srijeda, 2. prosinca 2020.
Amila Mujkić
**** 2020.god
Poleti sa mnom,
anđele moj i večeras.
Krenimo da se vinemo tamo gore,
gdje nema suza, boli i smrti.
Poleti sa mnom, anđele moj tihi,
i dopusti da ti kažem sve ono o
čemu sanjam.
Kreni sa mnom tamo daleko,
gdje me zasigurno čeka neko.
Povedi me u zemlju galebova,
povedi me tamo gdje vlada sreća,
mir i ljubav.
Pokaži mi gdje snivaju svi oni
koji su tamo davno otišli
i molim te, dopusti mi da im barem
u prolazu mahnem.
Umorne su ruke pjesnika koji sniva
o tako velikim stvarima.
Dopusti mi da se odmaram na tvojim
krilima
i da spustim umorne ruke u ruke
onih
koji su nekada bar na tren držali
moje
kada mi je to bilo potrebno.
Poleti sa mnom anđele moj mili
i pokaži mi kako izgleda taj
savršen dom
gdje su svi zauvijek nasmijani.
Samo te molim, anđele moj hrabri,
ne dopusti da ostanem.
Koža moja će htjeti da se rascjepi
i da povede dušu u zagrljaj
dragih,
ali ti joj ne dopusti.
Ipak me spusti nazad.
Ovdje dole me čeka još mnogo toga
o čemu ću im željeti pričati.
Uspavaj me, anđele moj,
poljubi i one gore za laku noć,
reci im da su i noćas u nečijim
mislima.
Selma Mehanović
*** 2020.god
Kradem te od drugih.
Borim se za tebe kao za parče
kruha.
Otimam te iz ruku koje te ne zaslužuju.
Skidam ti zvijezde sa neba
samo da budeš zadovoljan.
Ponižavam se.
Pretvaram u prosjaka.
Činim sve da te zadržim.
Odbacila sam ponos,
dostojanstvo.
Briga me za njih.
Srce mi je postalo skrovište
ljubavi.
Zatvorilo je vrata da niko ne
ulazi.
Ljubim ti stopala kada mi dođeš.
Udovoljavam tvojim hirovima.
Ispunjavam ti želje.
Klanjam ti se kao kralju,
ali kralj ne vidi sluge svoje.
Daje im milostinju iz sažaljena.
Ne cijeni ljude ispod svog nivoa.
Ne poštuje žrtvu iako je gleda u
oči.
Tarik Sakić
SUH ZRAK
Pod čizmom punoj kilometrima
je suva trava, spržena dahom
sunca avgusta, memento mom
nemiru na tišinu jednog kolodvora.
Kameni svod obavijen bojama
sumraka
prima moj uzdah, ali ćuti.
Taj portal bi me odveo u druge
dimenzije,
kad bi samo umio pričati.
Drva, kuće mojim sestrama selicama
trunu u ovom zaboravu, odbačena
od majke prirode. Grane pucaju,
ali
ne jecaju, dok mene probada ta
frigidnost.
U daljinama zalaska sunca prostire
more svoj valcer od šumova,
zavodeći
rubove čamaca da pristignu što
prije
u njegovu tamnu dvoranu tišine.
Suhim zrakom zaustavljam suze
koje nadolaze iz prošlosti.
Dal' mi pada teže čežnja za tobom
ili
kajanje što smo se uopšte sreli?
utorak, 1. prosinca 2020.
Mirjana Brkljač Hemun
VRISAK
STOP NASILJU NAD ŽENAMA! 2020.god
Prosila sam od prosjaka
Koji je imao
Moć
Vladavinu
Nadamnom
Za ljubav
Za milost
No
Beše i gluv i nem i slep za mene
Za vrisak i jauk moj
Osudjena bez sudije
Zapečaćenja kod notara
Obojena u prljave boje
Vukla sam svoje obraze
Po Zemlji
Stideći se da pogledam u nebo
U Sunce
I
Nista više nije ličilo na mene
Ruke koje su me nekad grlile
Usne koje su me nekad ljubile
U hramu naše svetinje
Pretvorila se u tupu bol
U kojoj vrisak bespomocnosti
caruje
No
Ipak
U dolini suza
Pronašla sam spas!
