Ružica Todorović

DOSTOJANSTVO                    2019.god

Gaziš

- ustajem

Ponižavaš

- ne dam se

Vrijeđaš

- ne čujem

Pokoravaš

- borim se

Izgladnjuješ

- hranim se

Čupaš

- no dušu ne možeš

 Prkosno

- glavu podižem

Postojim

- ništa mi ne možeš

APEL NA SAVJEST                      2014.god

Kao dijete

prošlošću vlastitom

obilježeno zauvijek

podižem Apel dušom vrišteći

riječi buntovničke

stihom ispisujem

tražeći ono zrno istine

i dobrote u svakom čovjeku

pobunu prošlošću

svojom izgovaram

moleći dušom

za sve zlostavljan

za uplašene, pretučene

i sve ponižene

svjedocima što glave okreću

obraćam se

u ime zlostavljanih, zaštitu tražim

u Apelu na savjest i duše

progovorite - samo progovorite

APEL                     2013.god

Sjedeći

u polumračnoj sobi

slušam povišen ton

muškoga glasa...

dopire iz susjednoga stana...

Drhtaj mi,

tijelom prolazi,

naviru bolna sjećanja...

ona, najbolnija

-u dubine moje potisnuta.

Uplakana majka

- soba, dimom

cigarete što odiše...

miris alkohola

i oca lik nad nama...

Nesvjesno

prstima dodirujem

ožiljke... odavno zarasle

- u memoriju sjećanja ucrtane

a rane...rane još postoje!

Prenuh se

iz misli svojih,

Bogu zahvaljujući

jer, prošlo je ono vrijeme

sramote i trpljenja...

Ustadoh hrabro

dižući apel za svu djecu

i sve majke svijeta

- učinih, ono što učiniti treba...

dadoh glas svoj i djelom, pobunih se!