Aleksandra Kostić

 

NE, NE VJERUJEM!                                2023.god

Vjerovale su da
nježni bijeli gerberi
mogu opstati u polju kaktusa

Bile su žedne
ljubavi, nježnosti,
suosjećanje, razumijevanja...

Nadale su se da
ljubav ne može
poprimiti okus smrti

Mislile su da
niko ne želi rastužiti djecu
Pogotovo ne očevi dječiji

Čekale su spas
u policijskoj sireni
koja se nije čula

Njihova imena
Nizama i Emira
krvlju su ispisana
na ulicama Gradačca i Sarajeva

One su pravedne i čiste
otišle u Raj
A mi?
Ne, ne vjerujem
da im nismo mogli pomoći!

BARBIKA I ŽUTA RUŽA              2021.god

Stojiš ponosna, prkosnog pogleda
zagledana u bijesne valove
Valovi udaraju u stijenu
More se pjeni u bijesu očaja
Stojiš s nama a sama...
U ruci Ti barbika i žuta ruža
Danas je tvoj dan!
Obljetnica pobjede
Na današnji dan si prije 10 godina
Životu rekla DA
Nasilju rekla NE
Prestala si da budeš
zlostavljana lutka
koja nakon batina
dobija ružu izvinjenja
i nova poniženja
Bacaš barbiku i žuti cvijet u more
Valovi odnose...
Smrt i nasilje bi odnijeli i Tebe
Odnijeli da se nisi suprotstavila
Tako si smirena, hrabra i neobično lijepa
Ponosni smo na tebe
Dala si životu šansu i pobjedila!

ZNAM ZAŠTO ŠUTIŠ 2020.god

Šutiš...
Tvoje zaleđeno lice s
blagim skamenjenim osmjehom
priča neispričanu priču
I ljeti i zimi uvijek
slično obučena
Sunačane naočari, rolka, duga suknja...
Da ne izaziva požudu i ljubomoru, možda
Da sakrije modrice, sigurno
Šutiš!
Zato što te je stid njegovog stida
Opravdanja u ljubomori, alkoholu, drogi,...
postaju besmislena
Šutiš!
Da besposlenena okolina
u razgovoru uz kavu
ne pomješa žrtvu i nasilnika
Često se to događa!
Povrijedilo bi te
ili možda ne bi
Šutiš!
Umorna od predavanja
što si smjela dopustiti a što ne
Predavanja s mnogo fraza
a nimalo empatije
Tvoja duša čezne za
blagim pogledom punim razumijevanja
Za nježnom rukom na koju
ćeš se osloniti kidajući
okove sadizma
Okove sadizma ali i mazohizma!
Zašto ne reči?
Mazohizam u koji si kroz patnju upala
Dotle šutiš, a nadam se
da neće biti prekasno!



STOP 2019.god

Stop govore njene
tužne oči zagledane u daljinu
Zatočena u misli očaja
bez početka i kraja
Bez razumjevanja porodice,
društva, pravosuđa, ljekara
DEPRESIJA
Više zvuči kao osuda
nego kao dijagnoza
I niko nesretnu ženu ne razumije,
jer se pod nasiljem definiraju
samo fizički nasrtaji ...
Šta je sa njom?
Šta je sa nesretnom ženom
kojoj su šikaniranja, ignoriranja, omalovažavanja
slomili srce, ranili dušu?
Ne, to ne postoji...
Postoji samo fizičko nasilje
a psihičko nasilje je izmišljeno.
STOP govore njene tužne oči
STOP nekada voljenom mužu
STOP djeci bez razumjevanja
DEPRESIJA je samo njena
Tragovi nasilja nisu vidljivi
Teško dokazivi...
Šaka sedativa i smrt...