MAJCI
Kasno
liježeš, iza ponoći
a ustaješ
prije zore.
Kad nahraniš
gladna usta
na posao
kreneš.
Crnac cijeli
dan
pod krošnjom
straha
a zloba
zavidna viče
“izjeli je
vuci!”
Kad dođeš s
posla
i muž hoće
svoje
jauk te
uzjahao
al’ neka ti
njegovi živci
bogove ne
broje.
Djeca plaču
i kmeče
kola se na
tebi lome
bol ti kosti
rastače
u duši
skrivaš brodolome.
I tako do
kraja života
a kad ti se
sva bol u srce svali
i anđeli bi
te
za sveca
priznali.
Nema komentara:
Objavi komentar