Meliha Miljević

STOP NASILJU NAD ŽENAMA    2017. god

Gušiš me pogledom,

udaraš pesnicom,

kad se umoriš

pomogneš cipelom...

Krv mi se vrela

niz lice slijeva

slapovi magle

kradu me svijesti...

Krevet mi prima

lomljive kosti

i ti si tu,

moliš za oprost...

Do drugog dana,

do nove noći,

ponovo moliš,

još više boliš...

Nestaje ljubav,

oči se kriju

u šaku tuge,

i idem dalje

i ostavljam te...

DOK SE TIJELO OD DUŠE RASTAJE     -2016.god

Čuči ispred njega, ispred svog dželata,

Povijene kičme, koža jezom peče,

Drhti tijelo bolno, sviesti da se vrati,

Dok iz usne mlazom crvena krv lije.

Drhteći zamire, u klupko smotana

Čekajući još teških udaraca,

dok se ne umori, I šaka I čizma,

dok se vriskom ružne riječi po njoj pljuju.

On, muž, pred zakonom I Bogom,

Koliko će udaraca spustiti na nejake grudi,

Na pleća djevojčice žene, što mu rodi sina,

Koliko još noći od ledene studi.

Kad će duša jednom reći, dosta, neće više tmina

Kako kad joj otac reče da muž je svetinja.

Pa dokle se to, sluša, trpi, koliko života,

“Kćeri, od sutra je on ti, život I sudbina”.

Dokle, oče, treba gutati grcaj pred

Neželjene zgrljaje, I noćne nasrtaje

Dokle bez ljubavi, dokle bez nježnosti,

Da li je to život, dok se tijelo od duše rastaje.