Spustila se na te pomrčina opet
Sjela ti na dušu u njoj grubo kljuje
Nije ona dobra jer baš si sav proklet
Pritajena tako uvijek nešto snuje.
Izvire iz tebe poput mračne sjene
I traži si mjesto ili plodno tlo
Pa stog silno hoćeš vrebati na mene
K'o kandžama grubim činiš tad mi zlo.
Nisam ja besćutna za te vjere nema
Jer u tebi vlada samo crna slika
Tko zna što ti zloba, opet za me sprema
I stvara svoj naum užasnih oblika.
A kada već dođe što te ne odnese
I sa tobom crni i zlosutni mrak
Negdje u daljine gdje nemaš adrese
Doista si jadan, grub I naopak.
Poželim ti često odlazak na pute
Gdje će život tvoje snove da rasprši
Odneseš sve porive, odvratne i ljute
Gdje će crnim pirom s'tobom da završi.
Sve je crno uz tebe, ništa nije lako
I pritajen krik u zraku mi osta
Uz tebe je blizu čak i sami pak'o
A Đavo bi rekao "E sada je dosta".
Stop! Stani već jednom bilo kuda odi
I po zraku negdje svoje zloće raspi
Nek te propast kraju sada brzo vodi
Sav teret od zloće negdje drugo saspi.
Nema komentara:
Objavi komentar