Tanja Mulavdić

SMRAD                                   2023.god

''TIŠINA!!!
Da ne čujem ti kujo
ni glasa jednog više!!!''

Klobuk straha
stomak joj nadima.
Trudi se da diše
što tiše.
Opet nešto ne štima.
Očajno zadržava dah.
Nedovoljno za
gospodara svoga.
U sebi sebe krivi
a njega pravda-
nije on toliko loš,
negdje sam pogriješila, znam,
on sigurno samo ima
i danas loš dan...

Ona će se uskoro, službeno,
okliznuti u kadi
ili nespretno spotaknuti
i pasti niz stepenice.
Neslužbeno gurnuta i gruhnuta
od ličnog muškog boga.
Modrice po tijelu i licu
puderom prikrivene.
Facialis od promaje.
Slučajno slomljena noga.
Osmijeh u nestanku.
Bez lica lice.

A onda redoslijedno:
crne riječi,
crne misli,
crni dani i noći,
u slavljenju svetog osjećaja
nemjerljive i neupitne
alfa mužjačke moći.

Iz potiljka niz vrat,
pa niz kičmu, pa niz noge,
klize jeza i boje.
Na njegov glas
mrak iz moždine niče
i krv se ledi u trenutku.
Sve joj uzemiti treba,
naučiti pameti lutku!

Ili je lajava kuja
ili šuti i muti.
Nikad dovoljno dobra.
Ni pisak , ni vrisak
ni sjena.
Nikakva mati.
Tek nikakva žena!!!
Obruč je sve tješnji.
Sve željezniji je stisak.
Kako? Zar od mene bježiš
a sve sam ti dao!?!?!!!!
E vidiš, kurvo pogana,
sad ideš na spisak!!!

Ja sam vladar
života tvoga i tvoje smrti!
Rekoh li ti da ne izazivaš me
kada sam loše volje
a danas mi baš nije najbolji dan!!!!
Uvijek sam ti htio
samo dobro,
bio sam najbolji za tebe,
samo da si slušati znala,
živjeli bismo san!

Ona je konačno
zauvijek tiha.
Sad može mirno
sanjati boje.
Čitulje se pune,
psihopati se gnoje, govnjive muhe.
U krvi je završila svoj put
Spava, oslobođena...

Nižu se ženska imena,
niske rasute kukavičjim zlom.
Statistika se razmahala.
Plebs je pomalo zabrinut,
mahala se razmahalala:
svakakva mraka hodi tlom!!!
I fino će, i lijepo, i nanovo,
svako nastaviti po svom.
I sve će završiti na tom.

Kvase mi se riječi.
Nepravda me guši
gore od anemije
u vrelom ljetnom danu.
Gužvam vlastite vidike
poderama ovim svijetom
od bolesnih rojeva bolesnom.
U dugom uzdahu
čekam svježinu noći
ne bih li malo prodisala
Suze se najteže, a najlakše
puštaju u mraku.

Samo me ne pitaj šta mi je.
Zagrli me i šuti.
Smrdi i zuji u zraku.
Negdje sklupčana u meni
mrtva kuja diše.