Iz škole se
vratilo dijete. Sa vrata već
zove: mama! ,, Gdje si
mila moja draga? Što je kuća
otključana? Na vratima
mačka sjedi sama. '' Gdje li se
kriješ draga mama? Iz škole ti
ćerka stigla. A tebe nema
kod naše kuće. Kuda si
otišla u noć sama. " Nema ni tate
kući nije. Znao je
često mamu da bije. Mama se
krila i suze lila. Često bi
rekla glava me zabolila. Maramu
stavljala na oko često. Da se nevidi
plavo mjesto. Krila je
ruke vrat i čelo. Oko suzno,
lice neveselo. Trpila majka
dugo je tatu. Tukao
ponemad mene i batu. Iz kafane
kada bi pijan došao. Ili na
kartama kad loše bi prošao. A' danas,
što li se dogodi. Rekoše
milicija tatu odvodi. Meni prilazi
čiko i teta. Dođi u
bolnicu mama te čeka. Neću da znam
za tatu više. Iz života
mog neka se briše. Čuvaću sada
batu i mamu. Tata nek a
ide na drugu stranu. Mama je
žrtva sviju nas. Nije htjela
da traži spas. Suviše voli
mene i batu. Zato
godinama trpila tatu.
Nema komentara:
Objavi komentar