Ali nikada više ljubavi za nas!
STOP NASILJU NAD ŽENAMA!
četvrtak, 26. studenoga 2020.
Elvedina Mujagić
ZNAJ DA TE VOLIM 2020.god
I kada
osjetiš da te njegove riječi bole
Da te njegov
grub glas pogađa
Da te tama u
njegovim očima slama
Znaj, ja sam
tu.
Čuvam ti
leđa!
I kada ti
njegov dah uzbudi osjećanja
Kada te
njegove usne zanesu
A miris
njegovog parfema opije
Znaj, znam
da ga voliš.
I kada ti
budu nedostajale njegove grube riječi
I kada te
odgurne od sebe
Znaj, ja sam
tu da te izliječim.
I kada te
njegov dodir dovede do ludila
Kada ti
njegova ruka zamrsi kosu
Kada ti u
očima zas'ja strast
Znaj, znam
da te privlači.
I kada ti
zbog njegovog dodira
Zaigraju
leptirići u stomaku
Kada ti se
tijelo uzbudi
Kada ti oči
dobiju posebnu iskru
Znaj, znam
da ti on znači.
I kada te on
napusti
Kada ti
izgovori sve nemilosrdne riječi
Kada ti
okrene leđa
Znaj, znam
da bi mu ti oprostila.
I znaj
Da bih ja
tebi oprostio sve
Jer znam da
ga voliš
Znam da te
ta ljubav boli
A znam i
kako je kada te neko ne voli.
Znaj,
nevoljo moja
Tvoje suze
su za mene propast
Tvoj jecaj
je za mene bol
Tvoje oči su
za mene biseri
Znaj,
nevoljo
Znaj da te
volim!
Vesna Stojković
LAVIRINT 2025.god
Niko ne zna kako je kada se nađeš u lavirintu beznađa,
iz koga pokušavaš da izađeš.
Ili možda znaju, al` hrabrosti nemaju
da o tome progovore.
Zato ćute...
Svojom ćutnjom sakrivaju istinu,
želeći da sakriju bol,
ili sramotu.
Pod velom tajne drže emocije,
preživljeni strah, gorčinu...
Suze potopljenih iluzija
o srećnom životu.
O ljubavi.
O snovima.
Poštovanju...
Kad postaneš žrtva
sopstvene nemoći...
Kad umre u tebi
poslednji tračak nade
da će biti bolje.
Da će se sve promeniti...
A život ti postane vrteška u kome uglavnom završiš
ispod stola...
Zgrčena u klupko,
prestravljena
i unakažena...
Pokrivaš lice rukama.
Po glavi pljušte udarci.
Pokušavaš da se zaštitiš...
Zoveš u pomoć,
a pomoći nema.... Jer nikoga nije briga
šta se dešava
iza zatvorenih vrata,
između tankih zidova...
Hoćeš li umreti od batina,
ili od sopstvene sramote
što se baš tebi to događa...
Ali znaj da nisi jedina.
I nisi sama...
Nisi ti kriva
što ti je život postao drama,
sa tužnim ishodom.
Ali...
Izlaz postoji,
samo ga ti ne vidiš.
Iz lavirinta izlaze
samo hrabri borci, junaci...
Budi i ti junak ove svoje priče.
Izbori se za život
i svoju slobodu.
Zbaci amove,
stege i lance.
Sagradi nove hramove
i jake bedeme
kojima ćeš se ograditi ,
od nasilnika sebe zaštititi.
Niko ti neće pomoći
osim tebe same.
Ne možeš večno živeti
na ivici,
između straha i tame.
Reci ,, ne
" kad mu ruka ka tebi krene.
Reci ,, ne
" kad zaurla na tebe.
Reci ,, ne
" i ne plaši se...
Budi hrabra,
suprotstavi se.
Jer, on se
tvojim strahom hrani.
Kad zna da
nema ko da te brani,
njegova moć
je tada još veća.
Uspravi se!
