Zgrčeno u kutu bola
za spas moli njenih sedam godina.
U očima strah se cakli
na usnama zaustavljen krik.
Slomljena od bola
za pomoć moli ruku zbog koje je pala.
Pogled joj nakvašen i suzan
čovječe donio si je na svijet
stoga si joj dostojanstven život dužan.
Njeno maleno biće
tek je počelo gledat kako zora sviće.
Želi promatrati nebo,sunce
mjesec i zvijezde,
sigurno zaspati uz zagrljaj
plišanog mede.
Let leptira još shvatila nije
a sve je manje trenutaka
kada se bezbrižno smije.
Korake prve učinila je
uz pomoć majke i oca
sada joj je snaga infuzijska boca.
Prva izgovorena riječ
bila joj je:mama
a sada je tako bespomoćna i sama.
Stvorena od ljudi i uz pomoć Boga
sa samo sedam godina
nema ništa od života.
Oni koji se usudiše život joj dati
zaboravili na obećanje da će je vječno
svojom malom djevojčicom zvati.
Gdje nestadoše poljupci
gdje nesta toplina majčinog krila.
Od jačine udarca
zaboravila je da je kratko vrijeme
i ona sretno dijete bila.
Razbili se svi snovi
pocrnilo nebo
uzburkale sve djetinje igre
rasparale stranice života
pogubile slikovnice vedrine.
U kutu zgrčeno od bola
bespomoćno jeca
njenih sedam godina.
Nijemi prijekor
krik bez glasa.
Nedajte ljudi da raste broj djece
bez pomoći i spasa.
1 komentar:
Predivno draga Ane <3
Objavi komentar