Translate

petak, 22. studenoga 2019.

Ružica Ciko


                                        
STOP NASILJU

Izvučeno iz baka Marine mudrosti

I veliš sinko – opet je ubio (istuko)                                                                                                 
a, ubile ga vlastite ruke,                                                                                                           
kažeš i onu pilad ubi – jadni siročići
Jeste bako istinu ti velim – eno tamo selo se krsti -                                                                    
- pale joj svijeće, da ozdravi                                                                                                           
A,on bog ga kaznio – kaje li se, ma jok,                                                                                      
„veli ona je njegova zakonita,                                                                                              
ima sva prava – on joj je gospodar“                                                                                                                    
-O bože razum mi daj, da ne poludim od bezbožnika                                                               
- on gospodar otpad ljudski, jado

Sinko moj. Ja vjerujem u stvoritelja, koji nam usadi u dušu ljepotu, ljubav, toplinu u srce da cvjetamo uz našu djecu, mislim da treba da pozdravimo svako rađanje na zrmlji. Puno je tu ljepote, čovjek ne stiže sve ni da vidi. Nije sve lako ali ako te ljubav vodi, ljepota te neće mimoići.
Ima bezumnika, ime ih ubilo, bog ih kaznio kroz njih zmijski otrov teče.                                       

Oni i sami sebe, mrze pa onda na nejake i slabe iskaljuju bijesnu nemoć.                               
Znaju oni dobro da im djeca, mali pilići – kao i nježne ženske duše – neće vratiti istom mjerom.
....................Žena sinko to ti je nježnost, cvijet kao i djeca – potrebno je puno topline razumijevanja, ona tada dvostruko vraća toplinom duše. Žena je svijetlost kao sunce – ako sunca nema zemlja je u mraku i brzo umire. Nije to samo ime, to je Majka, žena, sestra, ćerka, baka – one su te što griju i kad ih boli i kad su sirote nemoćne dušom bdiju kao kvočke, jaja, pilići.

A ovi bezbožnici, pali smarsa – i njih je rodila mati – žena, zaboravili su, da im je ona prala usrano dupe naučila hodati, jesti, pričati, vraga su zaboravili.......
Ne vuci me sinko za jezik...........
Slušaj me, ti si mlad, pred tobom život.                                                                                    .      
Viči, pričaj govori, ponavljaj ako treba sto puta viči glasno da se čuje;                                                                                                                                                - --.                                   STOP više je dosta!!!                                                                              
Dosta jauka, krikova, bolnih udaraca, slomljenih djelova, plavih pečata, STOP neljudi – STOP, STOP
.                                      Žena je svjetlost – djeca budućnost
STOP !!! vraćaje tu poganu ruku, vraćajte u domove ljubav, mir, toplinu.Cijenite život.                 
STOP nasilju svake vrste!!!!

Alen Zečević


SVJETLOSTI, IME TI JE MAJKA

U vremenu prije vremena,
kad nad nestalnim Svijetom lebdjaše golemo Ništa,
iz grumena svjetlosti Stvoritelj prizva biće prve majke
i, zakriveno sa sedam zavjesa Svoje milosti,
spusti ga u njezin bešćutni zavičaj: da sija.

U mraku
u njegovim tišinama,
dok plam prve vatre grijao je kolijevku Postanka
i zvijezde, gledajuć dole, sipale majčinstva sjeme,
u naramku Svemira začuo se djeteta plač: rođenje.

Još i danas, gledaj, svježi tragovi bosih nožica
utisnuti su u topao ovozemaljski put,
znaš li da njima si kročio i ti prije nego te bilo
da u njima, tako malim, je šest milijardi puteva naših.

Ti rastao si
dijete više nisi,
sad, kad odrastao čovjek si,
reci, na usnama možeš li da osjetiš,
majčino mlijeko sa okusom drevnih početaka...

Petar Šlat Černov


NA KIŠI SAM

Kao staru knjigu pročitala si me,
između redova stojimo sami
leđima okrenuti
kao pred dvoboj.

Tu gdje je ljubav umrla odavno
svaka riječ gubi smisao.
Na pamet mi pada jedno samo,
nikada nisam teže disao
kao do sada.

Na kiši sam stojim i osjetim
svaku kap kao prijezir tvoj.
Nisam više muško,
 ni sebi ne bi priznao
otkad sam na tebe ruku digao.

Kao trag krede obrisala si me
mokrim rukavom od suza prvih
što su ti bili na poklon od mene.
Sad povratka nema
a naprijed ne mogu
kad još me bole suze njene.


Aleksandra Kostić

 
NE, NE VJERUJEM!                                2023.god

Vjerovale su da
nježni bijeli gerberi
mogu opstati u polju kaktusa

Bile su žedne
ljubavi, nježnosti,
suosjećanje, razumijevanja...

Nadale su se da
ljubav ne može
poprimiti okus smrti

Mislile su da
niko ne želi rastužiti djecu
Pogotovo ne očevi dječiji

Čekale su spas
u policijskoj sireni
koja se nije čula

Njihova imena
Nizama i Emira
krvlju su ispisana
na ulicama Gradačca i Sarajeva

One su pravedne i čiste
otišle u Raj
A mi?
Ne, ne vjerujem
da im nismo mogli pomoći!



