Jasminka Ademović

STOP NASILJU NAD ŽENAMA

Jednoga dana kad dobijem krila,

ici cu da pomognem nemocnim majkama,

koje danonocno placu.

Njihove suze slijevaju se kao kisa niz oluke od tuge.

Ispod ociju crni podocnjaci od nespavanja,od udaraca.

Isprebijane majke ,djevojke i djeca psihicki ispastaju.

Stop nasilju nad Zenama,stop nasilju nad djecom.

Jednoga dana kad dobijem krila.Boricu se protiv tih spodoba,

moja mila.Boricu se da nebudes za sve kriva.Dosta je boksera,

koji ostavljaju trag na tvome njeznom tijelu.

Stop silovanju zena u ratovima.

Stop silovanju djevojcica po mracnim ulicama.

Stop izivljavanju jacih nad slabijim.

Stop ubijanju njeznijeg pola, bez kojeg bi nestala planeta.

Jer da majke, ne radjaju ,nebi bilo svijeta.

JEDNOGA DANA KAD OJACAJU MOJA KRILA,

OBECAVAM, DA CU SE BORITI PROTIV NASILJA MILA.

KAO AVETINJE

Napada na sve cetri coska.
Dotice zene u tamnoj spilji.
Trga im kosu u nocnoj zbilji.
Baca u vrtlog tek,zapocet san.
Ne svice nikako,ni jedan dan.
Gorcina kore ,suhoga hljeba,i
casica vode dusu da zakanes.
Gora,gorca je od cemera,i od
i jednog, vecega jada.
Otimanje izmedju zena,
tuca ,grebanje i galama.
Taj bas me tuce...u hulu vuce
Kad kora suha hljeba,
u spilju dojde iznenada
Izgrebane ruke utonule oci,
avetinja i glad,razdiru grudi.
Sumorno jutro,puno magle,
jos jedna danas ,
pade mi na grudi.
Puce joj srce! Strah, sled joj i lice.
Nesta u magli nevine rijeke.
A voda suti,ko da ih krije,......
Sto barem brze ne zazubori ?
I u njoj teret ko stijena lezi.
ZASTO BAR ONA NE PROGOVORI