MAJCI SE LOŠE PIŠE 2023.god
Sumrak se spušta
Iznad planinskog sela
Vetar njiše grane
Prosipajući žuto lišće
Praveći najlepši tepih zlatne boje.
Iz raštrkanih kuća na padini
Pruža se dim iz odžaka,
A miris vrućeg hleba
Oseća se u vazduhu.
Na kraju sela
Izdvaja se mali kućerak
Trošan i beo
Ograđen prućem.
Iz njega vesela pesma se čuje
Mlada žena pevuši
Oko šporeta dok posluje
Kraj nje mali dečak
Igra se na drvenom konjiću.
Seoska idila koju prekinu
Tresak trošnih vrata
Pesma utihnu...
Na vratima ulazi čovek
Lelujavim korakom
Gleda u ženu mladu
Kao orao koji grabi plen
Ni reč izustila nije,
A on počeo da je bije.
Pogača vrela
Na sve strane leti,
A dete uplašeno grabi pod sto
Da ogromna šaka na njega ne poleti.
Navikla valjda na takve ćuške
Žena bez glasa muklo gleda,
Krvavo lice rukama krije
I udarce spremno dočekuje.
Kad završi sa udarcima
Monstrum na krevet leže
I zaspa ko klada,
A na pod osta da leži
Zgrčena žena mlada.
Dete ispod stola ne sme ni da diše,
Zna ako monstruma probudi
Da se majci loše piše.
VUČICA 2022.god
Za dobra dela
Dodeljuje se orden časti.
U stvari...
Znate li kome treba pripasti?
Ženi...
To dobro biće svet krasi,
Kroz život kao
Vučica se bori.
Živi i ne pokazuje
Svoje jadi i boli.
Na zemlji stoji čvrsto
Porodicu čuva vešto
I nikome ne odaje
Da joj je ponekad mnogo teško.
Suze vešto krije,
Bitke same bije,
Ljubav nesebično daje
Dragim ljudima.
Nežnosti u njoj
Za svakoga ima
Ali ne zna svako da je prima
Često i mnoge tajne krije
Ćuti i kad je nasilnik bije.
Jaka kao vučica
Nežna kao cvet
u njoj ljubavi ima
Za ceo svet
Žena...
Lepota je krasi,
Ne dajte da se žar ljubavi
u njoj ugasi.
RASKOŠNA KUĆA 2021.god
Raskošna kuća
na kraju grada,
dvorište čisto a
kuća kao iz bajke.
Slučajni prolaznik prolazeći
tuda zapita se tada:
„U takvoj lepoti harmonija
sigurno vlada“
Čak i mala zavist javi se u njemu,
želeo je i on da svojoj deci pruži tu lepotu,
oduži se svojoJ ženi
za svu njenu dobrotu.
Misli njegove prekine vika,
krik I jauk žene:
„Nemoj dete
bolje ubi mene!“
Čuju se udarci sve jače i jače... i malo dete kako plače.
Nemoj majku, udari mene
možeš i jače, ne dam da majka plače.
Nije ona kriva za sve, nemoj molim te!
Kroz otvoren prozor prolaznik gleda
kako gromada na sićušnu ženu
pesnice spušta.
Krici i plač pomešaše se tada
a mislio je on u tom bogatstvu harmonija vlada.
I tada mu kroz glavu prođe slika njegovog kućerka
gde osmeh na licu njegove žene blista,
gde se duboko u noć čuje srećna dečja vriska.
Sreća nije u bogatstvu
ni u dvorištu što blista,
moj kućerak je zlato,
moja dobra žena i
moja duša čista.
UZDIGNI GLAVU 2020.god
Raskošna kuća
na kraju grada,
dvorište čisto a
kuća kao iz bajke.
Slučajni prolaznik prolazeći
tuda zapita se tada:
„U takvoj lepoti harmonija
sigurno vlada“
Čak i mala zavist javi se u njemu,
želeo je i on da svojoj deci pruži tu lepotu,
oduži se svojoJ ženi
za svu njenu dobrotu.
Misli njegove prekine vika,
krik I jauk žene:
„Nemoj dete
bolje ubi mene!“
Čuju se udarci sve jače i jače... i malo dete kako plače.
Nemoj majku, udari mene
možeš i jače, ne dam da majka plače.
Nije ona kriva za sve, nemoj molim te!
Kroz otvoren prozor prolaznik gleda
kako gromada na sićušnu ženu
pesnice spušta.
Krici i plač pomešaše se tada
a mislio je on u tom bogatstvu harmonija vlada.
I tada mu kroz glavu prođe slika njegovog kućerka
gde osmeh na licu njegove žene blista,
gde se duboko u noć čuje srećna dečja vriska.
Sreća nije u bogatstvu
ni u dvorištu što blista,
moj kućerak je zlato,
moja dobra žena i
moja duša čista.
Nema komentara:
Objavi komentar