Translate

subota, 5. prosinca 2015.

Marija Ćeškić

ISPOVIJEST ŽRTVE NASILJA U OBITELJI

Ovdje neće biti ni imena ni prezimena, neću opisivat ni naš prvi susret, dovoljno je reći da sam dugo godina bila zlostavljana. O vremenu našeg upoznavanja i zabavljanja beskorisno je pričati.
Sve naznake njegovog nasilnog ponašanja ja sam mislila i željela izbrisati svojom ljubavlju. Mislila sam da će to biti dovoljno. Čak i prvi šamar, koji je usljedio ubrzo nakon vjenčanja pravdala sam njegovim strahom i nesigurnošću da bi me mogao izgubiti.
Što se šamaranje češće događalo ja sam više dokazivala svoju ljubav, vjernost i neku vrstu poslušnosti. Šamari nisu imali nikakvog razloga, a iza svakog šamara dolazila je faza kajanja, moljenja za oprost, obećanja da se to više nikada neće dogoditi i tako unedogled.
Željela sam obitelj, mirnu luku punu pažnje, ljubavi i razumijevanja. Znala sam da nešto moram poduzeti, ali kako se odreći svojih mladenačkih snova, kako priznati javno da nisi bio sposoban neke stvari otkriti na vrijeme? Kako priznati poraz ljubavi? Kako priznati da ta ljubav nije ništa mogla učiniti i promjeniti na osobi kojoj poklanjaš samu sebe, svoju mladost, nevinost i sva svoja očekivanja? Kako priznati da od voljene osobe ne dobivaš ljubav nego šamare i nepovjerenje? Kako objasniti i kome svoju bol i patnju?
Svi tvoji prijatelji izgledaju sretni, zaljubljeni i pitaš se kako će oni to protumačiti i puno toga, a nemaš odgovor niti na jedno pitanje.
Kako nam se svima drago sjetiti prvog poljupca, prvog izlaska, a kako nas boli sjećanje na prvi šamar, na prvo optuživanje za nevjeru, na prvu tešku uvredu. Toliko pitanja, toliko izgubljenog, toliko bola, a odgovora nema, nema uzroka, krivac je samo jedan – onaj koji te ošamario, koji te ponizio, koji ti nije dao da se osjećaš kao ljudsko biće. Svim onim ženama koje se prepoznaju u ovoj priči proživljenoj u prošlom vremenu mogu savjetovati: Prvi šamar nije zadnji, to je početak razočarenja, maltretiranja koje će trajati toliko dok ne skupiš hrabrosti i kažeš nikad više šamar, udarac i poniženje.
Dići će ruku na dijete jer će znati da će te to boljeti više nego svi šamari i udarci. Tebe je povrijedio kao ženu, kao ljudsko biće. To ljudsko biće je uništio, pogazio, još ti samo može uništiti majčinske osjećaje, majčinsku ljubav.

Nema komentara: