Marina Pilić

NE LJUBAV

Iz neke tame
dosao sam na svijet
ne ljubav ogrnula me strahom
samo za neuspjeh znam
i budim se s mrakom,
da te zgazim to znam
ne ljubav me  rodila
za drugo i ne znam,

dok me nebo grli
i sunce mi se smjesi
moji koraci su gresni
ne ljubav me rodila
iz straha sam
i gubim svaki dan
nevjerujuci,
u izokrenutu vjeru vjerujuci,
u tugu,jad i nasilje nad slabim
jer ljubav je prošla mimo mene.

Slaven B.Turić

PISMO ŽENE (stop nasilju nad ženama)

počešljat ću kosu u zanos
obaviti ruke u uzdah
nježnošću me učini divljom
nek probije u mozgu
nek se njišu prvi šafrani
ubaci u akvarij
bit ću tvoja ribica

nemoj da mi samoća bude
blagdan čežnji

jesi me vidio pijanu
dok s kišom vodim ljubav
dok mi isparava iz tijela
ti me gaziš ko lišće pod nogama
na koridoru gubavih i odbačenih
hrani te moj bolan pogled
drhtavo tijelo ptice
skapavam bez mrvica
i zatvaram u školjku

ako te ganu moja slova
raskrči put
počupaj drač iz srca
upalit ću svjetiljku
počešljati kosu u zanos

nježnošću me učini divljom


TI  DRUGAČIJA

Ti si jedna od srna
 na izvoru
ti si jedna od knjiga
ispisanih  mudrosti
ti si jedna od molitvi
nadanja

Oni kojima si pripadala
Nikada  te nisu imali
Nitko te nije držao na dlanu
Kao pticu

Moje zrele godine
Maze te  očima
I pustaju
Kroz prozor
U svemir

zato ne vjeruj kletvi
ni kada ti daje moć
ne vjeruj lažima
ni kada su ljepše od istine
jer će te valovi
razbiti o stijene
jer će vjetrovi
razbacati
tvoju bjelinu

Ti si Jedna od godina
Samoće
Ti si  Jedna od jeseni
Tuge
Ti si  Jedina  pobjeda
Mojih poraza



KRIK

Slikajte loši slikari
vaše neuzvraćene ljubavi
vaše laži
traže podršku
umornih i usamljenih
prevarite me srećom
ja ću vas tugom
jer
đavao
ne može naslikati anđela
praznina
popunite me prazninom
obješenih ruku
mi razići ćemo se
ja nijem
a vi
blijedi i uplašeni

Ankica Grgurinović Jerković

BEZGLASAN KRIK

Zgrčeno u kutu bola
za spas moli njenih sedam godina.
U očima strah se cakli
na usnama zaustavljen krik.
Slomljena od bola
za pomoć moli ruku zbog koje je pala.
Pogled joj nakvašen i suzan
čovječe donio si je na svijet
stoga si joj dostojanstven život dužan.
Njeno maleno biće
tek je počelo gledat kako zora sviće.
Želi promatrati nebo,sunce
mjesec i zvijezde,
sigurno zaspati uz zagrljaj
plišanog mede.
Let leptira još shvatila nije
a sve je manje trenutaka
kada se bezbrižno smije.
Korake prve učinila je
uz pomoć majke i oca
sada joj je snaga infuzijska boca.
Prva izgovorena riječ
bila joj je:mama
a sada je tako bespomoćna i sama.
Stvorena od ljudi i uz pomoć Boga
sa samo sedam godina
nema ništa od života.
Oni koji se usudiše život joj dati
zaboravili na obećanje da će je vječno
svojom malom djevojčicom zvati.
Gdje nestadoše poljupci
gdje nesta toplina majčinog krila.
Od jačine udarca
zaboravila je da je kratko vrijeme
i ona sretno dijete bila.
Razbili se svi snovi
pocrnilo nebo
uzburkale sve djetinje igre
rasparale stranice života
pogubile slikovnice vedrine.
U kutu zgrčeno od bola
bespomoćno jeca
njenih sedam godina.
Nijemi prijekor
krik bez glasa.
Nedajte ljudi da raste broj djece
bez pomoći i spasa.

