NE SKIDAJ MI
OSMIJEH SA LICA
Ne skidaj mi
osmijeh s lica mog.
Kako mozes
da gledas da unistis
svu radost jednog bica koje ti daje
svu toplinu
snagu ljubavi koju ti
nemas.
Kako si tako
leden kao stijena
istrosena od
jakih vjetrova
topline
zarkoga suna.
Zar nevdis
da jedna dusa cezne
za toplinm
kao sto sunce
grije utrobu
zemlje.
Okreni se
pogledaj taj vapaj
ljubavi koja
te zove
i zasto si
sam kao gladan vuk
koji luta
mracnim sumama?
tragajuci da
gasi svoju krvolocnost
da se izivljavas
trgajuci dio po dio
duse koja je
tanka kao niti
suncanih
zraka.
Kako si
ogrubljeli covjek
koji nedajes
ni tracak nade
ni svjetlost
ni osmjeh da ozaris
lice koje
moli za malo topline
i ljubavi.
Kako si grub
i ohol kao staro stablo
koje je bez
ljubavi u korjenu istrulo.
Kako mozes
da mi krades sjaj
u ocima
mojm,koje su blistale
i voljele
svaki cvijet koji je cvjetao
i svaki list
koji je padao na tlo
kada zarudi
jesen zlatom
posipajuci
zemlju je pokrivala.
Kako mozes
da gledas suze
kako padaju
niz obraze rumene
koje su se
stidom crvenile
od ljubavi .
Zato te
molim ne skiidaj mi
osmijeh s
lica radi zlobe
i ljubomore
na procvalu ljubav
obasjanom
ljepotom.
Zato ti
nedam moj osmijeh
da mi skidas
ti zlobnice ubico
ljubavi i
osmijeha s lica mog.
Nema komentara:
Objavi komentar