U čaši vina plutaju sjete.
Na stubama,
plesom nemira i izmaglice
ponoć se glasa razodjevena.
Koraci što teži su od istine
o iluzije se spotiču u nizu.
Kao umorne godine.
Teturajući
sa mrenom na očima.
Uz rub čaše
srušeni mostovi
i misao o postojanju.
Na koju stranu
okrenuti vjetrove?
Čiju misao
skriti u naručju od oluje?
Plesačici sa krinkom
ili pajacu na koncu
zaustaviti trajanje?
U pogledu zanesenjaka
tek' obrisi sjena trepere.
Kao plam svijeće
na uzglavlju zaprtih čežnja.
Večeras,
u tvojoj čaši vina
još samo POLA MENE.
Nema komentara:
Objavi komentar