Miroslav Tičar

SUNČANI LJUDI              2021.god

Vidite ih kako žare usred magle
I svih nedaća ovih vremena
Kako imaju onaj topli osjećaj
Za tugu i bol nesretnih ljudi.
Nikad ne galame i viču
Niti se posebno ne ističu
Već je samo njihovo prisustvo dovoljno
Da stvari krenu u dobrom smjeru.
Jer tamo gdje vrišti nasilje
I grube riječi
Tamo ih već odavno nema
Vjerojatno su ih otjerali
Da ne smetaju
Da ne govore o dobrome
Da se može bez grižnje savjesti
Razmahivati šamarima.

PUSTI, SAMO PUSTI                2020.god
 
Pusti da teče
kako pogled
tako suza
tako korak
 
ne vuci sa sobom
građevinu pakla
jer u sadašnjosti
nećeš dobiti
građevinsku dozvolu
 
okupi sve osmjehe
kao prijatelje
i pokloni
vjetru suhi cvijet
 
zapali vatru
na proplanku sjete
neka u plesu
iskri
zamiriše tvoj torzo
 
nisu vile zamrsile slijed
samo je došlo vrijeme
da se toči med.

ŠUTNJA NAS LOMI                2019.god

Nije ruka koja bol daruje

Nije jezik koji srce para

Nije pogled koji vara

Šutnja je koja rane otvara

Jer šutimo kad policajci biju migrante

Jer šutimo kad nam žicu stavljaju na granice

Jer šutimo kad političari lažu i kradu

Jer šutimo kad prijatelj tuče svoju ženu

Jer na kraju smo mi svi žrtve

Žrtve naše šutnje.

Neka se čuje naš glas

Neka se čuje stih

Neka je ljubav jača

Od svega i od svih.

ZAŠTO NE ČEZNEM VIŠE    2018.god

Nekad si čežnju mogao naći svuda

bila je slobodna poput interneta

zli su trolovi ušmrkali zaradu

i počeli je naplaćivati

sad je posve nestala sa tržišta

jedino je ima u apoteci

ili ispod pulta.

a na crnom trgu ti prodaju

polovnu i uprljanu

pa može poslužiti samo na tren

da se podsjetiš na lijepe dane

neće više nitko da riskira

da mu se srce pomuti

bacili su ključeve od raja

i stavili žičanu ogradu

a ona još uvijek traži onaj

nježni dodir pogleda

kojeg joj je muž zabranio

kad joj je rukom prešao

preko plavog oka.

LJUBAV        2017.god

Živjeli su već neko vrijeme, Mara i Stipa, muž i žena.

S vremenom su se pomalo otuđili jedno od drugoga.

Jednog dana Stipa priđe srcu Mare i kaže:

-Ja sam Stipa, mogu li ući?

A srce odgovori:

-Ne poznajem ja nijednog Stipu.

Pa reče Stipa:

- Ja sam tvoj muž.

A srce odgovori:

- Ja ne poznajem muža.

Stipa postane tužan i zamišljen.

Kako je moguće da me ne pozna. Prije me je poznavalo.

Zar se ne sjeća veselja i zaljubljenosti, poklona, cvijeća, šetnji.

Onda se Stipa sjeti.

Pokuca još jednom na srce i kaže:

-Ja sam ljubav, mogu li ući ?

 A srce odgovori:

-O ljubavi, dobro mi došla. Tebi su vrata uvijek otvorena.

ŽENA              2016.god

Žena si
jaka u svojoj nemoći
lijepa u brizi
skromna u raskoši
sve atribute imaš
da me odvedeš na put
stran od samoljublja
da kroz tebe
sebe upoznam
da u sebi probudim
i žensku
i mušku stranu junaka
ne padaj u iskušenje
lažnih obećanja
blistavog sjaja
i tame
koja čuči iza toga
divno je tvoje samouvjerenje
kada se ponovno pokupiš
kad otreseš prašinu sa haljine
i odeš u skupi hotel
na kremšnitu
u tebi je iskra života
u tebi snaga svemira
ne dozvoli
da ti je
uzmu.



KAD VOLIŠ      2015.god

Kad voliš ženu,
voli je nježno
da svojim bolom
ne povrijediš dušu njenu
da  ne bacaš
svu srdžbu života kletog'
stani več jednom
pobješnjeli čovječe
jer nanešene rane
tebe će boljeti
nađi vjeru u sebe
nađi tišinu koja liječi
blagost neka uđe u tvoje riječi
jer kad voliš ženu,
voli je nježno.