BARBIKA I ŽUTA RUŽA              2021.god

Stojiš ponosna, prkosnog pogleda
zagledana u bijesne valove
Valovi udaraju u stijenu
More se pjeni u bijesu očaja
Stojiš s nama a sama...
U ruci Ti barbika i žuta ruža
Danas je tvoj dan!
Obljetnica pobjede
Na današnji dan si prije 10 godina
Životu rekla DA
Nasilju rekla NE
Prestala si da budeš
zlostavljana lutka
koja nakon batina
dobija ružu izvinjenja
i nova poniženja
Bacaš barbiku i žuti cvijet u more
Valovi odnose...
Smrt i nasilje bi odnijeli i Tebe
Odnijeli da se nisi suprotstavila
Tako si smirena, hrabra i neobično lijepa
Ponosni smo na tebe
Dala si životu šansu i pobjedila!




ZNAM ZAŠTO ŠUTIŠ 2020.god

Šutiš...
Tvoje zaleđeno lice s
blagim skamenjenim osmjehom
priča neispričanu priču
I ljeti i zimi uvijek
slično obučena
Sunačane naočari, rolka, duga suknja...
Da ne izaziva požudu i ljubomoru, možda
Da sakrije modrice, sigurno
Šutiš!
Zato što te je stid njegovog stida
Opravdanja u ljubomori, alkoholu, drogi,...
postaju besmislena
Šutiš!
Da besposlenena okolina
u razgovoru uz kavu
ne pomješa žrtvu i nasilnika
Često se to događa!
Povrijedilo bi te
ili možda ne bi
Šutiš!
Umorna od predavanja
što si smjela dopustiti a što ne
Predavanja s mnogo fraza
a nimalo empatije
Tvoja duša čezne za
blagim pogledom punim razumijevanja
Za nježnom rukom na koju
ćeš se osloniti kidajući
okove sadizma
Okove sadizma ali i mazohizma!
Zašto ne reči?
Mazohizam u koji si kroz patnju upala
Dotle šutiš, a nadam se
da neće biti prekasno!



STOP 2019.god

Stop govore njene
tužne oči zagledane u daljinu
Zatočena u misli očaja
bez početka i kraja
Bez razumjevanja porodice,
društva, pravosuđa, ljekara
DEPRESIJA
Više zvuči kao osuda
nego kao dijagnoza
I niko nesretnu ženu ne razumije,
jer se pod nasiljem definiraju
samo fizički nasrtaji ...
Šta je sa njom?
Šta je sa nesretnom ženom
kojoj su šikaniranja, ignoriranja, omalovažavanja
slomili srce, ranili dušu?
Ne, to ne postoji...
Postoji samo fizičko nasilje
a psihičko nasilje je izmišljeno.
STOP govore njene tužne oči
STOP nekada voljenom mužu
STOP djeci bez razumjevanja
DEPRESIJA je samo njena
Tragovi nasilja nisu vidljivi
Teško dokazivi...
Šaka sedativa i smrt...

Josip Šafanec


PTICA BEZ GLASA

On ju poštuje
i misli da smije sve.
On ju voli
i želi njeno tijelo.
On stalno misli na nju
i učiniti će sve da bude njegova.
Napraviti će neprobojni štit,
da nitko joj ne priđe.
I kupiti će joj mirise, automobile i zlato.
Takvu će je uz sebe pokazivati.
Uz njenu ljepotu i njen šarm
i on će se uzdignuti i biti velik.
I mislit će da je i ona sretna
jer ima sve, ima sve u velikom,
mirišljavom, zlatnom i dijamantima
optočenom kavezu u
koji bi je zatvorio.
Živjela bi kao ptica bez glasa
i potpuno slomljenih krila.
A stvorena je da predivno pjeva
i leti visoko, visoko...
... iznad svih.


Hikmeta Mehic


A GRAD SPAVA

Gledam kroz prozor grad spava ,
a meni sna niotkuda .

Kroz suze gledam usnulu djecu ,
brižno ih pokrivam .
Izlazim iz sobe,
ne smijem vrisnuti.

Pogled mi se otima prema njemu ,
a on mili Bože spava .
Moram otići, sve ostaviti .

...Bože za šta da te molim !

Samo je rekao da ja sam kriva .
Daleko je Sudnji dan
kad sahat otkucava
minutu po minutu
a moja bol se ne smanjuje .

Branislav Lukić Luka


MAJCI

Kasno liježeš, iza ponoći
a ustaješ prije zore.
Kad nahraniš gladna usta
na posao kreneš.
Crnac cijeli dan
pod krošnjom straha
a zloba zavidna viče
“izjeli je vuci!”
Kad dođeš s posla
i muž hoće svoje
jauk te uzjahao
al’ neka ti njegovi živci
bogove ne broje.
Djeca plaču i kmeče
kola se na tebi lome
bol ti kosti rastače
u duši skrivaš brodolome.
I tako do kraja života
a kad ti se sva bol u srce svali
i anđeli bi te
za sveca priznali.

