Miki Montenegro

UZ KARTANJE UBOJSTVO

On ju nikada nije tukao

Niti je na nju dizao ruku

Uvijek povišenog glasa čule su se samo njegove

Beskrajne rečenice iz kuće ,

A kad smo poslije posla u dvorištu kartali

Čuo se isključivo njegov monolog .

Nisu imali djece ,

Čak se ni radio ni TV čuo nije ,

Nikakva muzika

Uopće .

Nismo ih prisluškivali već samo uživali

Da njegova lijepa crnokosa žena

Vješa rublje istežući pri tom svoje divne duge noge .

S lavorom u ruci odšetala bi nazad ,

U kuću ,

A mi bismo samo virili preko karata .

Jednog toplog jutra našli su je obješenu, hladnu .

Visila je s grane lipe

Njihovog dvorišta ,

A u ulici su rekli da njezin muž nije ubojica

I da nije imala aferu, ljubavnika, simpatiju

I da nije bila bolesna .

Policija je ispitivala muža .

I ostavila ga u kući, utučenog .

A svi su susjedi posvjedočili

'Ma, to je fin čovjek čovjek, pravi gospodin!'

Taj dan nismo kartali .

Samo smo pili pivo i šutjeli

I svo četvero mislili smo samo na nju

Obavijenu dugom crnom kosom

Jedan je rekao :"Savršeno ubojstvo!"

Drugi je odgovorio :

"VERBALNO."