Ti nisi vreća
na kojoj
može svoj bes da prazni.
Izmišlja
razlog da tebe kazni...
Jer, ti si
mu uvek za sve kriva.
Zašto? Možda
zbog toga što si živa?
A on je u
pravu i kada greši,
tako se
cinično i zlobno smeši.
Traži od
tebe da priznaš grešku,
ili da
osetiš njegovu ruku tešku...
Suza u tvom
oku ništa mu ne znači.
On je
navikao samo da te tlači.
I opet kaže
da si Ti kriva,
jer ga tvoje
ponašanje izaziva...
Ne valja mu
čak ni kada ćutiš.
Ti nemaš
prava se ljutiš!
A on je uvek
bio u pravu...
Uspravi se!
Podigni glavu!
Od svoga
straha budi jača.
Okani se
suza i plača.
Jer, to ga
samo još više ,, pali".
On nema
srca, i nikog ne žali.
Prema tebi
ponaša se bedno
i sasvim mu
je svejedno
šta će sa
tobom sutra biti,
hoće li te
na kraju ubiti?
A tebi ni
život više nije mio,
jer te je
odavno već pregazio...
Al' budi
hrabra, ostavi skota!
Nemaš
ti dva života,
pa da ti tek
tako uzme jedan.
Zapamti,
život je vredan!!!
Reci ,,
ne" i oslobodi se svih stega.
Pokaži mu da
si jača od njega!
Nemoj da te
strah parališe,
jer on te
strahom kontroliše.
Odluči se...
Okreni mu leđa.
Nedaj da te
ponižava i vređa.
Dosta je
bilo... Zar to ne shvataš?
Dokle ćeš
više da mu opraštaš?
Ne dozvoli
da se on sa tobom igra.
Nisi mu ti
igračka, ni čigra,
da te uvis
baca i u krug okreće.
Da te
posmatra kao da si smeće.
Probudi se!
Poslednji je čas...
Nemoj da
cviliš kao pas,
treseš se i
drhtiš kao prut.
Gledaj ga u
oči poslednji put !
On nije
čovek, on je zver.
Prema tebi
nikad nije bio fer.
I zato,
nemoj da ga žališ...
Krajnje je
vreme da ga ostaviš!
Zatvori za
sobom ta vrata teška...
Shvati da je
bio tvoja najveća greška.
Zbog njega
su se rasuli tvoji snovi.
-Ti imaš
prava na život novi !!!
srijeda, 25. studenoga 2020.
Suzana Jelić
NAPOKON DIŠE 2022.god
"Odlazim", rekla je
I otišla
Ostavila iza zatvorenih vrata polovicu bola
Svjesna, da će biti obilježena
Osuđena, zbog vlastitih odluka
I zaista je bilo tako
Ono kad kažu, da vrijeme liječi sve
Lažu
Ništa ne prolazi
Samo prolaze
Dani
I godine
Više ne liže vlastite rane
Sada ih ispire slanim suzama
I diše, napokon diše.
NOVA SVJETLOST 2021.god
Još ponekad jave se davni strahovi
Tad uzdrmaju sve što sam gradila godinama
Samopoštovanje, odlučnost i snagu
Riječi zapnu u grlu
I onda posebnim danima guše
Danima kao što su jučer i danas
Osjećam pad
Proživljavam bespomoćnost
No brzo se saberem
I skupim djeliće sebe
Ne smijem tako
Moja dva sunca zaslužuju puno bolje
Brzo popravljam nevidljivu krunu
I hrabro kročim u mrak
Iz kojeg me poput magneta
Uzme pod svoje
Nova Svjetlost
Zvana Nada i smiri rečenicom:
-Uskoro ćeš pronaći pravi put.
ZNA ON 2020.god
Duboko u
sebi
Svjesno je
sve radio
Godinama
ubijao
osjećaje
sigurnosti i nježnosti
Zlobno se
veselio
svakom njenom padu
Koji je
smatrao osobnom pobjedom
Čak i snove
o sreći
pretvorio je
u najgore noćne more
Ne nadajući
se
Da će doći
dan
kada će se
postidjeti svoje sjene
Kada je
izgubi
I proba
dalje
Spoznati će
snagu
Krhkog bića
Samo
Žene.