Ilija Balta

BOL CRTANA ROTRING PEROM              2023.god

Ne zaključavam više našu kuće,
jer sjećanja više ionako nitko
ne može ni ukrasti, ni ubiti…

Skupljam osušene kapi krvi sa poda,
zida, komode, knjige i kalendara, gdje se
jedna kap zalijepila baš na dan sv. Josipa.

Pokapam ih u zemlju dvorišta
na kom će opet i slijedećih proljeća
izrasti one nježne vlati trave
kojim će se neki drugi vjetrovi igrati!

Iznosim iz kuće polivinil ploču koju smo
zajedno slušali, knjigu koju smo zajedno
analizirali,.. i jedno staro rotring pero…

…kojim ću tankim, oštrim, crnim risom
crtati po nevinom, bijelom papiru nesnosnu
bol nanesenu tebi rukopisom jedne nastranosti!

Neću moći crtati ni krugove, ni elegantne elipse,
ni ljupke krivulje…nego samo oštre kutove,
koje režu papir pokušavajući iz sebe izbaciti bol
koja isto tako reže moje noći i moje srce!



SPIRALA GAZE U GIPSU               2021.god

Dok su se motale spirale gaze
u svježem gipsu, motala se
i spirala jednog čudnog života.

Početak, mekan, nježan i bijel
kao tek odmotana, meka gaza…
…pa prvo lagano gužvanje gaze,
onda polako snažnije, i snažnije,
pa lagano prljanje bjeline gaze.

Onda je došlo još više prljanja,
uvrtanja, kvašenja tamnim bojama;
tamnim riječima…omalovažavanjem,
psovkama, deranjima, urlicima!

Onda je gaza počela da se prlja
udarcima, modricama i kapima krvi
dok sve nije došlo do bolne krutosti
umotane gaze u tupo osušenom gipsu!!!

…i onda se tom zamotanom
spiralom gaze u gipsu
tek odmotala svježina disanja;
i misao…
Ovako ne može više!!!




AKO JEDNOM OSJETIŠ              2019.god

Ako jednom,
pred nježnim licem žene,
osjetiš nemir…tešku snagu tvoju,
sve nedovršene ratove  u tebi,
sve tvoje tko zna tegobe koje,
sve nesavršenosti tvoje…
osjetiš da bi povrijediti mogao
te krhke ruke, te meke usne,
te tople grudi, taj struk
što svijet rađa, uplakati
te sjajne oči,…
STANI!
Udahni duboko…
Okreni se…idi van…
trči po beskrajnom polju,
lomi grane, ruši stabla,
gazi po brzim potocima,
penji se po brdima,
ori zemlju sam plugom sam
dok ne osjetiš smiren dah
i mirno lelujanje trava…
…poželjet ćeš nježnost tad!
Poželjet ćeš dodir.
Poželjet ćeš mir.
Pred nježnim licem žene.


Marija Đurić


DAO JE BOG I RIJEČI

Nisi jak ako povisiš ton,
i digneš ruku svoju mušku,
koristi riječi, jer znam da znaš,
i znam da imaš dušu.

Ne viči, tihe su riječi jake,
jače od batina i galame,
samo se smiri, udahni,
sve buke na kraju ostanu same.

Ne nisi jak kada povisiš ton,
ne diži ruku, koristi riječi,
ima i zagrljaj dao nam Bog,
što sve nam nemire može da liječi.

Srdjan Simeunović Sendan


SAN

Raspeta bolom san sam ja snila,
nada dušom poče da bije
nebu sam svoja pružila krila,
daleko od gnezda gde legu se zmije.

O, svuda zemljom hodaše ljudi,
u oku im radost sunčeva zrila
otrovi sreće mi kidaše grudi,
nisam ni znala da sam to snila.

I korak svaki lakši mi beše,
o, kakav sam divan snivala ples
zadnja bol u grudima mreše,
ka ljudima zadnji mreše mi bes.

Srce mi moje treptaje tače,
duša se telom u slapu rasu
drhti duša, radošću plače,
pesma se čuje u zamuklom glasu.

Raspeta bolom san sam ja snila,
nada dušom poče da bije
nebu sam svoja pružila krila,
daleko od gnezda gde legu se zmije.

Dragana Kragulj


"KRTICA“

Od kada su počele klimatske promjene
efekti staklene bašte
i ozonske rupe u atmosferi
svašta mii se događa
izađem iz pjesme da gledam nebo
nema neba
izađem iz kadra da slušam ptice
nema ptica
izađem iz mraka pećine gdje mislim da živim
tražeći pogledom dan
nema dana
da li je do dana
ili do mojih slijepih očiju
ne znam
od kada su počele promjene
u zemlji vazduhu vodi
jedino biće koje susrećemo i po mirisu poznajem
sam upravo ja
iz nekih prošlih tunela
kad je još bilo neba
kada su letjele ptice
i kad je akvarel dana curio niz vidokrug
i zanimljivo mi je to
da kada sreće sebe
vidiš kako si bio neko drugi
a opet ti
i vidiš kako si bio neko drugi
a opet ti
i vidiš ponovo sebe kako si bio neko drugi
koji nikada nije susreo sebe u budućnosti
pa je opušteno zvižduka El condor pasa ili summertime
misleći da su ti trenuci nepoderivi
ne svjestan tog da si isto postojeći i nepostojeći
i onda i sada
da bi se trgnuo
tek kad se ukaže trag padalice
izmišljen zbog toga
da zatvoriš oči
postaneš krtica
i zamisliš želju

Mirjana Svetozarević


GOLEM MUK                 2024.god

Kada se muška reč
pretvori
u psovku
i grubu reč,

kada se gruba ruka
podigne
na nejaku ženu,

kada se
nekadašnja ljubav
zgrči... u nemoći...

