Pitam se možeš li se nositi
sa svojim skrivenim tugama
dok sa čežnjom gledaš
tuđe sretne osmjehe?
Svoje strahove skrivaš
da ostanu nedodirnuti,
pokrivaš se izranjavana
da tvoju tugu nitko ne vidi.
Ponizno obaraš pogled
i nedodirljivo uramljuješ
svoje strahove
u tužnu sliku života.
Pomisliš ponekad
i miriš se sa tim
da tako je moralo biti.
Odupri se ovaj trenutak,
pokušaj i zavapi,
da i tebe sreća
koja sada kao tuđa
oko tebe pleše
zagrli noćas
tvoju ranjenu dušu.
Nema komentara:
Objavi komentar