NAGRADA
Nije ovo
razmazana šminka
Po licu mome
Ni po
rukama.
Nisu ovo
radosnice suze
Al tvoja su
djeca što ti ih
Iz ljubavi
rodih.
Nije ovi
žena što poljupce tvoje brojah.
Umjesto njih
Ko razmazana
tinta
Sramota
tvoja na licu mome.
I ne bole
tvoji udarci već odavno
Duša se
raspada od moje pokore jer tvoja bijah.
Sad samo
biljeg srdžbe nosim tvoje.
Svetac niko
nije
Al nagrade
koje mi dade
I zahvale
nosit ću ponosno
Jer sramota
je tvoja
Što biljege
nosim.
Nema komentara:
Objavi komentar