Onda ovaj svet
poprimi
samo - ružno lice,

niz koje poteče
gorka, ženska suza,

i golem muk,

pred kojim se Nebo
smrači,

kao - pred zlom
koje... ne može
razumeti.



PRED RUŽNIM SNOM                  2023.god

Hrabro si krenula dalje u Život!
Ne – nisi imala ružu u ruci.
Htela sam nežnu reč da ti kažem,
A rekoh – „Nešto toplo obuci!“

Gledala sam te kako tegliš
Kofer u ruci - godine muke!
Pred vetrom ostavljaš sve iza sebe,
I zaključavaš vrata bez buke.

Hrabro si podigla mučeno srce
I ostavila muku –I Njega!
I sve grubosti muške ruke
Što su te stezale kao stega.

Kad digneš glavu – sve bude lakše,
Jednom kad muci zatvoriš vrata,
Osećam da ćeš večeras dugo
Dugo da hodaš do poznog sata.

Tamo gde stigneš – nek ti je toplo!
Upaliću ti vatru da greje.
I samo hrabro – pusti korak,
Jednom kad kreneš lakše sve je.

Kroz ovo veče ti moraš proći.
Posle te čeka još i noć duga,
A kad nju prođeš – sve će proći
I bićeš sutra neka druga.

Osećam kao da sam i ja u tebi
I probudiću se kad svane dan.
Kad pregazimo noć bez kraja
Ovo će biti – ružan san.


PREKOR                 2021.god

Juče si bio prazan i besan
I svu si svoju ispraznu muku
Saterao u ružne psovke
I na Ženu si podig'o ruku

Ona je ćutala i sagla glavu
Beskrajno tužna zbog ruke tvoje
Ništa ti nije za uzvrat rekla
A ženske muke suze ne broje .

Ni kletvu nije u sebi rekla
Zbog deteta što Oca treba
Pomisli - da li te neko gleda
Odozgo - sa ovog Velikog Neba

Čistoću njenih osećaja
Molim te - svojom mukom ne kvari
Njeno je srce - ljubav bez kraja
I nema mesta za druge stvari



SPUSTI RUKU                 2019.god

Spusti ruku

Ako si pravi
I ako si čovek
Nikada nećeš podići ruku
Na pogrešnu stranu

Ni na ženu

Ruke su da hrane i miluju
I zato ih je Bog stvorio

Onog lepog na ovome svetu
Nikada ne bi bilo
Da nije tih dobrih ruku
I ljubavi

Spusti ruku
I čuvaj ženu
I ona će čuvati tebe

Kao ljubav što čuvaš
Da bi ljubav tebe čuvala

Od iskona i do sledećeg  iskona
I do Boga

Spusti ruku
Ako je krenula na pogrešnu stranu i na ženu

Ovaj svet je ipak napravljen
Kako treba
I nemojmo ga kvariti

Ako podigneš ruku na ženu
Podigao si ruku
I na ovaj lepi svet
I  na ljubav u tom svetu

I zlo će onda u taj svet
Da udje iz tvoje ruke

I nećeš biti srećan u njemu
I nećeš biti pravi
I nećeš više biti čovek


Saša Tadić


TRI SUZICE - TRI SUDBINICE

Suza kanula je rastopivši olovo
Zlatnim sjajem ispisa je tren
Nemoguće ostvaruje se, nebesno slovo
Iskri kroz san tamož zameten.

I još jedna slila se, u srce da   se udene
Vojske straha u strmoglavom su bijegu
Oproštaj ih goni, i mirom će da porene
Oči stradalne u životnom upregu.

U treći čas se kotrlja, stvarajući vaseljenu,
Svi ustavi poklekli su, ljubavi dan
Carski preuzeo je vječnosti pjenu,
Prapočetka žar je rasplamsan.

