UZDAH OD BOLI 2023.god
Cvjetna bašča rasla iz srca moga.
Čekala ljubav, posebnog gosta.
Miris se širio u srca mnoga.
Al' samo jedno u bašči osta.
Ljubav toplotom legla u grudi.
Uzdah dopro do svakog dijela.
Uz noć' bez tame dok zora rudi.
Bila sam sretna, sve činit smjela.
Dani su išli, s njima godine.
Djeca nam tiho došla na vrata.
Nesta svjetla, udarac zabrine.
Zvuk od boli, čuo miris rata.
Modrica tamna uz oko stala.
Šminkom je htjela prekriti strah.
Djeca u školi očima zvala.
Ne čuje niko jezivi uzdah.
Dani se nižu, udarci zovu.
„Pomjeri nogu!“ – „Leđa okreni!“
Kome ko reći? – nevolju ovu.
Dal' ima pomoći djeci – meni?
Razum davno napustio ljude.
Iz ćoška oko prazninom gleda.
Srca u čežnji tišinom vam sude.
Zar pomoći svoje niko ne da.
Zovemo gladni jer hrane nema.
Haljina stara tužno mi stoji.
Umorna duša ka smrti se sprema.
Zašto se čovjek svog zla ne boji?
Javljam se evo svi da me čuju.
Bez svijesti budem – djeca plaču.
Koraci zla do mene putuju,
Koja poruka?! – Šta činit'?! – Šta ću?!
Sama sa sobom i djecom svojom.
Udišem zraka kojeg još ima.
Druguje želja sa tugom mojom.
Zar razum nesta među ljudima?
Možda će oko nečije vidjet'
Dubinu bola nesretne žene.
Dječjih rana čovjek se stidjet'.
Potražit spas za djecu i mene.
Posljednja kaplja krvi neka stane.
Rane će lakše zarast' uz ljude.
Zora života da svima svane.
PORODICA NEK' NAM DRŽAVA BUDE.
Nema komentara:
Objavi komentar