ZOVEM SE
MARIJA I KRIVA SAM
Zovem se
Marija i kriva sam.
Kriva sam
jer sam nesposobna budala i baš sam morala jučer presolit onaj prženi krumpir
radi čega je s razlogom podivljao i ćušnuo me iza uha.
Kakva sam ja
to žena da ni jebeni krumpir ne znam ispeći?
A njegova
mama je jedina znala ispeći krumpir.
Dobro mi je
rekao: "Kurvetino, znaš se našminkati k'o drolja kad ideš u trgovinu (imam
jednu kremu i jedno sjajilo), a nisi sposobna običan krumpir ispeći."
Kriva sam i
zato što je plakao poslije šamara i govorio: "Vidi na što si me
natjerala."
On je dobar
čovjek, omiljen u društvu, on je lafčina čak i na fejsu, svi ga vole. Uvijek
časti pola birtije.
Znači da ja
ne valjam.
Kriva sam i
zato što je neko večer došao pijan k'o boca, pa sam ga zamolila da bude tih,
jer sam našeg dvogodišnjeg Karla jedva uspavala.
Dobro mi je
rekao: "Droljo neradnička, dok ja radim kao konj, tebi je teško ispijati
kave kod kuće i oko djeteta radit. Kakva si ti majka?? Majkama nije teško deset
puta uspavati dijete." Urlao je, Karlo se probudio i počeo plakati.
"Vidiš
sta si učinila kurvo, natjerala si me da mog sina probudim."
Teturajući
se, mortus pijan, otišao je do Karlove sobe da ga podigne. Majka u meni se
bojala da mu dijete onako pijanom ispadne iz ruku i zgrabila maleno uplakano
biće baš u trenu kad su njegove ruke krenule da ga uzmu.
"Spusti
moje dijete nakazo jedna", zarežao je.
"Molim
te", cvilila sam, "molim te pusti da ga uspavam, poslije me kazni,
nisi ti ništa kriv, molim te samo da ga smirim."
"Ma šta
čes ga ti smiriti bolesnice jedna, tebe treba smiriti. Spusti ga na krevet
rekao sam."
Prije nego
sam uspjela reci: "Molim te..."osjetila sam njegovo koljeno na
trbuhu, savila se..zgrabio je dijete, pomazio ga po glavi i tiho mu šaputao:
"Hrabri
moj sinčina, nemoj plakati, ti si muško, a muskarci ne plaču ko pičkice. Nisi
ti kriv sto imaš nesposobnu majku. Tebe će tata naučiti kako s kurvama
treba"
Još
presavijena od bola u trbuhu prošaputala sam:
"Molim
te k'o Boga nemoj mu to govoriti, radi njega."
Spustio je
Karla u krevet i samo brzim pokretom ruke zgrabio moju kosu zavezanu u rep i
izvukao me iz sobe.
Znala sam
šta slijedi ali bila sam mirna. Jer Karlo više nije plakao.
"Šta je
kurvo, jesam ti rekao sto puta da mi se ne suprostavljaš? Ja sam oslonac ove
obitelji, hranim te i trpim i opet želiš da me natjeraš na zlo."
"Oprosti",
prošaputala sam spuštene glave.
"Diži
tu ružnu žvaljastu facu, nemoj me izazivati."
K'o vojnik
sam digla glavu po naredbi.
"Zini",
rekao je.
Zinula sam.
Sakupio je
svu pljuvačku i slinu u grlu i iz sve snage hraknuo direktno u moja usta.
Mahinalno mi se želudac pokrenuo na povraćanje.
"Je li
to povraćas kurvetino od moje pljuvaćke, eto koliko me voliš."
Zgrabio me
je za vrat i bacio na pod. Udarci nogom nisu više toliko boljeli kao nekada
prije. Znala sam da ako budem dobra brzo će završiti orgijanje po mom sitnom
tijelu.
Uvijek je
precizno ciljao mjesta koja se ne vide. Nikad lice, da ne bi 'ko primjetio.
A u stvari,
niko i ne bi primjetio jer živim kao sjenka.
Moja sestra
i moje prijateljice su za njega kurve koje će me iskvariti.
Moja mama je
kurva koja je odgojila kurvu.
"Plači
nakazo", vikao je.
Nisam mogla
zaplakati. Samo sam željela zaspati.
"Ti to
meni tjeraš inat kurvo, nećeš da plačeš.
"Hoćes
li još, još, još!"
Njegove noge
su nabijale moje tijelo ko beživotnu vreću. Ako budem tiha Karlo se neće
probuditi...
Sjeo je
konačno za kuhinjski stol, natočio viski u čašu i počeo plakati.
Nitko kao
zlostavljači tako jako ne plače. Za sobom.
"Ti si
ovo uradila od mene. Na šta si me natjerala...."
Dopuzala sam
do kupaonice, mislim da mi je jedno rebro puklo..nisam mogla disati.
"Ne
brini, rekla sam, reci ću na hitnoj da sam se spotakla i pala."
Doktorica na
hitnoj me gledala dok sam joj servirala laž koju je nebrojeno puta čula.
"Opet
stepenice? Ili je ovaj put ormar nezgodno pao na vas.."
Šutila
sam...ja sam navikla šutiti..
"Jednom
će biti kasno Marija", samo je prošaputala.
"Samo
jedan poziv i možete izići iz agonije.."
"Ma ja
sam kriva, nije on..molim vas nemojte.
On bi bio
tako dobar, svi ga vole ali ja uvijek napravim neki loš potez, koliko got se
trudila ja zabrljam."
Odmahivala
je glavom i gurnula mi nekakav broj telefona u ruke za "zlu ne
trebalo"..
....Sjedio
je u fotelji i šutio.
"Marija,
ja radim težak i stresan posao, ti ništa ne radiš, zar ne možeš bar biti majka
i domaćica?"
"Upravo
sam s tobom mislila o tome razgovarati, prošaputala sam bojažljivo. Znaš,
otvara se butik blizu stana, traže radnicu, ponudili su mi....."
Kao lav je
skočio iz fotelje.
"Đubre
kurvanjsko ti bi radila, ti da radiš, ti!!!! Ti nisi sposobna ni da skuhas
rucak. Kurvetina bi malo kofol radila i jebala se sa svakim koji naiđe."
Ovaj put
udarci su pljuštali po glavi, po licu, stopala su mi gazila vrat, šake su
čupale kosu bacajući me o zid.
Plakala sam.
U drugoj sobi plakao je Karlo.
Naši su se
vriskovi sjedinili u jedan.
Dok su mi
kosti pucale stiskala sam onaj broj koji mi je doktorica dala.
Krv se
slijevala niz moje čelo..
Otišao je da
opere ruke od krvi.
Puzila sam
po podu u polunesvjesti. Snagu su mi davali Karlovi vriskovi.
Zgrabila sam
torbu, sve stvari su se rasule po podu.
Uzela sam
mobitel i samo prošaputala:
- Zovem se
Marija i žrtva sam zlostavljanja.
- Zovem se
Marija.... Pomozite mi...
