Translate

petak, 11. prosinca 2015.

Marela Jerkić Jakovljević

RAĐANJE

Kao raspeće
između dva svijeta.

Bogu nudiš dušu
dok život daruješ
i gnijezdiš se!

Ti nudiš se đavolu i Bogu?
Sve u jednom trenu.

Pretvaraš se u ženu.

Plod ostavljaš sudbini
da hodi
kao raspeće.



ŽENA

Ti
sjena
iza njegovih ogromnih kontura.

Stjena
i pjena,
ti
riječju i djelom uzvišen
kao njegova vrlina
rukama stvarana u tisuću oblina.

Dobra majka.
Prelijepa djevojka.
Brižljiva sestra
Poput duge.

Ti
Ponad njega.
Žena.



OKRENUTI ZIDU

Ti smješten k sjeveru,
ja k jugu.

Odvojeni
trepavicama,
ograničavamo domet,
šutimo, a znamo;
vrisnemo pa zatajimo.

Ne vrijedi pomjerati
živa zvona.

Zidom njišemo prostor,
punimo ga,
režemo plodove
svojih snova.

Šutimo,
a znamo.

Vrisnemo!


OPIJENA SJENAMA

Ćutim ljeto
opijena sjenama,
vatra je moje kraljevstvo
voda je moja sloboda
ti si gitara moja.

U dubokim modrinama
razletjelim zvijezdama
gube se oči
a usta nijeme pred svjetlošću.

Između valova
jedan val
u pljusku jedna kap
u zraku svjetlost,
između glazba.

I jak me vjetar mota
putovi kruže.

Ovdje me nema.

Nema komentara: