Zorka Čoradešević

 

U OVOM TRENU STOP            2020.god
 
K'o svakog dana, tako i juče
s' flašom u ruci, pijani tata,
uz zustru psovku sa kućnih vrata,
dobru nam mamu počeo da tuče.
 
A mene i moga mladjega brata
na snijeg i kisu istjer'o bose,
desnom joj rukom čupao kose
a lijevom snažno stez'o oko vrata.
 
I ne znam ko je vrištao vise.
Komšije stale svijetla da pale.
A naše suzne okice male
gledaše mamu - k'o da i ne diše.
 
Djeda je Mirko stigao prvi.
Staračke ruke drhte od bola,
kroz suze nazvao bolnička kola
nepomičnu mamu gledao u krvi.
 
Mene i brata u toj su noći
sigurnoj kuci- odveli kažu,
a znamo da nije i da nas lažu
i da će mama uskoro doći.
 
Na pola puta seoske ceste
dok se za život boriše mami.
K'o da mi šapnu" Ostadoste sami!
Izdaje snaga, sinovi gdje ste"?
 
I tog je časa, najbolja Mama
postala žrtva jednog dželata,
koji se ne može nazvati tata,
a djeca njena ostala sama.
 
Pišem ti pismo, surovi svijete.
Donesi ZAKON u ovom trenu.
Nasilju STOP! Ne diraj ženu!
Moli te jedno nesrećno dijete.