Borislav Batin
SENTIMENTALKA 2020.god
Jedna naša mala prima balerina
sva tanana i rekli bi: jako fina
zaljubi se, ma čuj, baš u portira
pa šta onda? – ma... da bar svira,
k'o što dobro upravniku salutira
Ljudi nije strašno, kad je strasno,
a šta biva ako pijan dodje kasno?
ljubomora ga savlada, pa se žesti,
a još
i kad kući nema ništa jesti,
baš pobesni i nije pri čistoj svesti.
Svi još misle da ga voli, jer krije,
čak i kad je 'nako pijan šakom bije,
plače ona neutešno, ne zbog boli,
no zbog kudbe, tu ne može da odoli,
sramota je: da baš takvu sudbu voli.
Željko Majstorović
ŽENA ZEMLJA VASIONA 2020.god
Mi ih izmaštamo
oni krvlju poprskaju dan
Mi ih rađamo
oni ubijaju i pale svetove
Mi ih dojimo
oni drugima otimaju iz usta
Mi ih ljubimo
oni pljuju na cvetove u dvorištima
Mi ih volimo
oni u mržnji izluđuju
Mi ih gledamo
oni bacaju sol u oči
O Vasiono pramajko Evo
O Zemljo sestro i Roditeljice
dokle će ovako
da nam prste zabadaju u rane
dokle će ovako
da nas boli.
Oka Pažanin
VAPAJ 2020.god
Molila je
Plakala je
Gušila se
Vapila je
Za okolinu...
Vidjeli su jednu milu ženu
I čovjeka pored nje
Koji je po njihovom sudu
Bio dobar suprug i otac
Sve na izgled bajno
A njezine oči
Vapile su za pomoći
Prijetnja je bila svakodnevnica
Njihovog življenja
I strah u njoj da progovori
POMOZITE NE MOŽEMO VIŠE
Obrati se nadležnima
Dok su se njezini tići čvrsto zbili
uz nju
Čudni pogledi zalede je
A riječi osobe u kojoj je vidjela
spas
UBIJU JE
Nemoguće gospođo da ste vi i vaša
djeca
Z L O S T A V LJ A N I
Ne bi ste tako izgledali
GDJE su im bila čula
Da su htjeli pogledati te preplašene
oči
Jasno bi im bilo sve
Dogodilo se nije imala izbora
U tom trenutku samoobrane
Presudi svom suprugu i
Ocu svoje djece
A MOGLO JE BITI DRUGAČIJE...
OSUĐENA 2016.god
Njezino jedro
je mirno,
vjetar ga pušta,
a ona bi tako
željela
malo slobode.
Mladost joj je
zaustavljena,
brzina joj je
usporena,
vrijeme stalo.
Traje li to
duže,
kraće,
ili zauvijek.
Strah je
odgovora,
a možda ga
i zna.
Željela bi sa
starim društvom
zaroniti,
spustiti se u
modre dubine,
osjetiti more
oko svoga
tijela.
Sve to
zarobio je
on.
POMOZITE,
MOLILA JE,
PREKLINJALA.
NITKO JE ČUO NIJE.
U TRENU PRESUDI NJEMU,
ČIJA JE ROBINJA BILA
utorak, 24. studenoga 2020.
Vildana Stanišić
Ne daj se ženo !
Na sebe ne stavljaj cijenu ,
ne prodaji ni dušu , ni tijelo
ne padaj nikad na ucijenu .
Cijeni se ženo !
Cijeni i poštuj samu sebe ,
jer samo tako cijenit čete
i svi drugi oko tebe .
I biraj ženo !
Onog najboljeg biraj za sebe ,
ne dozvoli da se sama sebe postidiš .
Jer cijeli svijet te gleda ,
onako kako ti sebe vidiš .
RECI NE 2020.godUstani ženo
obriši suze,
Ustani ženo
obriši suze,
kazni onog
što ti mladost uze.
