Danijela Ćuk

DOSTA JE NASILJA                     2023.god

Još jednu noć si plakala,
još jednom nisi spavala...
Zbog straha od teške ruke
što ti zadaje bolne muke.

Mislila si, proći će,
neće na tebe ruku dići više,
ali ponovno si osjetila bol,
ona koja udarcima diše.

Još jedna plavica, još jedan udarac,
misliš, ma izdržati ćeš to,
ali postaje sve jače i jače,
sve dok te njegova ruka ne baci na tlo.

Dok ne izgubiš svijest, dok ne znaš za sebe,
sve dok od suza ne izgubiš sebe,
a njega...njega,nije briga za tvoje suze,
za tvoju bol niti za tebe.

Ne zaslužuješ trpjeti to, nisi ti kriva, ne,
vrijeme je tome stati na kraj,
dosta je bilo da zbog njegove torture,
izgubiš svoj život i životni sjaj.

Zaustavimo nasilje nad ženama, ljudi,
da nijedna žena ne bude žrtva zla,
neka svaka žena na svijetu,
bude mirna, sretna i sigurna.

ZLOSTAVLJANA ŽENA   2021.god

Sjedim u tišini i razmišljam nešto,
dok u sebi krijem gorke suze vješto,
razmišljam kako je teško žena biti,
umjesto osmijeha samo teške suze liti.

Dok sjećanja naviru bez poziva,sama,
osjećam da grle me tuga i tama,
polako u sebi svaku bol stiščem
dok gubim zrak i teško dišem.

Oh, zašto, zašto baš ja?
Zašto sam još svjesna svakog dodira?
Dodira koji poput vatre peče,
udarca koji mi srce na pola presiječe...

Dodirujem si ruke a ne želim to,
na svakoj pori kože još osjećam bol,
ponekad se pita: Jesam li ja kriva?
Zar zaslužujem bol zato što sam živa?

Moje lice nije nježno više,
obilježava ga trag koji se ne briše,
u mojim očima izgubio se sjaj,
ponekad pomislim da došao je kraj.

Moje tijelo je dobilo neobičnu boju,
svaki njen trag prati suzu moju,
često čujem "blijeda si kao sjena",
a u biti sam još jedna zlostavljana žena.

Molim sjećanja da odu što dalje,
molim svoje oči da ponovno sjaje,
želim živjeti i ne misliti na to,
kroz šta je moje tijelo prolazilo.

Koliko puta su moje riječi otišle u vjetar tek tako,
koliko puta sam trpjela a nije bilo lako,
koliko puta sam se u svojoj boli gušila,
sve dok se nisam na samo dno srušila.

Da... Ožiljci su još uvijek dio mene,
jedne tužne i uplakane žene,
ali dosta bilo suza i plača,
pobijediti ću ja bol , ma nije ona od mene jača!

Moram nastaviti dalje, 

bez obzira na bol i ožiljke...nema predaje!
Zaustavljam suze, dišem polako,
hodam hrabro ali nije lako...

Još uvijek osjećam na trenutke sram,
iako nisam kriva, ja to dobro znam,
možda bol ne mogu izbrisati,
ali zaslužujem život i normalno disati...

DA SAM BAREM SRETNO DIJETE           2020.god
 
Da sam barem sretno dijete,
da sa drugima sreću dijelim,
da mi osmijeh lice čuva,
nesretno biti ja ne želim.
 
Da sam barem sretno dijete,
da zagrlim sreću svoju,
da nedužno srce moje,
pretvorimo u veselu boju.
 
Ne želim tugu, ne želim bol,
ne želim suze na licu svom,
želim da moja duša mala nedužno u miru sanja,
i da srce moje nježno bude sretni, topli dom.
 
Želim otjerati iz života malenog svog,
svaku sjenu, svako zlo,
želim osmijeh, želim mir,
ja sam samo dijete i zaslužujem to.
 
Želim imati sretne snove,
stvarati priče, čarobne nove,
ne želim da moje djetinjstvo pati,
nadam se da će jednom netko to da shvati.
 
Ne želim nemire, ne želim to,
ne želim da moje ručice osjete to,
iz mojeg života nevinog malog,
želim otjerati svako zlo.
 
Ne zaslužujem patiti, znam,
oh, tako želim da nekoga kraj sebe imam,
nekoga kome vjerujem i mogu reći sve, jer ja sam samo dijete koje sreću zaslužuje.
 
Da li to odrasli mogu shvatiti,
da moje srce ne zaslužuje patiti,
da za mene se vrijedi boriti dušom svom,
kako bi moja duša mala postala topli dom.
 
Ja možda ne znam puno toga što bih trebalo znati,
ali zato znam svu svoju ljubav dati,
nadam se da će i ovaj moj dječji glas,
pravim putem stići do vas.
 
Ja trebam zaštitu, zagrljaj pun ljubavi,
trebam mir blaženi sa neba,
ja sam samo andjeo mali,
koji svu pažnju ovog svijeta treba.
 
Da sam barem sretno dijete,
dalo bih od srca sve,
želim samo ono
što svako dijete zaslužuje.
 
Želim tako puno a opet tako malo,
želim znati da je vama, odraslima, do mene stalo,
volite me, čuvajte i borite se za mene svi,
jer ja sam samo dijete željno pažnje i ljubavi.
 
 
DJEČJI SVIJET ( za svu djecu svijeta )
 
Djeca su najljepši ukras ovog svijeta,
nježna su poput malenog leptirića leta,
samo ih ljubavi i pažnje treba dati,
njihov maleni pogled uvijek treba sjati...
 
Pružimo djeci na svijetu zaštitu svu,
jer ona samo sreću i mir zaslužuju,
učinimo njihov svijet najljepšim na svijetu svi,
naučimo ih živjeti.
 
Maknimo svo zlo iz njihovih malenih života,
neka znaju samo što je osmijeh i ljepota,
stvorimo im djetinjstvo kakvo zaslužuju,
neka njihovim glavicama samo vesele misli putuju...
 
Djeca su život,osmijeh,sunce sa neba,
dajmo im toplinu i ljubav veću od neba,
neka osjete da su voljena,i neka njihov mili glasić ovaj svijet krasi,
ne dopustimo nikad da se sjaj u njihovom pogledu ugasi...
 
Budimo njihov svijet,i zaštita sva,
djeca su bića jedinstvena,
obogatimo njihov svijet svi,
budimo snaga što će u njihove živote toplinu unijeti...
 
Volimo ih srcem i dušom svom,
pružimo im ljubav,zaštitu i topli dom!