Dušan Žarkov


SRCE ZA ŽENE

Još samo koji dan i počinje period koji opominje,
koji upozorava, koji moli. Nastupa period koji je prihvaćen u cijelom svijetu
Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama.
Zar treba nekome sugerisati da tu aktivnost i to srčano stremljenje, treba podržati ?
Vjerujem i nadam se: NIKOM !
Nježniji pol u svakom slučaju treba čuvati i štititi od svakog i na sve načine.
Po mom mišljenju i na načine koji ne bi bili zakonski prihvatljivi ni u jednoj pravnoj zajednici
ali koji bi pokazali svoju praktičnu svrsishodnost  jer sjetimo se mudrosti drevnih civilizacija
da cilj opravdava sredstvo .
Krenimo od božanstva zvanog ŽENA. Bila nam ona u svojstvu majke,bake, ujne, tetke, strine,
bila nam žena, supruga, životna saputnica ili prijateljica, kuma, poslovna saradnica,
poznata konobarica, pjevačica, stjuardesa sa nekog važnog leta ili možda naša kći
sestra, unuka, možda davna ili skora nježna ljubav, djevojka ....ŽENA ...!
Eh, šta sve može taknuti i bolni ožiljak ostaviti na srcu neke nam mile, moje Mile, majke moje.
Koliko je samo suza noćima isplakala,  koliko je zvijezda prebrojala, koliko je molitvi izmolila,
zore izronila, zorama sestricama tugu, zorom zorile, tugovala, zorom morna, 'mjesto zorna,
poslu krenuti morala, negrljena, neljubljena, jedra kao boba grožđa, željna kapi zagrljaja poput žednog u pustinji kraj izvora snova nedohvatnih.
A može li bol veću, silu veću, nemilosrdnu, prosuti, nagnati ženi, nego žena što može ,
kad joj uzme ruke tople koje su joj grudi milovale, kad joj uzme miris kože ,
miris košulje nepeglane, zagrljaje negrljene, nade, obećanja, ljubav ,
kad joj uzme zalud prosute godine i zalud kose rasute na postelji, na kojoj je nevinost davala,
bogu zahvaljujući. Može li neko nekoga raniti? Kako to drugačije već nasiljem zvati,
već kad žena ženi, ženu u njoj ubije, kad joj ponos uzme ?


Nevia Kožljan


ZA ODLAZAK JE POTREBNA SNAGA               2023.god

Na vječnu se ljubav kleo,
nježno je grlio, ljubio,
govorio kako nikada nije
nikoga kao nju volio.

Slijepo je vjerovala
(za drugo nije bilo razloga)
a onda, iznenada,
poletjela je čvrsta ruka,
ona koja ju je do jučer
nježnošću grlila.

Ispod njenog lijevog oka
osvanula je modrica,
uši su parale ružne kletve
i riječi grube, prestrašne.
U srce joj se uselio strah, muka,
beskrajna tuga, bol, nevjerica..

Usta zanijemila, glavu je pognula,
ni glas, ni riječ nije mogla izustiti,
patila je i suze lila u osami,
kada ju nitko ne može vidjeti.

Mislila je naivno
kako se sve dogodilo slučajno,
možda je i sama tome kriva
(glavom joj proleti misao),
nažalost, na tome nije stalo,
on se osilio, još grublji postao.

Jednog popodneva njegova se ruka
ponovo na njena leđa spustila,
pokleknula je, na pod pala,
nešto zapucketa u rebrima,
brzo je ruku na trbuh položila,
još nerođeno dijete je štitila.

Nad njom je uvrede sipao,
iz usta mu se alkohol osjećao.
Pomislila je „dosta je ovoga jada,
ne, nisam kriva, prijavit´ ću gada!“
Odluku je donijela da živu glavu
spasi, dok još ima vremena.

Progutala je strah koji je
u valovima plavio njezino srce,
smogla posljednju snagu da ustane,
da se čvrsto osovi na vlastite noge.

Konačno je vidjela svjetlost spasa
u varljivoj plohi zamagljena stakla,
na kraju mračnog tunela svoga braka,
i pronašla izlaz iz zemaljskog pakla.



IZNENADNI UDARAC       2021.god

Iznenadni udarac i već sam na podu,
pod njegovim nogama.
Tko zna što je sada razlog tome,
hladna juha, krivi pogled ili gesta...
ne znam što sam mu učinila?
Silnik uvijek pronađe razlog,
žrtvi nedokučiv i nepoznat.

U ušima odzvanjaju grube riječi
„Pogledaj, što mi činiš?
Pa, ja te volim... i tako glupu,
nesposobnu, ružnu i debelu...
prisiljavaš me da budem takav!“
Gledam ga u strahu,
bol pulsira u desnoj sljepoočnici,
iznad zatvorenog i natečenog oka,
slana suza se tiho niz lice cjedi
i peče na rasječenoj, krvavoj usni.

Ne usudim se niti disati,
tupa bol mi razdire grudi,
bojim se proizvesti zvuk.
Obigravaš oko mog slomljenog tjela
kao razjareni bik, prijetiš,
mašeš rukama, stišćeš šake,
groteskno gestikuliraš,
dok ti iz usta, kao zmije otrovnice
izlaze nesuvisle riječi i psovke.

A onda me iznenada,
nježno dodiruješ po zamršenoj kosi.
Želiš da povjerujem,
kako žališ što si me udario.
Sama sam to zaslužila, je l´da?
Pa, ti mene voliš?! Uvijek si me volio?!
„Hajde, ustani – vičeš – nije ti ništa!“

Skupljam zadnje atome snage,
dižem se na koljena, dah zapinje u grlu,
zatomljujem bolni jauk,
ne dam suzama da poteku.
Ti mirno sjedaš na stolicu,
kao da se baš ništa nije dogodilo,
uzimaš žlicu i počinješ jesti ručak.
Meni je prisjelo!


