Translate

ponedjeljak, 2. prosinca 2019.

Mubera Šabanović


NE SKIDAJ MI OSMIJEH SA LICA

Ne skidaj mi osmijeh s lica mog.
Kako mozes da gledas da unistis
svu radost jednog bica koje ti daje
svu toplinu snagu ljubavi koju ti
nemas.
Kako si tako leden kao stijena
istrosena od jakih vjetrova
topline zarkoga suna.

Zar nevdis da jedna dusa cezne
za toplinm kao sto sunce
grije utrobu zemlje.
Okreni se pogledaj taj vapaj
ljubavi koja te zove
i zasto si sam kao gladan vuk
koji luta mracnim sumama?
tragajuci da gasi svoju krvolocnost
da se izivljavas trgajuci dio po dio
duse koja je tanka kao niti
suncanih zraka.

Kako si ogrubljeli covjek
koji nedajes ni tracak nade
ni svjetlost ni osmjeh da ozaris
lice koje moli za malo topline
i ljubavi.
Kako si grub i ohol kao staro stablo
koje je bez ljubavi u korjenu istrulo.

Kako mozes da mi krades sjaj
u ocima mojm,koje su blistale
i voljele svaki cvijet koji je cvjetao
i svaki list koji je padao na tlo
kada zarudi jesen zlatom
posipajuci zemlju je pokrivala.

Kako mozes da gledas suze
kako padaju niz obraze rumene
koje su se stidom crvenile
od ljubavi .
Zato te molim ne skiidaj mi
osmijeh s lica radi zlobe
i ljubomore na procvalu ljubav
obasjanom ljepotom.
Zato ti nedam moj osmijeh
da mi skidas ti zlobnice ubico
ljubavi i osmijeha s lica mog.

Nema komentara: