Translate

srijeda, 25. studenoga 2020.

Suzana Jelić

NAPOKON DIŠE                     2022.god

"Odlazim", rekla je
I otišla
Ostavila iza zatvorenih vrata polovicu bola
Svjesna, da će biti obilježena
Osuđena, zbog vlastitih odluka

I zaista je bilo tako

Ono kad kažu, da vrijeme liječi sve
Lažu
Ništa ne prolazi
Samo prolaze
Dani
I godine

Više ne liže vlastite rane
Sada ih ispire slanim suzama

I diše, napokon diše.



NOVA SVJETLOST                     2021.god

Još ponekad jave se davni strahovi
Tad uzdrmaju sve što sam gradila godinama
Samopoštovanje, odlučnost i snagu
Riječi zapnu u grlu
I onda posebnim danima guše
Danima kao što su jučer i danas
Osjećam pad
Proživljavam bespomoćnost
No brzo se saberem
I skupim djeliće sebe
Ne smijem tako
Moja dva sunca zaslužuju puno bolje
Brzo popravljam nevidljivu krunu
I hrabro kročim u mrak
Iz kojeg me poput magneta
Uzme pod svoje
Nova Svjetlost
Zvana Nada i smiri rečenicom:
-Uskoro ćeš pronaći pravi put.


ZNA ON           2020.god
 
Duboko u sebi
Svjesno je sve radio
Godinama ubijao
osjećaje sigurnosti i nježnosti
Zlobno se veselio
 svakom njenom padu
Koji je smatrao osobnom pobjedom
Čak i snove o sreći
pretvorio je u najgore noćne more
Ne nadajući se
Da će doći dan
kada će se postidjeti svoje sjene
Kada je izgubi
I proba dalje
Spoznati će snagu
Krhkog bića
Samo
Žene.


1 komentar:

Lidija Puđak kaže...

Još i sada me zagrebu tvoje riječi kroz koje vidim slike prosloga.
Hrabra si! Bravo!