RANJENA PTICA                         2019.god

Još se ni tinta na potpisu
u matičnoj knjizi osušila nije
on je već ćud pokazao svoju
i ono što u srcu krije.

Šakama umjesto poljupcem
pokazao joj je tko je glavni,
svaku njezinu riječ zagušio vikom
takvi su bili njihovi dani.

Ništa mu po volji nije bilo,
ukusno nijedno jelo na stol stavljeno,
u strahu ni riječ nije izustila
samo je nijemo za milost molila.

Tužnu priču pred drugima je skrivala
vrisak boli u sebi zatomljivala,
trebala je biti najvoljenija žena
a postala podrezanih krila ranjena ptica.

Čaše žuči stalno je ispijala
život ju je bacio na koljena,
u njezinom umu tinjale su misli
za sreću i slobodu svi smo stvoreni.

Znala je da tako nešto nije zaslužila
u torbu je nekoliko nužnih stvari spremila,
vrata za sobom čvrsto zatvorila
i nikad se više nasilniku nije vratila.


TETA MILA

Prisegla bin da je i danas čujen kako zove:
„Tonina, te prosin dojdi večeras poli mene!“
Z baladura je susedu zazvala teta Mila,
pak pletilo u ruke uzela i zuz ognjišće sila.

Muž njoj je joped u oštariju poša
a ž nje još nikad trizan ni doma doša,
večera ga je tepla morala čekat
mogari, nikad nisi zna kad će kapitat.

Tešku je ruku ima i žvelto bi je bija
na svoju ženu kalati umija,
zato je ona susedu zvala da skupa pletu
kad pijan doma dojde da je pušti na miru.

Aš on kad je popija svoj gospodar ni bija,
vika je, kleja, proklinja, padele njoj razbija,
svako grdo njoj reka, ko se ni maknut rivala
bi je već puti i napro z punjon udrija.

Una se je škivivala, z puta mu se uginjala, 
da njoj nima ki pomoći dobro je znala,
svoj teški križ na pleći je nosila,
za mir u hiži Boga je na kolini molila.

Cilega života je njeji muž Milu potapara,
sve je delala zanj kako najbolji sluga,
ud tega, tužna, deboto nič ni imala,
samo je ustarala i zanemoćala.

Jenu zimu je došla teška gripa španjola
i njejega je muža kako snop pokosila,
svi su se štupili i u tetu Milu gledali,
suze su presahle, za njin ni mogla plakati.

Miki Montenegro


UZ KARTANJE UBOJSTVO

On ju nikada nije tukao
Niti je na nju dizao ruku
Uvijek povišenog glasa čule su se samo njegove
Beskrajne rečenice iz kuće ,
A kad smo poslije posla u dvorištu kartali
Čuo se isključivo njegov monolog .

Nisu imali djece ,
Čak se ni radio ni TV čuo nije ,
Nikakva muzika
Uopće .
Nismo ih prisluškivali već samo uživali
Da njegova lijepa crnokosa žena
Vješa rublje istežući pri tom svoje divne duge noge .
S lavorom u ruci odšetala bi nazad ,
U kuću ,
A mi bismo samo virili preko karata .

Jednog toplog jutra našli su je obješenu, hladnu .
Visila je s grane lipe
Njihovog dvorišta ,
A u ulici su rekli da njezin muž nije ubojica
I da nije imala aferu, ljubavnika, simpatiju
I da nije bila bolesna .

Policija je ispitivala muža .
I ostavila ga u kući, utučenog .
A svi su susjedi posvjedočili
'Ma, to je fin čovjek čovjek, pravi gospodin!'

Taj dan nismo kartali .
Samo smo pili pivo i šutjeli
I svo četvero mislili smo samo na nju
Obavijenu dugom crnom kosom
Jedan je rekao :"Savršeno ubojstvo!"
Drugi je odgovorio :
"VERBALNO."

Rabija Mameledžija


PIJANI OTAC                        2023.god

Odavno se mrak spustio na sokak
A otac još nije došao sa posla.
Čekamo svi sa strepnjom u srcu
kada će se otvoriti kućna vrata.

Koliko želimo da se pojavi
još više se bojimo, kakav će doći.'
Majka reče bila je plaća
Sigurno će noćas kasniti kući.

Kafane su pune pijanih radnika
Onog dana kada je plaća bila.
Rijetki su oni koji kući idu
Prvo svraćaju da se napiju.

Tako pijani kući teturaju sa
Ono malo crkavice što je ostalo.
Pjevaju sokakom da se sve ori
Dok njihove porodice strepe u boli.

Svjesni su svega šta će biti
Kada se pijani otac pomoli na vrata.
Prvo nas dugo gleda i ljulja se
Pa onda počinje noćna parada.

Postrojava nas sve kao da smo vojska
Pa svima redom šamare dijeli
Viče i galami da ne zaboravimo
Kako nas babo hljebom hrani.

Sklanja nas majka i podmeće sebe
Te prima udarce i šamare.
On se smije i glasno viče.
Tek ćete vi da pamtite mene.


