ŽENSKA BORBA 2025.god
Žena je vijekovima
bila skrivena u sjeni,
u prošlosti su često
osporavani uspjesi njeni.
Često je kroz prošlost
umanjivana snaga njena,
samo zbog njenog pola,
samo zato što je žena.
No, unatoč svemu,
žene se nisu slomile,
već su se same hrabro
za svoja prava izborile.
Sad svijet je pravedniji,
borba rezultate je dala,
ali to još uvijek ne znači
da je ženska borba stala.
Istina je da i danas
mnoge su podcijenjene,
samo zbog svoga pola,
samo zato što su žene.
Mnogo nepravdi
i danas ženu pogađa,
nasilje raznih oblika
i danas se njoj događa.
Uz to se, nažalost,
i u ratu i u miru,
prava primjenjuju,
ali samo na papiru.
Zato je, upravo danas,
više nego ikada važno
da sačuvamo stečeno
i nastavimo borbu snažno.
Sve dok mogućnosti
ne budu jednake,
za sve djevojčice,
za sve dječake.
Sve dok i zadnja nepravda
ne bude konačno srušena,
sve dok slobodna i sigurna
ne postane baš svaka žena.
Ženo, budi odvažna
i sruši predrasude,
učini svijet boljim,
boljim za sve ljude.
Ženo, ne daj nikome
da ti život određuje,
i ne dozvoli nikada
nikom da te povređuje.
Ne dozvoli nikome
da te omalovažava,
istraj u svome cilju,
bori se za svoja prava.
U ovoj velikoj borbi
znaj da sama nisi,
jer u svojoj borbi
svaka žena ti si.
Upamti da tvoj glas
glas je žena svih,
zato neka taj glas
nikad ne bude tih.
Ženino drugo ime je
Sloboda i Promjena,
zato ponosna ti budi
što rođena si kao žena.
Ispod svjetlosti zvijezda
ulicama vlada tama,
jednom ulicom hoda
djevojka, bez pratnje, sama.
Zvijezde mladiću koji ulicom šeta
kao da šapuću: – Gospodar si svijeta;
Šapuću i djevojci, no ona ih ne čuje,
dok slična srni mrak motri, tamu osluškuje.
Opreznost je zaokuplja,
zvjezdano nebo ne postoji,
noć je, ona žuri kući,
srce tuče – ona se boji.
Nema užitka u noćnome zraku,
mrak nosi samo miris prijetnje;
Jer, ko joj može jamčiti povratak
iz usamljene noćne šetnje?
Ljepota noći se mrvi u prah,
ostaju samo opasnost i strah.
Nečijih brzih koraka zvuk
narušava prazni noćni muk.
Nečiji povik što para noć
i pogled što vreba iz sjene
lijepe se za njezino tijelo
– neko prati korake njene.
Ka svjetlosti svoga stana bježi
djevojka progonjena kao zvjerka,
preplašena, u smrtnome strahu,
nečija sestra, drugarica, kćerka.
Ako kući sigurno stigne,
da li će ikada više moći
bez straha pogledati ljude
il' opaziti zvijezde u noći?
U istoj noći, za neku drugu ženu,
ni u vlastitom domu sigurnosti nema,
iza zidova, daleko od pogleda,
klupko je nasilja i agonija nijema.
Nasilje je zmija pritajena,
njen česti plijen upravo je žena.
Koliko se žrtava, koliko nasilnika
krije iza nasmijanih lica poznanika?
Šta je sigurnost? Je li ljubav bajka?
– zapita se tužno žena na trenutke;
A noć je hladna, ravnodušna, nijema,
kao ljudi koji posmatraju ćutke.
Ko će je čuti, ko joj vjerovati?
Kažu: – Žena je uvijek kriva.
Bez nade, ona ćuti i sve trpi,
bol u krugu ćutanja skriva.
–Ima li kraja ovoj noći?–
puna strepnje pita se žrtva.
Hoće li jutro dočekati
živa, slomljena ili mrtva?
Novi dan i nova noć za nju su
tek novih strahova najezda.
Hoće li žena ikad bez straha
moći hodati ispod zvijezda?
Nema komentara:
Objavi komentar