Uspravi se
sestro u svojoj boli,
zar takav
čovjek može da se voli.
Digni svoj
glas stop nasilju reci ,
misli o sebi
i o svojoj djeci.
Reci ne ,
suzama na licu ,
ne noćima
punim uzdaha i straha,
Ne šamaru
svakom i gruboj riječi ,
Ne krvavom
tragu na tvojoj odjeći .
Ustani ženo
i digni svoj glas ,
nisi ti sama
u svojoj boli ,
uspravi se
jer sada imaš nas,
postoji neko
ko i tebe voli.
Irena Perić
ŽENA 2020.god
Žena je
rođena
ljubav da
prima,
da voli i
voljena bude
i samo tad
ona je živa.
Ne podiži na
nju ni glas
samo je
zagrli
bar na tren,
bar na čas.
U ljubavi
svojoj
dat će ti
komad neba
zar ti išta
više čovječe
od toga
treba?
Nježno je
pogledaj
poljubac na
oči
pune ljubavi
spusti,
nek zlo u
tebi
nikad ne
zaživi,
samo to si
ne dopusti.
Riječi
grube,
pogled
prijek
zamijeni
dobrom u sebi
to je za
ženu lijek.
Mira Cvetković
PORUKE U BOCI 2020.god
Tebi, sa
nasiljem pomirenoj,
u zlosanici
zatvorenoj,
tebi, koja u
ćutnji zakopavaš muke,
šaljem ove
poruke
nade, u
životu manjem od života.
Vezana si sa
njim,
sebičnim,
surovim, opakim,
kamen-ljutac
mu leži u srcu zlom.
Preti
krilatim fijukom, udara strahom –
najgorim
metom na svetu!
U duši ti
svetlost ugašena
i zatvorena
u razočarenja,
ličiš na „Slomljeni
stub“ Fride Kalo!
Al tajiš šta
se zbiva i šta zbivalo...
Tako si
njegov saučesnik, samo...
Ne daj se!
Ne toni u bezdan!
Veži noć za
novi dan!
Počni život
ispočetka; pređi prag;
još postoji
neko ko ti je drag!
Poruši
zidove – one nevidljive...
Oslušni zov
nemirenja...
Nek pustinja
u tebi bude opet zelena.
Pomisli: i
pobuna je ženskog roda
i sloboda –
najbolje
mesto na svetu.
Izađi iz
priče gorkog poraza,
uvek ima
izlaza!
Da bi
zapevala ptica
na nebu tvog
srca,
ne daj da ti
kavez ostane dom!
Zana Coven
STOP NASILJU (mi to možemo) 2020.god
Neću ti
nikad dozvoliti
Da budem
tvoja žrtva
Ili lutkica
za igru
Koju
ostavljaš ili uzimaš
Kako ti se
prohtije
Znam ja kako
ću od tebe
Napraviti
savršenog
Malog lutka
kojeg
Ću oblačiti
i svlačiti po želji
Hraniti ili
izgladnjivati
Odavno sam
naučila anatomiju
Dolaska i
odlaska, napuštanja
Nemarnosti
ignorisanja
Bolje znam
gdje i kad udariti
A da to nije
medju noge kukavički
Za tvoje mišice
ne hajem
Tu su oklagije,
tave, tepsije
Metle i
motoruge
Jezik ti
lako zavežem
Pa znaš koliko
je dug naš ženski !!!!
NOŽ 2020.god
Govorio si
Da me voliš,
Da sam
zjenica
Oka tvoga
Pričao si
O sreći
Koja će kao
Rijeka teći
Jedna riječ,
Ljubomora,
I kao rijeka
Poteče moja
krv
U crveno
Se obojiše
Bijeli
cvjetovi
Moje ljubavi
Za tebe
Dragojla Divjak Topalović
STANI
NASILNIČE 2020.god
Opet je došao
pijan kući
nasrće na
ženu, šamara, bije,
molim te
nemoj više me tući
reče mu ona
dok suze lije.
Nije ga
briga, galami, viče
ništa mu
nije bitno i sveto,
stegao flašu
alkohol ga truje
i glasno
viče, odlazi pseto!