Jednoga dana majka nas spremi
i odosmo svi kod daidže.
Poslije toga nisamo vidjeli oca
Jer su nam rekli da umro je
U blatnjavom jarku skončao je.


PEGLA                     2022.god

Hoćeš li gospođo kupiti peglu?
Potpuno je nova.
Jutros moram kupiti hljeba
Za mene i majku moju.

Gledam mladića i dah mi zastaje
Pegla je još uvijek vruća.
Iz nje curi topla voda
I vidi se da je oteta.

Počinje priču da nije spavao
Da je cijelu noć novac tražio.
Nigdje u kući novac ne nađoh
Zbog toga sa majkom svu noć se svađao.
Tražio joj novac, nije mi dala.
Pa sam je u ljutnji počeo tući.
Otjerao je da ne živi u kući.

Ti se drogiraš drago dijete
Tebi hljeb nije ni na kraj pameti.
Jedan đoint tebe bi smirio.

Jeste gospođo zato prodajem
Maminu peglu jer više ništa nema.
Kupite molim vas jest da je oteta.

Okrećem glavu suznih očiju.
Mislim gdje li je ona jadnica.
Što po mrkloj noći bi pretučena.
Na ulicu u mrkloj noći izbačena.
Njen sin se drogira i ona to zna.
Trpi torturu i ponekad batine.
Od onoga kojeg sirota je rodila.



ŽIVOT NA CESTI                      2021.god

Svakoga jutra bude nas kletve
I batine oca našeg.
Ustajte lijenčine na posao krenite
I sami sebi doručak priskrbite.

Težak je život djece sa ulice
Govori moja mati.
Otac joj prijeti i govoreći
da će nas sve redom pobiti.

Prositi moramo i novac donijeti
Da bi otac imao šta piti.
Prositi moramo i novac donijeti.
Ponekada ni ručka nema na stolu.
Nije doteklo novaca za hljeba.

Umjesto ručka prijeti i psuje
Govoreći da nam samo batina treba.

Brat i ja u pkolu ne idemo
jer smo još mali.
Moramo znaati koliko novaca
trebamo donijeti ocu.

Svakoga dana nahladnoj ulici
Stojimo gladni raščupaanibosi.
Ni majka ništa nije bolja.

Od novca koji smo isprosili
I plačući kući donijeli.
Po cijele dane ispijaju pivo.
Motajuć neke smrdljive cigare.

Sa tugom gledamo vršnjake naše.
Koji sa majkama za ruku šetaju.
Ponekada se krijemo jer se stidimo.
Da nas onako jadne gledaju.

Lijepo je vidjeti sretnu djecu.
Čistu lijepo obučenu i veoma sretnu.
Sestru i mene ta sreča neće
Nikada sresti i obasjati.

Nismo mogli birati roditelje
Ni život normalan.
Nas je čekao život na cesti



NEMOJ TATA                  2019.god

Zapara krik tišinu noći
Iz kuće se prolomi kao
Udar groma
Nemoj tata molim te nemoj
Šta ćemo mi ako umre mama

Zašto to radi uvijek se pitam
Zar pijani ljudi su tako okrutni
Prema onima koji ih jako vole
Da svojom silom koja je okrutna
Muče najbliže i najdraže svoje

Kada kasniš sa posla mati se
Uznemiri i šuti,
Gleda kroz prozor niz sokak

Blijedo lice i svehle ruke nemaju
U sebi nikakve boje
Gasi se svijetlost dobrote u pogledu
Koja se pretvara u paničan strah
I nemir u duši majke moje

I ova noć će biti teška ko će
Iz nje živ izići i normalan dočekati
Sutrašnji dan.

Sokakom se zaori pjesma pijanca
Koji tetura hoda i posrće
Pretrnuh od stida i straha jer
Od ovog momenta u našoj kući
Džehenem nastaje i počinje da vlada

Postavlja majka večeru koja
Sa stola leti brže nego što tanjire
Stavlja
Prosu se čorba po cijeloj sobi
Majka se saginje i suđe kupi šuteći
Čeka šta dalje slijedi.

Obe znamo da uvrede idu
A onda šamari zbog loše večere
Koja se morala prosuti po podu
Ostasmo gladni i bez večere
Jer pijani tata tako hoće

Večera će biti kletve i psovke
I premlaćivanje moje dobre majke

Otići pobjeći jer ovo je mora
Koja se često doseli u naš dom
Kuda sam pristala ovako mala
Ostavit mamu da sama trpi
I da od brige vene za mnom.

četvrtak, 21. studenoga 2019.

Milena Zlateska


U NJEGA SU BOGA VIDJELI              2023.god

Ona, kao Vila,
s plavom dugom kosom,
noći nespavane,
samo za njega srce je gorjelo,
duša je pepeo postala.
Do bola ga je voljela.
On, obiteljski čovjek,
sa ženom i djecom.
Ali svako večer je Vilu milovao,
kod djece, doma, morao se vratiti,
žena kao Anđeo s raširenim rukama ga čekala,
samo da ga zagrli i nek umre, govorila je,
sebe nije žalila.
Jedna i druga su u suzama gorjele.
Ljubav govorili su, bol nosi.
Čovjek nije imao mane, melem i za oba dvije bio je.
Tko sudbinu kroji?
Tko sreću daje?
Koja bol do srca boli?
Koji žar pepeo od duše pravi?
A Vila i Anđeo nespretno u tom žaru gore.
Vrag im sudbinu kroji,
umjesto sreće, nesreću im nosi.
bol im je u srcu usadio,
dušu im je pepeo napravio.
Ali Vila i Anđeo u njega su Boga vidjeli.


