TRPIM
Jebena si
ljudska utvara
ološ
krvnik koji
je sam sebi presudio
smrtnu
kaznu.
Sada ti
moliš i preklinješ za milost
bolio je
svaki tvoj udarac bič po krvavoj, izranjavanoj koži
svaki tvoj
šamar izazvao erupciju suza koje se nisu dale isprati.
Tko si ti?
Tko sam ja?
Imam li
pravo na ljubav? Razumijevanje? Toplinu?
Ili sam
osuđena na još jednu slinavu, smrdljivu pljuvačku?
Nikada
žensko srce
duša koja
čezne za ljubavlju
tijelo koje
vapi za dodirom
iscjeljeno
biti neće.
Tragovi rupa
na usukanoj obali razorene duše
tražit će
svoje izgubljene i pokopane snove.
Utjehu
nepresušnu.
Ne želim
tvoju kaznu.
Neka ti Bog
oprosti
...jer ja to
ne mogu ...
Nema komentara:
Objavi komentar