaknuti tugu,
u duši razornu bol,
osjetiti očajnu samoću,
nesanicu, kamen u želucu…

Pobijedi srce, um,
tiho se pročistiti,
oslobodi tereta,
nikom ne sudi.

Ne javljaj se,
objasni svima,
kako si nestao,
i da ne patiš nimalo.

Silno to želi,
i zbiljski misli!
Svoj ponosni ego,
sa sobom odnesi.

Pomiri lumen i žiće,
gordost cvjeta u očima,
ne želi ništa više,
to je samo loš san.

Istina je sve što kažem,
vjeruj mi,
ne lažem,
ne izmišljam.

Čista srca idi dalje!
Savjest tvoja je sreća.
Samoća je ponekad lijek.
Čekaj novi početak.

Dostojanstvo sačuvaj,
nikad se ne vraćaj.
Zaboravi! Jesi li znao?
Sve prolazi!

Svijet je pun snova.
Nadaj se ponovno sanjati.
Traži zaborav,
pronađi sebe.

Potraži sreću, živi, uživaj,
blagoslov neba neka je uz tebe,
bez jala, bez osjećanja, bez tuge,
ostaj, zaboravi.

Smionost imaj,
ništa ti ne treba.
Uživaj poslije svega,
djeca skanu pjevaju…


   

petak, 22. studenoga 2019.

Ružica Ciko


                                        
STOP NASILJU

Izvučeno iz baka Marine mudrosti

I veliš sinko – opet je ubio (istuko)                                                                                                 
a, ubile ga vlastite ruke,                                                                                                           
kažeš i onu pilad ubi – jadni siročići
Jeste bako istinu ti velim – eno tamo selo se krsti -                                                                    
- pale joj svijeće, da ozdravi                                                                                                           
A,on bog ga kaznio – kaje li se, ma jok,                                                                                      
„veli ona je njegova zakonita,                                                                                              
ima sva prava – on joj je gospodar“                                                                                                                    
-O bože razum mi daj, da ne poludim od bezbožnika                                                               
- on gospodar otpad ljudski, jado

Sinko moj. Ja vjerujem u stvoritelja, koji nam usadi u dušu ljepotu, ljubav, toplinu u srce da cvjetamo uz našu djecu, mislim da treba da pozdravimo svako rađanje na zrmlji. Puno je tu ljepote, čovjek ne stiže sve ni da vidi. Nije sve lako ali ako te ljubav vodi, ljepota te neće mimoići.
Ima bezumnika, ime ih ubilo, bog ih kaznio kroz njih zmijski otrov teče.                                       

Oni i sami sebe, mrze pa onda na nejake i slabe iskaljuju bijesnu nemoć.                               
Znaju oni dobro da im djeca, mali pilići – kao i nježne ženske duše – neće vratiti istom mjerom.
....................Žena sinko to ti je nježnost, cvijet kao i djeca – potrebno je puno topline razumijevanja, ona tada dvostruko vraća toplinom duše. Žena je svijetlost kao sunce – ako sunca nema zemlja je u mraku i brzo umire. Nije to samo ime, to je Majka, žena, sestra, ćerka, baka – one su te što griju i kad ih boli i kad su sirote nemoćne dušom bdiju kao kvočke, jaja, pilići.

A ovi bezbožnici, pali smarsa – i njih je rodila mati – žena, zaboravili su, da im je ona prala usrano dupe naučila hodati, jesti, pričati, vraga su zaboravili.......
Ne vuci me sinko za jezik...........
Slušaj me, ti si mlad, pred tobom život.                                                                                    .      
Viči, pričaj govori, ponavljaj ako treba sto puta viči glasno da se čuje;                                                                                                                                                - --.                                   STOP više je dosta!!!                                                                              
Dosta jauka, krikova, bolnih udaraca, slomljenih djelova, plavih pečata, STOP neljudi – STOP, STOP
.                                      Žena je svjetlost – djeca budućnost
STOP !!! vraćaje tu poganu ruku, vraćajte u domove ljubav, mir, toplinu.Cijenite život.                 
STOP nasilju svake vrste!!!!