OSTATI ILI OTIĆI 2021.god

Kako kapi kiše
izvirali su te suze
iz tog plavog oka te žene.

Ostati ili otići,
pitala se?

Koju bol odabrati
i ugnijezditi u svoju dušu,
trpjeti grč svog srca
do kraja života?

Dok su njeni pramenovi kose
ostajali u rukama te zvjeri od čovjeka,
dok je njena krv
ostavljala tragove
na svakim zidu kuće,
digla glavu pogledala
kako ovo obrisati,
pitala se?

Dok u naručju
smiruje plač svog djeteta
misleći kako je s ljubavlju dano,
u suzama pita se svaki dan,
zašto se njeno srce
ne može odvojiti
od te njegove proklete duše?

I svaki dan ispočetka,
u rijeci suza, u krvlju,
još se i danas pita
ostati ili otići?


ДА ОСТАНЕ ИЛИ ДА ЗАМИНЕ 2021.god

Како капки од дождот
извираа тие солзи
од тоа плаво око на таа жена.

Да остане или да замине,
се прашуваше?

Која болка да ја избере
и да ја вгнезди во својата душа,
да го трпи грчот на своето срце
до крајот на животот?

Додека нејзините прамени коса
остануваа во рацете на тој ѕвер од човек,
додека нејзината крв
оставаше трагови
по секој ѕид на куќата,
ја дигна главата и погледа,
како ова да се избрише,
се прашуваше?

Додека во прегратката
го смирува плачењето на своето дете
мислејќи оти е со љубов дадено,
во солзи се прашува секој ден,
зошто нејзиното срце
не може да се одвои
од таа негова проклета душа?

И секој ден од почеток,
во река солзи, во крв,
сеуште и денес се прашува
да остане или да замине?



OŽILJAK                               2019.god

Ti ženo!
Kakvo ti je danas lice,
su zacijelile rane?
Znam ožiljke nosiš,
brazde u srcu su duboke.
No krvave usne žele ga ljubiti,
polomljene ruke ga zagrliti,
plave, potečene oči s krvavim suzama
samo njega žele gledati.
Ti ženo!
I plod u utrobi što ti plače
i to dijete na grudima što nosiš
krvave suze liju,
i ti opet u zgrljaj mu trčiš.
Osakačena s ranama i ožiljcima,
u krvi i modricama vučeš se
samo da dopuziš do njega,
samo da ga dodirneš.
Ti ženo!
On je dušu u tebi ubio,
uzdah ti je uzeo!
I Bog je zaplakao,
kad je on ruku dignuo,
na Anđela od žene!
I dječje krikove Bog je čuo,
plač jednog iznemoglog srca!
Ta ubijena duša u tebi ženo kune ga!
S kakvim mlijekom ga je majka zadojila,
kakve su ga ruke podignule,
koj duh je u njega ušao,
kakvo srce kuca u tom tijelu,
tijelo zvijeri, đavola,
tijelo bezdušnog čovjeka.
I Bog je zaplakao
od dječjih bolnih  krikova,
od bolnih udisaja Anđela od žene!
Ti ženo!
Što i Bog s tobom plače,
daj si snagu, okreni glavu
puzeći otiđi.
Znaj!
U svakom srcu neka bol sakriva se,
rane će zacijeliti,
ožiljci ostaju.


ЛУЗНА                              2019.god

Ти жено!
Какво е денеска лицето,
зацелија ли раните?
Знам лузните ги носиш,
браздите во срцето се длабоки.
Но крвавите усни сакаат да го бакнуваат,
искршените раце да го гушкаат,
модрите, потечени очи со крвавите солзи
само него сакаат да го гледаат.
Ти жено!
И плодот во утробата што ти плаче
и тоа дете на гради што го носиш
крвави солзи лие,
и ти пак в прегратка му трчаш.
Осакатена со рани и лузни,
во крв и модрици се влечеш
само да долазаш до него,
само да го допреш.
Ти жено!
Тој душата во тебе ја уби,
здивот ти го зеде!
И Господ заплака,
кога тој рака дигна,
ти Ангел од жена.
И детските крикови Господ ги слушна,
плачот на едно изнемоштено срце!
Таа убиена душа во тебе жено го колне!
Со какво млеко мајка го задоила,
какви раце го подигнале,
кој дух во него е влезен,
какво срце чука во тоа тело,
тело на звер, на ѓавол,
тело на бездушен човек.
И Господ заплака
од детските болни крикови,
од болните издишки на Ангелот од жена!
Ти жено!
Што и Господ со тебе плаче,
дај си снага, заврти глава
лазајќе замини.
Знај!
Во секое срце некоја болка се крие,
раните ќе зацелат,
лузните остануваа.