Uplašena
deca plačući ga mole
dok grle
majku oko njenog vrata,
njihove suze
njega ne bole
zar takav
čovek njima je tata?
Stani
nasilniče, sramotu shvati
alkohol je
zlo, put do nesreće,
ona ti je
ljubav, tvojoj deci mati
od porodice
nema snage veće.
Monika Šarčević
OPROSTI
MAJKO 2020.god
Oprosti
majko,
ali mnogo
puta sam te slagala.
Kada bi me
pitala kako sam
sa osmijehom
bih ti odgovorila
da sam dobro
dok skrivam
pogled...
Ali mnogo
sam tužna majko.
Slomili su
me na komadiće.
I znam,
doći će i
dan kad će mi srce stati,
a ja dišem.
Mnogo puta
su mi srušili snove i
uništili
svaku nadu
da mi se
čini da bol nikad neće nestati,
osjeća se
dobrodošlo u mom životu...
Nisam bila
spremna majko.
Nisam bila
spremna na to
da me
rastuže
oni koje
volim.
Nisam bila
spremna na to
da me slome
na sitne komadiće.
Nisam bila
spremna na to
da odu i
odnesu sve
sa sobom,
a meni
ostave samo prazninu,
prazninu u
duši.
Nije mi
ništa ostalo.
I strah me
majko.
Strah me da
nikada više neću
moći
voljeti,
da nikada
više neću
moći nekoga
učiniti sretnim,
kako kada
nisam ni ja sama?
Strah me
majko,
da ću
postati kao i oni.
Uzimati, a
ne davati.
Smijati se,
a zlo misliti.
Mirno
spavati,
a biti
razlog nečijih suza.
Strah me
majko
da nakon
toliko boli u meni
više neće
biti
ljudskosti i
ljubavi...
Ljubisav Grujić
Ruka žene, dragi Bože,
mnogo može, svašta može,
ruka žene može sve
i što ne sme i što sme:
Da povije, da isplete
džemperić za njeno dete,
da miluje, da pomazi,
da pripreti, da pripazi,
da pridrži, da pričuva,
da ispeče, ručak skuva,
da opere, da obriše
i domaći da napiše,
da okupa, da zalije,
ona mirna nikad nije...
Ruka žene može svašta,
dokle joj doseže mašta,
da uštedi mnogo para...
Samo ne zna ruka žene -
NE ZNA NIKAD DA ODMARA!
ŽENA JE ŽENA 2020.godSve jedno ,crne
ili kose plave,
Sve jedno ,crne
ili kose plave,
Ili je možda
seda kosa njena
Кroz život
kroči uzdignute glave
Njeno veličanstvo-
ŽENA!
Sve jedno
bele ili crne kože,
Ona je
čvrsta kao stena,
I kada ne
može ona može
Njeno veličanstvo-
ŽENA!
Sve jedno
doterana ili nije,
Na svoj
način svaka je otmena,
Svu ljubav
sveta u srcu krije
Njeno veličanstvo-ŽENA!
Sve jedno
majaka ili će biti,
Ponosit će
se uvek time,
To je cvet što
planetu kiti
A tome cvetu
– ŽENA je ime!
Jovanka Rokvić
GDJE SI MAMA 2020.god
Iz škole se
vratilo dijete.
Sa vrata već
zove: mama!
,, Gdje si
mila moja draga?
Što je kuća
otključana?
Na vratima
mačka sjedi sama. ''
Gdje li se
kriješ draga mama?
Iz škole ti
ćerka stigla.
A tebe nema
kod naše kuće.
Kuda si
otišla u noć sama. "
Nema ni tate
kući nije.
Znao je
često mamu da bije.
Mama se
krila i suze lila.
Često bi
rekla glava me zabolila.
Maramu
stavljala na oko često.
Da se nevidi
plavo mjesto.
Krila je
ruke vrat i čelo.
Oko suzno,
lice neveselo.
Trpila majka
dugo je tatu.
Tukao
ponemad mene i batu.
Iz kafane
kada bi pijan došao.
