''STIHOVI'' 2018.god
Nemoj mi
reći.
Pogledom
posve tiho
pošalji misao
koja ne
poznaje riječi.
*
Nesretniče,
malo treba za sreću.
TI nisi
sretan
jer imaš tako mnogo.
*
Poput
noći si,
dok oči mi
progledaju u tami
nema te
više.
Kako ti
zapamtiti trag?
*
Izgubih se u
stihu
kojega nisi
nikada
napisao za
mene.
Hoću li se
ikada naći?
*
Slavila sam
ljubav
kao da će
trajati vječno.
Ako ljubav
nije,
zašto plačem
na kiši?
*
Plitka me
misao
održava na
površini života.
Ipak, lagano
tonem
u dubinu
tvojih šutnji.
*
Šutim u
samoći.
U mojim
ušima odjekuje
melodija
njezine
nečuvene
prolaznosti.
*
Bljesak
očekivane spoznaje.
Zamire
osmijeh na licu.
Lako je
iščekivati
cvrkut ptice
pjevice.
*
Zašto nisi
plakala
u tjeskobnom
iščekivanju?
Suze ti se
niz lice slijevaše
tek u
radosnom opuštanju.
*
Povedi me
onkraj dubina.
Modrine me
plaše.
Tek stojeći
u plićaku
kako -tako
živim.
*
Bih.
Jedrila bih
nad modrim dubinama.
Zatvorenih
očiju
možda bih
ugledala svjetlost.
*
Nemoj me
proljetnim imenom zvati.
Lišće na
mojim granama
uvelo, žuto,
samotno,
sve sporije,
klati se.
*
Bitno je
nedohvatno
u
zamagljenim daljinama.
Možda zbog
suze
u oku.
*
Tražeći se
po sporednim puteljcima
izgubih se
na Putu.
Gdje li
sam?!
Na
dlanovima samo mrvice.
*
Osluškujem
riječi u ovome stihu.
U njemu nema
rime, ritma niti melodije.
Slogovi se nižu bez pravoga razloga
u nisku
kojoj izmiče smisao.
Čemu?
ŠTO MI JE (U)ČINITI (Spašena) 2017.god
Vidim te zatvorenih očiju. Čujem
te u najdubljoj tišini. Osjećam tvoj dodir u potpunoj samoći. Miris tvoj u
nozdrvama mojim je, za najsnažnije bure. Sanjam te i kada mi na oči ne dolazi
san.
Dok tijelo ukočeno stoji, bilo
mi ubrzava, tlak se napumpava, tremor
ruku povećava, PRIKRIVAJUĆI misao na
tvoj gnjevni, bestidni, omalovažavajući, agresijom nabildani, TKO ZNA KOJI PO REDU, verbalni
napad, koji se dogodio, iznenada… DANAS,
JUČER, NEKIDAN…
…I TAKO UVIJEK ISPOČETKA.
STRAH mi se uvukao u kosti. Na
oči mi ne dolazi san. Strepim za danas, za sutra. Više ti ne vjerujem. Ne mogu
jesti, ni misliti, niti se opustiti. Ne mogu više pronaći mir. Ludim polako pri
pomisli da će se ponoviti.
Iščekujem te…
*
(Spašena)
Tragovi novinske crtice iz Slobodne
Dalmacije, rujan 2016.
'…bio optužen za nasilje u obitelji - naudio svojoj ženi - pušten
kući…'
Optužen za nasilje nad suprugom. Ona
OTIŠLA od njega.
Mislila, spašena je.(Neka dijete
više ne trpi nasilnika u obitelji)
Spašena, spašena! (Sve do jučer)
'…U RANIM JUTARNJIM SATIMA MUŠKARAC UBIO PEDESETOGODIŠNJAKINJU JURIŠNOM
PUŠKOM…' (SD, rujan 2016.)
Ubio, kažem. UBIO! ( dobro ste čuli)
A, ona mislila, SPAŠENA je.
Kad ono, ON je njezin SPASITELJ. ON, nasilnik u obitelji.
ON, UBOJICA, ženoubojica, obiteljoubojica, društvoubojica!
ON JE UBIO ŽIVOT! UBIO JE ŽIVOT U ŽENI!
UBIO JE VJERU U DRUŠTVO U KOJEMU SE TO DOGODILO!
*
…iščekujem te.
Tresem se cijelim bićem. Što mi je činiti? Kada ćeš doći? Plućima
upijam zrak, nema kisika, ne dišem. Samo gledam, ne vidim.
PRESTRAVLJENA, vidim, čujem, osjećam
jedino njega, svoga zlostavljača.
(S)RIČUĆI, ČEKAM. Možda mi je
ovo posljednje…
Što mi je učiniti?!
MREŽA 2016.god
Volio si
moje tijelo
moj smijeh
i moju
maramu za glavu
rukom ispletenu
Jurio si
mahnito za mnom
želeći me
ljubiti snažno
i kada sam
bila slaba
Htio si da
šutim kada govoriš
i govorim kada ne slušaš
Htio si da
gledam kamo ti odrediš
ili da uopće
ne gledam
nigdje,
nikada i nikoga
osim tebe
Mislio si
kako je ljubav
koordinatama
zadana
mrežom
definirana
a ja u
nju upletena
zauvijek
Odredio si
njezine
vertikale i
horizontale
i tako me
zatočio
Pomno si
pleo
mrežu
u koju si
pohranio svoju ljubav
Još si se
čudio
što mi je
čemu povišen
glas
tužan pogled
i klonulost
mojih ruku
koje se nisu
pružale
kao nekada
Lagana od
preostale opne
odletjela je
u nepovrat
mreža
satkana
rukom nasilnika
2 komentara:
lijepa pjesma, tužna istina o mreži kojom nas "ulove" i označe u ime ljubavi
Objavi komentar