Dragica Gerin

DJEVOJKA S MOLA              2023.god

Sunce je zalazilo
A vjetar puhao sve jače.
Žurila sam prema molu
Da ne propustim šetnju ove noći
jer, sutra odlazim, a evo,
More se uznemirilo kao da
mu je žao što moram poći.

Stajala sam dok me vjetar
udarao u leđa, mrsio kosu,
a valovi su se pjenili i žurili
koji će prije do mene doći.
Gledala sam u obzor, koji se
jedva nazirao, a vjetar mi
dušu dirao i svirao, svirao
ni jednu notu nije propuštao.

Prepuštena sama sebi
nisam se osvrtala.
A onda, tama kao da se razišla,
more ušutjelo, a vjetar stišao.
Glas se čuo, tihi jecajući.
Netko je plakao u mojoj blizini.
Osvrnula sam se i pogledala.
Tek tada sam vidjela da nisam sama.

Silueta se podigla, posrnula i sjela.
Uspjela sam do nje doći,
rukom je dotaknuti i kraj nje sjesti.
Zagrlila sam je dok je drhtala,
djevojku mladu, očiju uplašene srne,
a moje srce, srce majke i bake,
srce žene,
počelo je da trne.

Kada se isplakala i smirila
počela je svoju priču.
Tu, iza Vas, pokazala je rukom,
njena je kuća utonula u mrak.
Nitko je ne čeka jer,
trebala je biti s prijateljicama,
tako se dogovorila s dečkom
i roditeljima.

Pred kućom prijateljice
Čekao je on, pijan s još dva druga.
Prijateljica je pred vratima čekala,
svjetlo upalila i s njima raspravljala.
A onda je prišao on kad je nju vidio.
Lagano teturao i glasno psovao.
Jedva je razumjela da traži da
ide s njima u društvo koje nije poznavala.

Kada je počeo da je gura
prema dvojici svojih drugara
počela je trčati.
Stigao je, ošamario, udario i
pala je na zemlju.
Oni su vikali da prestane, a on
kao da nije čuo. Boljela je i duša i tijelo.
Boljelo je što ga je voljela, što je vjerovala.

Dok je na zemlji ležala
kroz plač mu je govorila da prestane,
da joj je dugo obećavao,
da će prestati piti, da neće vrijeđati
ni prijateljice, nju, a i njene roditelje.
Prijateljice su dosadne,
njeni roditelji strogi, a ona,
štreberica, samo želi da se drugima dopadne.

Djevojku je krivio što pije,
da je od njega bolja i da je
zaslužio nije.
Dugo ga je uvjeravala da
nije tako, da ga voli i da je
svaka njegova riječ boli.
Nije točno tko se tuče
taj se voli.
Policija je došla
prijateljica ih pozvala,
tako je sebe i njih spasila.
Ali, što će biti sutra?
Opet će je zvati, moliti, obećavati
da će se promijeniti, da je voli.
Što će roditeljima reći,
kako će sada u kuću ući?
Dok sam je slušala
odgovore sam smišljala.
Rekla sam da ona nije kriva,
ljubav se je desila ali si je sada
u pravom svjetlu spoznala.
Glavu podigni, mlada si i u život kreni,
ljubav se ne zove ljubomora.
Očima krupnim me pogledala i rekla hvala.

S njom sam krenula i kroz ka prošla
do kuće u kojoj su se svjetla upalila.
Stazom je lavanda mirisala,
a ružmarin je dopunjavao.
Za ruku sam je držala dok je majka
pred vratima čekala.
Stazom je polako prema svjetlosti odlazila
onda se okrenula i mahnula.
Vidimo se možda jednoga dana.
Sve se smirilo. Sijalice su sijale jače.
A ja? Ne, meni se ne plače.
Samo želim da opet dođem,
prošetam do mola
i kraj kuće prođem.
Djevojku da sretnem
kako sretna i nasmijana,
zaljubljena , pod ruku s dečkom šeta,
sunčanog i lijepog, ljetnog dana.