Ili na
kartama kad loše bi prošao.
A' danas,
što li se dogodi.
Rekoše
milicija tatu odvodi.
Meni prilazi
čiko i teta.
Dođi u
bolnicu mama te čeka.
Neću da znam
za tatu više.
Iz života
mog neka se briše.
Čuvaću sada
batu i mamu.
Tata nek a
ide na drugu stranu.
Mama je
žrtva sviju nas.
Nije htjela
da traži spas.
Suviše voli
mene i batu.
Zato
godinama trpila tatu.
Dragana Ranđić
NEMI
POSMATRAČ 2020.god
Njene oči
bile su tužne,
a bol joj
srce steže.
Sve njene
godine su bile baćene,
ali dete je
za tebe veže.
Borila se sa
sudbinom svojom,
pomoć nije
smela tražiti.
Pomirila se
voljom Božjom,
nije smela
tebe prijaviti.
Svoje lice
je od drugih krila,
udarce je
samo dobijala.
Svima se
iskreno pravdala,
kako se
okliznula i sama pala.
Kakav si ti
to muž zao?
Žena se ne
tuče!
Zar ti nikad
nije bilo nimalo žao?
Napokon je
pobegla od tebe i kuće!
Gordana Ćulibrk
OBEST 2020.god
Biti čovek
nije lako
verujem u te
reči,
udariti
nekog tek tako
priliči
nekom drvoseči.
Kada je neko
glasan, viče,
njegovo srce
je u daljini,
u ratu je u
kom ubija sebe
progonitelj
na čistini!
Gruba ruka
nije toliko strašna
mnogo su
gore stvari u glavi,
znam da se
često samoće boje
njihova
slabost se udarcem brani.
Okrutnost je
najgore oružje
sili je
vičan neko pun straha,
prigušen
jauk u onom što mrzi
je nemi krik
bez predaha.
Tuđim se
bolom oni hrane
a sami će
sebe pojesti,
mrakom se
mrak oterati neće
pokazatelji
čiste obesti!
Nuša Tičar
IZVOR 2020.god
Ispijao je,
tekućinu
njezinog života…
Srkao ju je,
cjedila se
je niz njegovu mokru bradu.
S hrapavim
jezikom
liznuo je
svoje usne.
Nema takvog
pića!
Piješ ga s
užitkom i slašću,
kao žedno
dijete.
Pij!
Upijani se!
Preklinji!
Uživaj u
pijanoj strasti!
Dobro znaš
da takav izvor
nikad ne
presuši.
Vrelo
ružičaste, kipuće krvi…
Maid Čorbić
ZAUSTAVIMO
NASILJE 2020.god
Ako je žena
krhko biće sačinjeno od krvi i mesa
Ona ne
zaslužuje da bude na bilo koji način povrijeđena
Jer ima
svoje pravo glasa, baš kao i jači pol – ravnopravan
Zaustavimo
nasilje koje budi đavolji krug Pakla;
Dok još
kasno nije postalo, jer za kajanje nema mjesta
Ako
situacija se nije mogla da razriješi prije počinjenja
Krivičnog
djela
Udarci koji
aludiraju na sukob nasilja te kobne noći
Kada se
vraćaš kući mrtav pijan, sav ugniježden od fermentacije
Alkohola
koji opija tvoj razum, nisi rođen da uništavaš ljepotu
Ženskog oka
koji je sjajan;
Bezbrižan
poput najsjajnije latice cvijeća mirisnog
Što daje
novu svježinu nosnicama sitnim, zato obavezno
Čuvaj ono
što ti je od Boga dato na dar, voli neizmjerno
Svoju ljubav
svijeta, jer jedna suhoparna riječ zna
Da uništi
mnoge uspomene koje su sagrađene godinama
Unazad;
Pokaži svoju
ljepšu stranu, jer sigurno će dobiti ljepotu
Koja nikada
neće da iščezne olako, jer svaki dan je
Veliki
blagodat i užitak zagrljaja i buđenja
Skoro svakog
jutra
Pretplati se na:
Postovi (Atom)