Meliha Učambarlić Vuković

ZA RANJENU DUŠU

Pitam se možeš li se nositi
sa svojim skrivenim tugama
dok sa čežnjom gledaš
tuđe sretne osmjehe?
Svoje strahove skrivaš
da ostanu nedodirnuti,
pokrivaš se izranjavana
da tvoju tugu nitko ne vidi.
Ponizno obaraš pogled
i nedodirljivo uramljuješ
svoje strahove
u tužnu sliku života.
Pomisliš ponekad
i miriš se sa tim
da tako je moralo biti.
Odupri se ovaj trenutak,
pokušaj i zavapi,
da i tebe sreća
koja sada kao tuđa
oko tebe pleše
zagrli noćas
tvoju ranjenu dušu.

Đuro Pavičić

Peti čin drame

Pričati o tom što me silno boli
Pred svima vama,a zaplakati zatim
Publiko moja je li vas briga
Koliko gorko u tom trenu patim

Želite dramu osjećaja plimu
Riječi od kojih pucala bi stijena
Na litre suza crvenih od krvi
Jeste li ljudi il čopor hijena

Htio sam samo prostrijeti vam dušu
Isprosit' malo samilosti vaše
Prizvat' u vama uspavane ljude
Al' dobih samo žuči pune čaše

U petom činu drame mog života
Kumovi moji scenaristi tmine
Vi ćete pisat' zadnju njenu scenu
Otrovnom tintom od kobrine sline.

Zoran Grumić

SONET LJUBAVI                                2019.god

(RAJSKI SONET)

Ako si muškarac nađi sebi ravnog

Pa ruke ukrsti i snagu procijeni

Budi baš onakav kak' te stvori Bog

Nemoj da se siliš na nejakoj ženi

Ako si muškarac budi fin uljudan

I u svemu spreman da pomogneš ženi

Tako se ponašaj iz dana u dan

A ne da te proklinju i ona i njeni

Ako si muškarac onda muško budi

Svoje ponašanje pretvori u zbilju

I u drugim isti takav stav probudi

Budimo svi ljudi dosta – stop nasilju

K'o Eva i Adam rukom ispod ruke

Živimo u raju ali bez jabuke

BOLJE SUTRA        2013. god

Ponekad čini se izlaza nema
gdje god da pođem okrenut ću krivo
pomislim,  bilo je i jučer problema
ipak se nekako ostalo živo.

Sve češće s ljudima mi nije lako
kad pogled presječe i riječi zabole
pomislim , ne može ostati tako
sutra će ipak da bude bolje.

Nejasno slutim sve su to omče
šarene laži za sumorna jutra
danas je netko sutra od jučer
i bit' će netko jučer od sutra.

I znam da od ovog što me sada truje
pobjeći ne mogu ma koliko htio
tuga mora da se odboluje
nikada je nikom ne bih poželio.

Ljiljana Bedeniković

GDJE NESTADE TOPLINA

Netko je sakrio i zaledio
Svu toplinu postojanja
Odnio i zatočio
Ljepotu davanja
Zaboravio u nekim
Prastarim zidinama
Humanost
Negdje, u nekim ponorima
Beznađa
Zaboravljamo da smo ljudi
Jednaki među jednakima
Pod ovim istim nebom.

Admir Džibrić

KO SAM

- Jesam li,
ja glas
što priča gluposti,
šum vjetra u svom svijetu,
srce,
iz kojeg ljubav iznutra
uzalud dopire
Jesam li,
ljetnji pljusak,
izazvan nečim
a uzvraćeno mu ničim.
Kiša praćena
munjama i grmljavinom.
Pljusak ,
koji sve ređe
plemeni naše duše.
Jesam li,
ukopani u vremenu,
poznati ton, intonacija
samo nekoj prošlosti
ili su naši ideali
prerasli ovaj svijet
pa niko više
i ne vjeruje ni u šta.