VAPAJ 2020.god
Molila je
Plakala je
Gušila se
Vapila je
Za okolinu...
Vidjeli su jednu milu ženu
I čovjeka pored nje
Koji je po njihovom sudu
Bio dobar suprug i otac
Sve na izgled bajno
A njezine oči
Vapile su za pomoći
Prijetnja je bila svakodnevnica
Njihovog življenja
I strah u njoj da progovori
POMOZITE NE MOŽEMO VIŠE
Obrati se nadležnima
Dok su se njezini tići čvrsto zbili
uz nju
Čudni pogledi zalede je
A riječi osobe u kojoj je vidjela
spas
UBIJU JE
Nemoguće gospođo da ste vi i vaša
djeca
Z L O S T A V LJ A N I
Ne bi ste tako izgledali
GDJE su im bila čula
Da su htjeli pogledati te preplašene
oči
Jasno bi im bilo sve
Dogodilo se nije imala izbora
U tom trenutku samoobrane
Presudi svom suprugu i
Ocu svoje djece
A MOGLO JE BITI DRUGAČIJE...
OSUĐENA 2016.god
Njezino jedro
je mirno,
vjetar ga pušta,
a ona bi tako
željela
malo slobode.
Mladost joj je
zaustavljena,
brzina joj je
usporena,
vrijeme stalo.
Traje li to
duže,
kraće,
ili zauvijek.
Strah je
odgovora,
a možda ga
i zna.
Željela bi sa
starim društvom
zaroniti,
spustiti se u
modre dubine,
osjetiti more
oko svoga
tijela.
Sve to
zarobio je
on.
POMOZITE,
MOLILA JE,
PREKLINJALA.
NITKO JE ČUO NIJE.
U TRENU PRESUDI NJEMU,
ČIJA JE ROBINJA BILA
Nema komentara:
Objavi komentar