Gledao sam
je dok je rađala prolazio
kroz njene boli tada sam
shvatio da nosi život i da je
beskrajno volim Dugo je
nosila ožiljak tužnog bola
i muke kako je
mogao da je udari osušile mu
se ruke Traptaj
uplakanog oka svakoga dana
je govorio toliko bola
je prošla dok je nisam
zavolio Puderom
krila je tragove ja
bespomoćan sam stajao zašto je
ranije nisam sreo osmjehom sam
se pitao a u duši
gorko se kajao Ne podiži
ruku na ženu sjeti se
sestre i majke čistoga srca
prošeći i zaboravi
princa iz bajke
Nema komentara:
Objavi komentar