NA KIŠI SAM
Kao staru
knjigu pročitala si me,
između
redova stojimo sami
leđima
okrenuti
kao pred
dvoboj.
Tu gdje je
ljubav umrla odavno
svaka riječ
gubi smisao.
Na pamet mi
pada jedno samo,
nikada nisam
teže disao
kao do sada.
Na kiši sam
stojim i osjetim
svaku kap
kao prijezir tvoj.
Nisam više
muško,
ni sebi ne bi priznao
otkad sam na
tebe ruku digao.
Kao trag
krede obrisala si me
mokrim
rukavom od suza prvih
što su ti
bili na poklon od mene.
Sad povratka
nema
a naprijed
ne mogu
kad još me
bole suze njene.
Nema komentara:
Objavi komentar